KULTURA Iako plaćaju pola ulaznice, studenata nema u kazalištima i muzejima

Studenti humanističkih i društvenih znanosti te umjetničkih akademija obvezatni su posjetitelji kulturnih ustanova jer im je to područje interesa, ali i dio obvezatnoga studijskog programa. Koliko studenti tehničkih, prirodoslovnih i ekonomskih znanosti prate kulturna događanja, vrlo je upitno.

Nakon dnevnih fakultetskih obveza studenti na različite načine ubijaju slobodno vrijeme. Među sobom ističu da su redoviti posjetitelji muzeja i galerija, da večeri uz pivo često zamijene odlaskom u kazalište te da prate i sve filmske i kazališne festivale, što je vrlo pohvalno. Iako je poznato da je studentski proračun većinom skroman, mogu si priuštiti poneki kulturni događaj jer u svim spomenutim ustanovama imaju popust.

Međutim, statistike muzeja i kazališta pokazuju ne baš blistavu situaciju u interesu mladih akademskih glava za opće i dodatno obrazovanje. Iz kulturnih institucija potvrđuju da studenti doista jesu njihovi posjetitelji, u nekim čine čak 40 posto od ukupnih posjeta, ali uglavnom je riječ o ciljanoj skupini.

Naime, humanistički i društveni studiji te umjetničke akademije obvezatni su posjetitelji kulturnih institucija, s jedne strane jer ih to zanima s obzirom na to da im je kulturna djelatnost područje interesa koje studiraju, a s druge strane jer im je dio obvezatnog studijskog programa. Istražujući malčice situaciju u kulturnim institucijama u različitim hrvatskim gradovima, doznamo da je cijena studentske ulaznice za muzeje 50 posto od punog iznosa, a u npr. splitskome Etnografskome muzeju studenti su dužni platiti samo pet kuna za ulaz. Iz Muzeja poručuju da im je i to, navodno, preskupo, zbog čega taj iznos radije potroše na kavu u obližnjem kafiću. Isto tako u zagrebačkoj im se Gavelli nudi posebna studentska kartica koju mogu pojedinačno kupiti za 30 kuna, a vrijedi cijelu sezonu. Njome se može ostvariti čak 50-postotni popust. Gavella svoj repertoar oglašava na čak šest fakulteta Zagrebačkog sveučilišta, no unatoč tomu odziv je osrednji.

Mladen Šoškić, voditelj Marketinga i prodaje u Gavelli, ističe da ne može reći da to očekuju od studentske populacije, a uzrok problema vidi u slaboj srednjoškolskoj naobrazbi i educiranosti studenata.

Studenti Zadarskog sveučilišta popravljaju taj zadani prosjek jer je zadarski Muzej antičkog stakla u ovoj sezoni s 13.000 posjetitelja bio drugi muzej prema broju posjetitelja u Hrvatskoj, odmah iza Krapinskog. Studenti ga posjećuju zbog vrijednoga stalnog postava, gostujućih izložbi, ali i demonstracije izrade staklenih predmeta u muzej skoj puhaonici.

Ivo Fadić, ravnatelj MAS-a, navodi da osim s odsjecima arheologije i povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zadru, surađuju i s drugim studijskim grupama, od knjižničarstva i razredne nastave, koji ovdje odrađuju dio nastave metodike, pa sve do turizma i kulture, koji također imaju praksu. Osim toga, redovito nas posjećuju studenti iz Zagreba, i to s npr. Fakulteta građevinarstva i Filozofskog, studenti primijenjene umjetnosti iz Splita i mnogi drugi. Trudimo se biti zanimljivi, edukativni, ali i stalno nuditi nešto novo i drukčije.

Međutim, iz svega se toga dade iščitati da dobru studentsku posjećenost taj muzej zahvaljuje Filozofskom fakultetu na kojemu su posebno odsjeci za arheologiju i povijest izrazito jaki. Slični se podaci bilježe i u riječkome Muzeju moderne i suvremene umjetnosti gdje studenti čine 30 posto posjeta, a plaćaju samo 50 posto od cijene ulaznice.

Kada je riječ o studentskoj populaciji, zadovoljni smo njezinim posjetima, ali uglavnom je riječ o studentima s našega Filozofskog fakulteta.

Na listi prioriteta kulturnih događanja posljednje su tri godine među studentskom populacijom koja obilazi takve manifestacije Noć muzeja, ZagrebDox, Motovun film festival, glazbeni festivali, kazališne komedije; najmanje se pak odlučuju za koncerte ozbiljne glazbe, operne komade i balet. Sve više raste interes za inozemna nacionalna kazališna gostovanja i alternativne predstave kao i za predstave suvremenog plesa. I odlazak na zagrebački Interliber uvriježio se među studentima koji vole čitati. Među naslovima iz beletristike manje se odlučuju za djela domaćih pisaca, a više za mlađa inozemna spisateljska imena.

Međutim, koliko studenti tehničkih, prirodoslovnih i ekonomskih znanosti prate kulturna događanja, pokazuju neki njihovi odgovori da su posljednji put bili u kazalištu kad ih je profesorica iz hrvatskog natjerala na to, dakle u srednjoj školi. Takvi su odgovori najčešći među studentima ekonomije i prometnih znanosti. No i neki studenti s nehumanističkih fakulteta doista vole kulturu i prate takve manifestacije, i to zbog vlastita ‘gušta’ i potrebe, ali nema ih mnogo. Sociolozi problem traže u srednjoškolskom obrazovanju i nedostatku opće kulture jer se gimnazijalce, primjerice, uči da su intelektualci osobe koje steknu akademsko obrazovanje. To su, zapravo, smatra struka, fah-idioti – osobe koje imaju samo znanje iz vlastite struke, ali ne i opće znanje i interese izvan profesije, a upravo je potonje odlika intelektualaca.

U prilog ciljanim skupinama posjetitelja ide i podatak da Hrvatski prirodoslovni muzej u Zagrebu posjećuju najviše studenti geologije, zoologije, biologije, ali da su djeca ipak najbrojnija publika. Ni među splitskim studentima interes za kulturne priredbe nije na zavidnoj razini jer se u toj dalmatinskoj metropoli na neki način izgubila navika odlaženja na takva događanja. Splitski HNK nekoć je imao mnogo više studentskih godišnjih preplate, što više nije slučaj, a to je žalosno jer je Split bio grad ‘od teatra’. Međutim, od rata do danas mentalitet splitske mladeži uvelike se promijenio. Svijetao je primjer pojava informativnog centra za mlade Info zone Split, udruge koja okuplja studente organizirajući i ugošćujući različite kreativne radionice, filmske projekcije, edukativne programe te priređujući izložbe i kulturne manifestacije. Iz udruge optimistično javljaju da interes ipak raste.

Muzeji i kazališta na krajnjem istoku Hrvatske imaju slična iskustva sa studentima; i ondje su posjetitelji većinom oni s humanističkih studija. Kad je pak riječ o filmskim manifestacijama i festivalima, studentska populacija pokazuje veći interes za njih, no to bi se dijelom moglo pripisati pomodarstvu. Zašto? Najviše zbog toga što je posljednjih godina vrlo popularno obilaziti takve festivale jer se nakon projekcija organiziraju zabave na kojima se studenti mogu družiti i opustiti uz omiljeno piće i čavrjanje, a nekima je i drago biti viđen među poznatima.

Korijen problema, prema mišljenju sociologa, nije samo u ‘studošima’ nego se u mladima najbolje ogleda društveno i ekonomsko okruženje. To je u ovom trenutku pomanjkanje interesa za dodatno znanje koje ne donosi novac, nego obrazovanje ili samo duhovnu ispunjenost.