Financijsko istraživanje povjerava se stručnjacima na osnovi preporuka o prijašnjim uspješnim istragama, a ne nekomu samo na temelju formalne diplome. Čitateljica se čudi kakav to studij financijske forenzičke osniva Dragan Primorac na Splitskom sveučilištu. Nakon tog studija studenti će dobivati diplome ‘magistra financijske forenzičke’. Ako je tako jednostavno osnovati taj studij, čitateljica pita zašto je onda tako malo financijskih forenzičara u svijetu premda je jedan radni sat financijskog forenzičara skuplji od npr. radnog sata ministra.
Kako čitateljica ne razumije, na tom atraktivnom studiju, kao što je najavljen, očekuje se upis 45 studenata uz potporu Ministarstva, a još 45 studenata plaćat će 10 tisuća kuna po akademskoj godini. A to i nije tako mnogo za diplomu ‘magistra financijske forenzičke’. Čitateljica i sama priznaje da u svijetu financijskih forenzičara nema dovoljno, zato će studenti pohrliti da se upišu na taj studij.
Samo formalno atestirani financijski istražitelji – a da nisu zaista osposobljeni – nikomu ne trebaju. Posao financijskog istraživanja ne povjerava se na temelju formalnih diploma, nego na osnovi stvarnih preporuka o uspješnim prijašnjim istragama. Pokazala je to praksa i u Hrvatskoj.
Primjerice, sutkinja Ika Šarić odredila je vještačenje u sudskom postupku Eduardu Nodilu, dileru Riječke banke optuženom zbog gubitka milijuna američkih dolara na međunarodnom tržištu novca dok je radeći svoj posao ovlašteno trgovao novcem Riječke banke. Ubrzo se, međutim, pokazalo da vještačko kojemu je sutkinja Šarić povjerila posao nije u stanju vještačiti što je optuženi Nodilo radio. Sutkinja je opozvala vještačku i odredila umjesto njega tvrtku za vještačenje. No brzo nakon toga tvrtka je dostavila predračun zbog čijeg je iznosa sutkinja Šarić morala potpuno odustati od vještačenja.
