Vatroslav Sablić

Shvatio sam da je vrijeme za nove izazove kad sam nedavno potpisao ugovor na pet milijuna eura ne osjetivši pritom uzbuđenje. Kad mi se rad pretvori u rutinu, moram potražiti nov izazov, tvrdi donedavni Siemensov naftaš.

U četveromjesečnom razdoblju na mjesto predsjednika uprave sjedne već treći čovjek, to teško može biti dobar znak. Traži se spasitelj – komentar je koji se može čuti na vijest da je na mjesto predsjednika Uprave Diokija došao novi čovjek Vatroslav Sablić. Nije to daleko od istine, jer traženje sposobnog menadžera koji bi spasio tvrtku iz problema i jest razlog zbog kojeg se promjene događaju.

Sve je počelo samo nekoliko dana nakon što je Ina u svibnju pokrenula postupak prisilne naplate, kad je s mjesta predsjednika Uprave na vlastiti zahtjev razriješen Zdenko Beošević. Zamijenio ga je Robert Ježić, većinski vlasnik Dioki grupe koji je, kao što se može iščitati iz daljnjeg razvoja situacije, nastavio tražiti nekog novog za čelno mjesto. Pronašao ga je u Vatroslavu Sabliću, 42-godišnjem Siemensovu menadžeru, dosad nepoznatom široj javnosti. U struci Sablić nije novo ime, a iako dolazi iz Siemensa, novi predsjednik Uprave dosad je mnogo surađivao i s Diokijem, ali i Inom, što je u ovoj situaciji itekako važno.

• Ne znam koje su Sablićeve mogućnosti, no Ježić je vrlo sposoban poslovni čovjek. Ako ga je on odabrao, vjerujem da će dobro obavljati posao na novoj poziciji – kaže dobar poznavatelj petrokijske industrije koji dodaje da je ona iznimno volatilna, zbog čega je u njoj teško biti menadžer. Što je nagnalo Sablića da iz sredenog Siemensa ode u problemima opterećen Dioki, mnogima nije jasno.

• Shvatio sam da je vrijeme za nove izazove kad sam nedavno potpisao ugovor s Gazpromom na pet milijuna eura i pritom nisam osjetio uzbuđenje kao nekad. Kad mi se rad pretvori u rutinu, moram potražiti nov izazov. Naravno da je bilo onih koji su na prvu reagirali iznenađeno i pitali me ‘što ti bi’, ali oni koji me poznavaju vrlo su brzo rekli da shvaćaju zašto sam odlučio doći u Dioki – objašnjava Sablić s kojim smo razgovarali samo pet dana nakon što je službeno preuzeo novu funkciju. Iako još nije imao nove posjetnice, činio se posve opuštenim i ‘kod kuće’ u svom novom uredu. Taj Sinjanin koji nikad neće trčati alku jer je rođen u Splitu, a u Zagrebu je od studija, ostavlja dojam ležernosti i samopouzdanja.

Karijeru je Sablić počeo 1992. u ATM-u kao inženjer u razvoju, a nakon manje od dvije godine prešao je u Berny Commerce, u kojem je proveo punih šest godina. Gotovo cjelokupni fokus njegova rada ondje bili su projekti s Inom. Tvrtka je, naime, prodavala opremu za industriju nafte i plina te petrokemiju. Otad, što je bilo prije 14 godina, kontinuirano radi u industriji. – Kad je Siemens kupio ATM, kolege s kojima sam prije radio pozvali su me da se vratim jer je odjel tada bio u velikim problemima. Vratio sam se i u početku vodio Diviziju industrijskih rješenja koja je poslije postala Divizija nafte i plina, najuspješnija u ovom dijelu Europe. Zato znam kako je raditi i dok nije sve bajno, i mogu reći da najbolje funkcioniram upravo kad zagusti – kaže Sablić.

Potvrđuje to i mišljenje onih koji su imali priliku s njime proživjeti stresne situacije. – Rijetko koji direktor na vrlo stresnom poslu može biti smiren kao on. Uvijek je bio spreman za suradnju, otvoren za komunikaciju i susretljiv prema svim zaposlenicima – kaže njegova donedavna kolegica. Jedan od presudnih faktora uspjeha za Sablića svakako će biti i to koliko će dobro surađivati s Ježićem, što, prema Sablićevu mišljenju, ne bi trebao biti problem.

• Odnos između mene i vlasnika vrlo je jasan, ja imam potpuno odriješene ruke za djelovanje na svim područjima na kojima moja funkcija to dopušta. S gospodinom Ježićem i prije sam svakodnevno kontaktirao. Naravno da njemu kao vlasniku ne treba netko preko koga će povlačiti poteze jer bi on onda ostao na mjestu predsjednika Uprave. Treba mu netko tko će tvrtku voditi, i zato sam došao – zaključuje novi predsjednik Uprave Dioki. Bude li uspio ponoviti uspjehe koje je bilježio u Siemensu, s njime na čelu Diokiju se možda smiješi svjetlija budućnost.