Svjetski rast cijena sirovina pogađa i proizvođače u Hrvatskoj. Neki se spašavaju planskom nabavom i dugoročnim ugovorima, neki očekuju pad cijena žitarica, ali mnogi nemaju više rezervi i prisiljeni su na poskupljenja i usred recesije. To se posebno odnosi na dio prehrambenih proizvoda. Umjesto borbe za tržište na sceni je borba za opstanak.
Bez izbora? Trebaju li i drugi proizvođači slijediti trend i u cijene ugraditi poskupljenje sirovina ili zbog recesije i manjega raspoloživog dohotka potrošača još jedanput zadržati cijene nauštrb zarade? Hoće li povećanje cijena dodatno smanjiti potrošnju? Kad će se zaustaviti poskupljenje sirovina i je li ono špekulativno? Na ta i slična pitanja odgovore traže u mnogim domaćim prehrambenim kompanijama, a ako je suditi prema mišljenju stručnjaka, poskupljenja su neizbježna. Pitanje je samo kolika će biti.
Konzultant Boris Teški smatra da proizvođači nemaju prostora trpjeti rast cijena sirovina na svoju štetu i da će morati ugraditi taj rast u svoju cijenu: – Proizvođači ne mogu nauštrb vlastite zarade zadržati dosadašnje cijene. Njihove marže ne daju prostora za to. Poskupljenja prehrambenih proizvoda neizbježna su, a kolika će biti, razlikovat će se od artikla do artikla – rekao je Teški.
Njegovo mišljenje dijeli i Dejana Dojčinović, viša konzultantica u Roland Bergeru za Hrvatsku. Ona očekuje daljnji rast većine cijena proizvoda u onom omjeru u kojem cijena sirovina sudjeluje u finalnom proizvodu i ovisno o njihovoj cjenoj elastičnosti: – Budući da većina proizvođača nije ni do sada znatno snizila cijene na račun zarade iako se kupovna moć stanovništva smanjila, ne može se očekivati promjena trenda. Da bi poduzeće moglo znatno sniziti cijene proizvoda, ali i dalje poslovati pozitivno, treba restrukturirati poslovanje i optimirati proizvodnju. Bez takvih velikih operativnih poboljšanja nije realno ni opravdano očekivati da će proizvođači u tržišnoj ekonomiji snižavati cijene iz sentimentalnih razloga. Doduše, država svojim instrumentima može odrediti okvir djelovanja proizvođača i cijena, no taj je utjecaj opravdano malen – kaže Dojčinović.
Proizvođači su podijeljeni: jedni ističu da ne mogu izbjeći poskupljenje zbog enormnog povećanja cijena strateških sirovina, a drugi zasad to ne planiraju. Ipak, i oni ističu da pomno prate cijene sirovina i da će se prilagoditi bude li to nužno.
Podravkina glasnogovnica Dijana Jendraškin tako navodi da su u toj kompaniji zahvaljujući politici ugovaranja (godišnje, polugodišnje ili planirajući terminske kupnje) imali stabilne cijene u prvom polugodištu: – Za ostatak godine i posebno 2011. pratit ćemo cijene sirovina i repromaterijala i prilagođavati se. Samo ćemo u slučaju velikih povećanja cijena na tržištu morati reagirati. No manje promjene nastojat ćemo nadoknaditi iz vlastita poslovanja. Iako je cijena kukuruza ove godine skočila stotinu posto i nešto ga je manjom stopom slijedila pšenica, u Vindiji za sada nisu mijenjali osnovne cijene niti to zasad planiraju jer očekuju da će se ususret berbi kukuruza cijene žitarica vratiti u prihvatljive okvire.
Proizvođači kave i čokolade, kojima su cijene ključnih sirovina dosegle rekordne razine (cijena kakaa najveća je u 33 godine, a kave u 13 godina), misle drukčije. Za njih je poskupljenje neizbježno. Franck već od kolovoza povisuje cijene kave. Predsjednik Uprave te tvrtke Dubravko Artuković smatra da će se učinak poskupljenja sirovina tek vidjeti. Ne vidi ništa čudno u tome: – Čudnije je što neki ministri pritišću tvrtke da ne dižu cijene i istodobno ne rade ništa da bi smanjili trošak administracije – kaže Artuković.
