Europska unija traži da Hrvatska ukine namete na investicijsko zlato

Zlato je najatraktivnija dugoročna investicija koja svake godine raste 10-ak posto. Od početka godine euro je u odnosu na zlato izgubio petinu vrijednosti!

Civili zabilježena razina države mjeri se na različite načine: slobodom medija, odnosom prema ljudskim pravima, odnosom države i crkve, odnosom vlade i vojske, slobodom političkoga djelovanja… U svim tim segmentima društvenoga života Hrvatska je od osamostaljenja znatno napredovala. Ipak, važan segment gospodarske slobode, potpuno uobičajen u zemljama razvijenog Zapada, u Hrvatskoj se ne primjećuje.

U Europskoj uniji kupnja i prodaja plemenitih metala kao investicijskog sredstva (srebro, platina, paladij) potpuno je slobodna, a ako se kupuje ili prodaje zlato, takve se transakcije ne oporezuju. Da, upravo tako. Nema poreza na dodanu vrijednost, nema poreza na kapitalni dobitak, nema poreza na imovinu. Nula posto.

Europska smjernica iz 2006. (2006/112/ES) od zemalja članica izričito zahtijeva da zlato u investicijskom obliku ne opterećuje nikakvim državnim nametima. Pod investicijskim zlatom podrazumijeva se isključivo zlato u polugama ili pločicama od najmanje jednoga grama i čistoće od najmanje 99,5 posto te zlatne kovanice izrađene nakon 1800. koje su bile ili još jesu zakonsko sredstvo plaćanja u državi podrijetla, čistoće od najmanje 90 posto i bez znatne numizmatičke vrijednosti. Sve drugo država je slobodna oporezivati po želji.

Zašto europsko zakonodavstvo razlikuje investicijsko od ‘ostalog’ zlata? Odgovor je jednostavan: zlato u svakom suvislom gospodarskom sustavu ima dvije vrlo različite i odvojene funkcije. Jedna je pokazivanje bogatstva i moći. Ogrlice, naušnice, prstenje roba su kao i svaka druga, i logično je da se na njih plaća porez. Druga je funkcija očuvanje vrijednosti likvidne imovine. U vrijeme u kojem su vodeće svjetske valute po inflatornoj spirali započele putovanje prema obezvredivanju, fizičko zlato polako ali sigurno zauzima položaj alternativnog novca. Mi se Hrvati trebamo probuditi i prestati zavaravati: današnji euro u mnogočemu nije ni sjena dobre stare njemačke marke. Povećanje štednje u eurima u hrvatskim bankama pokazatelj je posvemašnjega ne razumijevanja naših građana kad je riječ o stanju svjetskoga monetarnog sustava.

Imam sreću biti u prilici izbliža proučavati sličnosti i razlike između društvenih i ekonomskih prilika u Sloveniji i Hrvatskoj, i mogu reći da smo u svim segmentima ili ravnopravni ili se koliko-toliko držimo – osim na području plemenitih kovina. Ondje je razlika zastrašujuća, a Hrvatska podsjeća na nerazvijenu afričku prčvarnicu, a ne na kandidatkinju za skorašnji ulazak u EU!

Za uvoz zlata u Hrvatsku potrebna je dozvola Ministarstva gospodarstva, a zatim za svaki uvezeni gram treba platiti još pet posto carine, 30 posto poreza na luksuzne proizvode i 23 posto poreza na dodanu vrijednost. Riječ je o regulativi inercijom prenesenoj u hrvatsko zakonodavstvo iz komunističkih vremena, dakle reliktu barbarske prošlosti.

U takvim se okolnostima ne može očekivati da će hrvatski građani vraćati pozornost na plemenite metale kao na sredstvo očuvanja vrijednosti vlastita novca. A u posljednjih osam godina zlato je najatraktivnija dugoročna investicija s prosječnom godišnjom stopom rasta od 10-ak posto. Samo od početka ove godine euro je u odnosu na zlato izgubio petinu vrijednosti!

U Hrvatskoj narodnoj banci, izravno odgovornoj za takvu situaciju, reći će: ‘Ne treba Hrvatima fizičko zlato i srebro, postoji mnogo drugih, atraktivnih načina ulaganja – dionice, obveznice, fondovi.’ U zlato se, kažu, može ulagati putem fondova koji plemenite kovine pohranjuju u inozemstvo.

No trenutačno se na svjetskome financijskom tržištu (u koje se ubraja i tržište investicijskog zlata) događa svašta. Nemali broj svjetskih fondova busa se u prsa da su mu uplate ulagača sto posto pokrivene fizičkim, opipljivim rezervama zlata, ali zapravo raznim financijskim malverzacijama tu pokrivenost dovodi u pitanje. Upravo su financijske institucije i hedge-fondovi prouzročili globalnu gospodarsku krizu, a od hrvatskih se građana traži da im opet vjeruju?! Mnogi od nas nisu toliko naivni, zato po svoje investicijsko zlato odlaze i pohranjuju ga u privatne sefove po Slovenijama, Austrijama, Švicarskama. Dokle?