Predstavite se među najpoželjnijim poslodavcima i edukativnim ustanovama u regiji!

Nakon što je dodirnuo dno prošle godine, GM se uz obilnu pomoć države uspio vratiti u život, istina uza žestoko restrukturiranje. Bilježi bolje rezultate, a ove se jeseni ‘novi’ GM priprema za izlazak na burzu. Iako pomalo nabrzaka, IPO bi mogao odrediti sudbinu kompanije.

Vjerojatno nitko nije bio sretniji čovjek na svijetu od američkog predsjednika Baracka Obame kad su iz izmučenoga General Motorsa napokon počele stizati dobre vijesti. ‘Masakriran’ od strane tvrdolinijaša zbog odluke da država uđe u vlasništvo te kompanije, a bez previše dobrih vijesti otkad je zasjedao u najpoznatiji stolac na svijetu, zasigurno je s olakšanjem dočekao vijesti o obnovljenoj profitabilnosti i pripremama za izlazak ‘novog’ GM-a na burzu gdje bi, prema nekim procjenama, mogao oboriti rekord IPO-a i prikupiti 20-ak milijardi dolara, od kojih bi veći dio bio namijenjen vraćanju love blagonaklonoj državi. Do sadašnji ‘namjesnik’ Edward Whitacre prepustit će u skladu s novom situacijom čelnu poziciju Danu Akersonu, veteranu iz moćne investicijske grupacije Carlyle.

Unatoč uvjerenju mnogih da je biti šef GM-a u svakom slučaju super zaposlenje, praksa proteklih godina dana pokazala je suprotno jer su se u tom razdoblju izmijenila već trojica šefova. Prvo je u ožujku 2009. Fritz Henderson zamijenio osramoćenog Ricka Wagonera, čovjeka pod čijom je vladavinom GM bačen na koljena, da bi nakon samo devet mjeseci umjesto Hendersona došao Whitacre. U Wagonerovoj eri, s početkom u 1998., GM je izgubio 90-ak posto tržišne vrijednosti i 82 milijarde dolara. Potonji pak odlazi u malo ugodnijoj atmosferi nakon što je kompaniju uspješno izveo iz zaštićenog bankrota u plus i pripremio za IPO.

Američku je Vladu avanturu sa spašavanjem posmrtnog mastodonta ukupno stajala 57,6 milijardi dolara, izdvojenih iz TARP-a (programa za spas gospodarstva), za što su zauzvrat dobili 61 posto vlasništva u kompaniji. U zemlji u kojoj je neumjesno u istu rečenicu stavljati riječi ‘vlada’, ‘kompanija’ i ‘vlasništvo’ taj je potez naišao na velike kritike i prizivanje bauka socijalizma. Ipak, nakon malo više od godinu dana drama zbog nekoć najvećeg proizvođača automobila koji je 77 godina u nizu (od 1931.) bio i svjetski broj jedan po prodaji, počela je jenjavati. Kompanija je zbog svima znane recesije nokautirana prošle godine, no konačni pad bio je rezultat glavinjana koje je trajalo desetljećima, točnije od trenutka kada su Japanci počeli proizvoditi aute. Budući da je riječ o istinskoj golenom proizvodnom organizmu povezanom s nizom manjih organizama na načine koje malo tko zapravo može utvrditi, američka je Vlada ocijenila da jednostavno ne može dopustiti njegovu propast.

Dogovoren je kontrolirani bankrot, popularni Chapter 11, u kojem je kompaniji unaprijed određena reorganizacija, a samo proglasištenje bilo je zapravo formalnost. Nakon završetka procesa 10. srpnja 2009. nastao je novi, znatno mršaviji GM, službenog naziva NGMCO, spremam za novi početak. Zadržani su brendovi Vauxhall, GM Daewoo, Buick, Chevrolet, Holden, GMC, Opel i Cadillac, broj salona u SAD-u smanjen je za 900 na pet tisuća, kao i broj tvornica s 47 na 34, a dug je srežan s 94,7 na 17 milijardi dolara. Naravno, i broj zaposlenih u Americi znatno je smanjen, s 91 na 68 tisuća ljudi.

Nakon vrlo uzbudljivog višemjesečnog natezanja zbog Opela, kompanije u dugotrajnom vlasništvu GM-a, GM je odustao od prodaje unatoč izraženoj želji njemačke Vlade da se dogovor realizira, i to s proscom po njihovu izboru. Ruska grupacija bila je prvi Vladin izbor, no GM-u se baš nije sviđalo da Rusima daje svoje patente, one koji su im omogućili tako dobre rezultate, i voljenog ljubimca, pa su ga nakon Komisijina upozorenja Vladi da se ne petlja u prodaju odlučili zadržati. To pak znači da osim za sebe treba naći novac za europskoga gubitaša. Sa švedskim Saabom, s druge strane, nisu imali tako prisao odnos, pa je ekspresno predan nizozemskom Spykeru za gotovo simbolična 74 milijuna dolara. Valja biti pošten i reći kako ni prema vlastitim bebama nisu bili pretjerano sentimentalni. Propalom GM-u, tvrtki nastaloj nakon bankrota, ostavili su Hummer, Pontiac i Saturn.

Brza i efikasna dijeta polučila je rezultate ove godine. U travnju je GM prijavio gubitak od 4,3 milijarde dolara za drugu polovinu 2009., ali je već početkom kolovoza taj trend izmijenjen. U drugom je tromjesečju ostvarena najveća kvartalna dobit u šest godina od 1,3 milijarde dolara, uz rast prihoda od čak 44 posto, na 33,2 milijarde dolara. S druge strane, baš kad su počeli izlaziti iz mulja, stigli su ne baš obećavajući podaci. Vrlo popularan Vladin program, primijenjen u nizu drugih zemalja, ‘staro za novo’, dakle subvencioniranje zamjene krnja za novi mirisni auto, istekao je, što se odmah odrazilo na trend prodaje novih auta. Prodaja je u prosjeku pala 21 posto tijekom kolovoza, u odnosu na prošlu godinu, iako su neki luksuzni brendovi zabilježili posve suprotne rezultate i znatan rast. Bogati su i dalje bogati, čini se. Nisu samo godišnji rezultati loši, riječ je o padu od pet posto u usporedbi sa srpnjem, pa su mnogi analitičari zabrinuti. Unatoč obeshrabrujućim pokazateljima trenda proizvođači će svejedno zabilježiti porast u odnosu na prošlu godinu, doduše najgoru u 30 godina, od nekih milijun auta.

Loši signali nisu odvratili GM od izlaska na burzu. Sredinom kolovoza kompanija je dala službeni zahtjev za inicijalnu javnu ponudu dionica. Dovršavanje procesa oduljilo se zbog najave dotadašnjeg šefa Whitacre da od 1. rujna više neće biti čelnji čovjek, na što je regulatorna agencija SEC zatražila dopunu potrebne dokumentacije. Realizacija ove dugoočekivane operacije očekuje se potkraj ove godine, a nabacuje se načelnim iznosom od 20 milijardi dolara iako bi krajnja brojka mogla dosta odstupati u bilo kojem smjeru. Dionice će biti ponuđene na burzama u New Yorku i Toronto (vlada Toronto i kanadski investicijski fond imaju oko 12 posto kompanije), no ne zna se koliko će dionica biti ponuđeno ni koliki će biti cjenovni opseg. Očekivanja su velika iz nekoliko razloga.

Osim želje da se iznimno važan poslovni entitet osovi na noge, američka Vlada i predsjednik Obama drže palčeve za što bolji IPO jer će o visini prikupljenih sredstava ovisiti i konačna ocjena Vladine odluke da se izravno uplete u ekonomiju i nacionalizira privatnu kompaniju. Odabrani trenutak baš i ne ide u korist kompanije, kažu analitičari koji tvrde kako je drugi dio godine obično lošiji od prvog, što bi moglo naškoditi uspjehu IPO-a. A vrijeme, sugeriraju, nije izabranu slučajno. Početak trgovanja dionicama trebao bi koincidirati s izborima za Kongres, no dužnosnici su, dakako, zanijekali bilo kakvu povezanost izbora s izlaskom na burzu. Isto tako, narodski naziv Government Motors (Vladini motori), čini Vladu dodatno nervoznom zbog očito i dalje prisutne stigme Vladina kapitalističkog svetogrda. Vlastima, kako Amerike tako Kanade, zbog nekoliko je razloga u interesu što prije riješiti se GM-a putem burze. Nagada se kako ministarstvo financija, službeni vlasnik Vladina udjela, ne namjerava potpuno izaći iz kompanije, ali da će smanjiti svoj udio ispod 50 posto, odnosno prodati oko petinu svoja 304 milijuna dionica, i izgubiti pravo imenovanja članova odbora. Da bi se Vlada isplatila, kompanija bi morala dosegnuti tržišnu vrijednost od barem 70 milijardi dolara, što se trenutačno čini prevelikim zalogajem. Ford, jedini proizvođač automobila u Americi koji je izbjegao bankrot i sam se izvukao, vrijedi samo 42 milijarde, ali uspjeh IPO-a barem neki povrat novca svjedeno bi bilo jako političko oružje, posebice jer je u travnju GM uspio Vladi vratiti osam milijardi dolara.

Spomenuti ‘slučaj Opel’ i dalje nije nimalo laka situacija. Nečkanje oko prodaje zaključeno definitivnim odbacivanjem svih ponuda sada je ozbiljan kamen oko vrata jer Opel nije mala operacija i bilježi velike gubitke. Budući da je opcija prodaje zasad maknuta sa stola, Opel je dio paketa, što bi moglo odbiti mnoge potencijalne investitore, to više što nova uprava još nije uspjela počistiti nered, a nekog jasnog plana oporavka nema.

Tako, dok su rezultati iz Amerike dobri, GM kvarni novac u Europi gdje je izgubio 160 milijuna dolara. Ne pomaže ni tvrdnja same kompanije, u njihovoj prijavi IPO-a, da ne mogu jamčiti točnost financijskih podataka zbog slabosti u sustavu financijske kontrole, u međuvremenu poboljšanom, čija će se efikasnost moći vidjeti tek sljedeće godine kada se budu mogli usporediti godišnji rezultati.

Činjenica da je GM znatno srezan ne znači da nije i dalje riječ o jednom od najjačih globalnih igrača. Brend je star i moćan, pa s te strane ne bi čudo uspjeh IPO-a, pogotovo kada se uračuna atmosfera novog početka i prvih uspjeha u novom ruhu. Kompanija još uvijek ima impresivnih 207 tisuća zaposlenih diljem svijeta i uhođan sustav proizvodnje koji ne treba olako odbaciti. Nova okretnica kompanija, s jednostavnijim sustavom upravljanja i disciplinom, novim modelima i okrenuta isplativijim efikasnijim autima, načelnim je cilj Uprave. Tvrđavali i ‘tvrdi’ Akerson zato je vjerojatno dobar izbor iako nema izravno iskustvo u upravljanju takvim kompanijama jer kompaniji treba ‘gonić robova’ nakon desetljeća ležernosti i indiferentnosti proizašle iz pozicije svjetskog lidera autoindustrije. Njegov prethodnici možda jesu uspjeli odvuci kompaniju s ruba ponora, no posla svejedno ima napretak. U tom smislu IPO koji slijedi bit će možda presudan trenutak u daljnjem razvoju ‘osvježene’ kompanije. Upravo će rezultat toga sugerirati koliko se povjerenje investitora i poslovne zajednice vratilo, a to će pak utjecati i na to kako će potrošači, o kojima u krajnjoj liniji sve ovisi, percipirati taj novi GM.