Rusi kupuju Istrani zovu investitore dubokoga džepa

Jug Istre preplavile su ponude za kupnju nekretnina na ruskome. Što Ruse privlači u Hrvatsku? Slavensko porijeklo, bliskost jezika, običaja i ponašanja, slično shvaćanje morala i etike bez obzira na razlike u vjerama, ljepota zemlje i klimatski uvjeti. Što Ruse odbija od Hrvatske? Veličina države, nedostatak percepcije šire regije, birokratski putevi, netransparentnost sustava, hrvatska neagilnost.

U nekim medijima procura vijest da Abramović kupuje zemljište ili nekretnine, Rusi koje je do prije dvije godine Hrvatska doživljavala s podsmijehom postaju vrlo ozbiljna tema. Ne promatra ih se više kao sumnjive tipove s tamnim naočalama koji ho- dočaste Hrvatskom s kovčezima punim love u potrazi za očajnim mještanima koji su spremni prodati nekretnine na najatraktivnijim lokacijama. Danas to više ne moraju raditi jer postoje i jumbo-plakati na ruskoj čirilici, koji ih službeno i otvoreno pozivaju da kupuju nekretnine i ulažu, dođu na ljetovanje te da im se vize uklidaju.

Tako je prošle godine zabilježeno 30 posto manje Rusa u Hrvatskoj, a ove čak 30 posto više pa smo došli na brojke iz 2008. s 200-tinjak tisuća dolazaka i 1,7 milijuna ruskih noćenja. Puno više od brojki nas veseli to što Hrvatsku posjećuju kvalitetniji gosti. U rusko tržište uloženo je dosta napora HTZ-a i Vlade. Ta je zemlja bila predmet ozbiljne analize i faktori su se posložili. Iz Moskve nam dolazi 70-ak posto gostiju, no sve više posjećuju nas gosti i iz drugih regija koje se oporavljaju. Imamo i izravne letove za Hrvatsku iz devet ruskih gradova, objašnjava Mladen Falkoni, šef Ureda HTZ-a u Moskvi.

Upravo oni koji su ljetovali u Hrvatskoj i zaljubili se u Jadran najčešće iskazuju interes za kupnju nekretnina u koje od svih tržišnih segmenata najviše ulažu. Osim toga, ruski se kapital u Hrvatskoj može pronaći u nafti i industriji pića. Ruska naftna kompanija Lukoil kupnjom Crobenza preuzela je i njihove nekretnine te svoju daljnju ekspanziju u Hrvatskoj temelje na otvaranju novih lokacija benzinskih crpki na kupljenim zemljištima. Ruski poduzetnik Dmitrij Železnjak investirao je u Hrvatskoj u industriju pića, pokrenuo proizvodnju vode Akvinte u pogonima Imote te se s nekolicinom sunarodnjaka pojavljuje i kao investitor u stambene nekretnine.

Ruski investitori u vile i stanove u Hrvatskoj ponajprije investiraju zbog prodaje na vlastitom tržištu. Takve primjere imamo u Istri. Drugi investitori koji grade kuće za odmor u Hrvatskoj a namjeravaju plasirati svoje proizvode ruskom tržištu najčešće se prije realizacije same investicije osnaže utjecajnim lobistima i osiguraju prodajne kanale na ruskom tržištu, kaže Vedrana Likan, direktorica Colliers International Hrvatske, podružnice jedne od najvećih svjetskih konzultantskih kuća za nekretnine. Kao primjer uspješnosti takvog promišljanja navodi nedavnu prodaju pet luksuznih vila na hrvatskoj obali na ruskom sajmu nekretnina u samo jednom danu.

Najveći interes bio je usmjeren prema moru, govori i Nadežda Baranovski, generalna direktorica tvrtke San-Sat specijalizirane za rusko tržište, no u posljednje se vrijeme ruski kapital stacionira i u Zagrebu gdje sve više kupuju kuće i elitne stanove, a kreće i prema Slavoniji. Što se pak tiče njihova ukusa, on je vrlo određen glede nekretnina; vole specifičnu arhitekturu, dobar pogled bez obzira na to gdje je nekretnina, prostranost zemljišta, položaj i konfiguraciju terena. Nekretninama, kao i drugim statusnim simbolima, često demonstriraju svoje bogatstvo. Budući da nekretnina koje bi potpuno odgovarale ukusu i njihovim zahtjevima u Hrvatskoj nema mnogo, Rusi ili kupuju one u koje su investirali ruski investitori u Hrvatskoj i koje odgovaraju njihovim zahtjevima ili pak traže velika zemljišta za gradnju vlastitih luksuznih zdanja, objašnjava Likan.

Jedno od takvih zemljišta pronašli su u Novigradu, koje neće iskoristiti za gradnju luksuzne vile s bazenom, nego za specijalističku ortopedsku i neurokiruršku kliniku NIITO iz Novosibirsa. Zgrada klinike prema preliminarnim idejama investitora imat će površinu od 1.600 četvornih metara i četiri nadzemne i jednu podzemnu etažu, a ukupna investicija prema najavi investitora bit će teška 15-ak milijuna eura. Pismo je namjere potpisano, a ne bude li neočekivanih problema, gradnja bi trebala početi uskoro. Ipak, ruske investicije u Hrvatsku ne prevladavaju u odnosu na one u drugim zemljama. Rusija ima tradicionalno i kulturološki punu veću sklonost dolaska i ostanka, pa i investiranja, u zemljama poput Ukrajine, Rumunjske, Srbije i Crne Gore. Interes privatnih ruskih investitora u vile na moru u Crnoj Gori doživio je pravi procvat unatrag pet godina. Kako je interes, ali i raspoloživost opcija, na crnogorskoj obali tijekom tog razdoblja jenjavao, tako možemo primijetiti da im je utoliko hrvatska obala postala zanimljivija, govori Likan.

Iako u Hrvatskoj nekretnine za potencijalnu kupnju, a naročito zemljišta, gledaju ponajprije bogati pripadnici ruskog društva, najčešća prepreka za transakciju osim raspoloživosti takvih zemljišta jest i visoka cijena. Naime, Rusi grade luksuzne građevine pa je veliki dio investicije upravo opremanje nekretnine luksuznim predmetima. Budući da su zemljišta u Hrvatskoj još uvijek veoma skupa, posebice u usporedbi sa zemljištima u zemljama u koje Rusi tradicionalno ulažu, tako često cijena zemljišta odbija inicijalni interes.

Čak štoviše, Likan tvrdi da administrativni problemi za Ruse nisu iznimna prepreka jer oni po tradiciji i prirodi pronalaze načine da isposluju dobar posao. S druge strane, Baranovski navodi primjere ruskog Mečelja i Željezare Sisak, projekta Mljet Vladimira Jevtušenka te hotelskog kompleksa Haludovo na Krku gdje su ruski investitori imali raznih problema u kojima je najviše stradao upravo ruski ulagač. Dovoljno je prelistati naslove hrvatskih dnevnih listova u vrijeme kad se prodavala Željezara Sisak. ‘Hrvatski lobisti’ koji su radili za konkurente predstavljali su Ruse koji su bili potencijalni kupci kao mafijaše kojima je cilj prati novac. Ako se tomu još pridodaju neke povijesne predrađe da je sve što dolazi s Istoka sumnjivo, onda je posve jasno zašto oni bogatiji oligarsi nisu ni pokušavali nešto raditi u Hrvatskoj, naglašava i Liderov dopisnik iz Moskve Branko Vlahović.

No kaže da Rusi imaju uzrečicu koju je posebno volio naglašavati pokojni američki predsjednik Ronald Reagan: ‘Doverjaj, no provjeraj’ (Vjeruj, ali provjeri). Stoga su oni koji se osjećaju prevareni u kupoprodajama u Hrvatskoj sami djelomično krivi jer nisu provjerili što kupuju. Uz takva negativna iskustva, naftni konzultant Davor Štern, koji je i sâm 16 godina živio u Rusiji, problem nedostatka ozbiljnijih investicija vidi u brzini razvoja ekonomije. Ruska se ekonomija puno brže razvija od naše i kod njih je povrat investicije u dvije do tri godine uobičajena pojava, a u Hrvatskoj treba toliko da je pokrenete, što je jedan od razloga zašto ih nema, tvrdi naftni konzultant.

Činjenica je da je Hrvatska za velike Ruse jedno malo tržište, pa im ni zbog veličine nije pretjerano zanimljivo donositi veće investicijske uloge, a kašnjenje za ostatkom svijeta u izlasku iz krize zasigurno nepovoljno djeluje za investicije u druge tržišne niše. Može se očekivati da će se i dalje većina investicija ruskih pravnih i fizičkih osoba odnositi na ulaganja u gospodarstvo, i to ponajprije u sektore poput poslovanja s nekretninama, turizma, energetike i trgovanje naftnim derivatima, smatra glavni ekonomist Splitske banke Zdeslav Šantić.

Zapadni listovi često pišu o ruskoj mafiji iako su mafijaši najčešće iz drugih bivših sovjetskih republika, tvrdi Branko Vlahović. Tako su se ovih dana francuski listovi raspisali o tome da je ruska mafija okupirala odmarališta na francuskoj obali, a iz imena mafijaša vidi se da je među njima najmanje Rusa. Gruzijci se uglavnom bave nadzorom automata za igre, trgovinom nakita i antiknih predmeta. Oni pak bogatiji trguju nekretninama i zemljom u Španjolskoj, Italiji i Francuskoj. Zanimljivo je da su se mafijaši iz Čečenije udomaćili u Mađarskoj, a ima ih podosta i u Poljskoj, Austriji, Njemačkoj i Belgiji. ‘Slavenska mafija’, dakle Rusi, Ukrajinci i Bjelorusi, locirani su uglavnom u Njemačkoj gdje nastoje zarađivati prodajom rabljenih automobila. Ruska policija tvrdi da se mafijaši iz bivših sovjetskih republika ne bave džeparenjem, odnosno uličnim krađama, nego da je to specijalnost Albanaca i rumunjskih Roma, zaključuje Vlahović.

Čak ne postoji interes za otvaranje kockarnica u Hrvatskoj iako se nakon zatvaranja svih kockarnica u Moskvi prošle godine najavljivala njihova djelomična selidba i u Hrvatsku. Zbog krize nema ozbiljnih inicijativa. Trebalo bi prepoznati interes otvaranjem kasina, klubova s miniautomatima i slično na otocima. Naravno, prema važećem zakonskom okviru, to nije poticajno za investitore, misli Dalibor Jelavić, predsjednik Hrvatske udruge kasina.

Što se pak tiče koristi od ruskih organizatora igara, Jelavić smatra da bi se ona ogledala u povećanom broju ruskih turista ako bi se takvi potencijalni priređivači usmjerili prema hotelima na obali. S druge strane, rusko tržište privlači upravo veličinom, nacija su hedonista koja u svojim redovima voli imati vrhunsku ponudu kakvu i sama zahtijeva, a ruski poslovni ljudi vrlo su otvoreni za suradnju i lako sklapaju prijateljstva. Jednom dana riječ ili ruka znači više od bilo kakvog ugovora ili garantije. No probaj na njihovo tržište nije moguć samo sjedenjem u uredu, čak ih je nemoguće zainteresirati i putem telefona ili e-maila. Rusi jedino pristaju na izravnu komunikaciju uz prezentaciju tvrtke i proizvoda. Tako već davno rade tvrtke iz cijele Europe i svijeta, naglašava direktor predstavništva HGK Moskva Ivica Budanec, naravno uz jednu od najvažnijih stvari, a to je znanje ruskog jezika. Rusi u pravilu ne govore strane jezike i od država očekuju da im se prilagode.

Vezano uz predstavništvo HGK u Moskvi otvoreno u lipnju ove godine, Štern smatra da je pogreška što je smješteno u Moskvi. Prema njegovu mišljenju, trebalo je otići na periferiju jer bi gradovi od dva milijuna stanovnika trebali biti ciljano tržište za Hrvatsku, a ne Moskva u kojoj je ‘cijeli svijet’. Hrvatski poslovnici moraju ići u Sibir ili Ural, smatra Štern, jer za veće tržište Hrvatska nema robe. Jedina dva hrvatska brenda koja dobro znaju u Rusiji zapravo su Vegeta i Summamed. Vegeta je uspjela ostati vrijednosni lider tržišta urbane Rusije s 35 posto tržišnog udjela. U Moskvi Vegeta čini 50 posto tržišta dodataka jelima, a kokošja juha, poznati Pijetao – Petušok, najprodavanija je juha u Rusiji, istaknuo je Kristijan Sabo iz Podravke, direktor Tržišta Rusije.

Moskovske novine vrlo rijetko pišu o Hrvatskoj, govori Vlahović, a najčešće su asocijacije ‘lijepo i čisto more, turizam orijentiran na goste ne previše dubokog džepa’. Dakle, u njihovim je očima Hrvatska zemlja prirodnih ljepota, u kojoj vole ljetovati i gdje njihov hedonizam dolazi do izražaja ponajviše glede nekretnina koje grade ili kupuju. Situacija u kojoj je koncentracija ruskih poduzetnika velika daleko je od stvarnosti, jer dok Hrvatska Rusiju smatra poželjnim tržištem, njezina nas ozbiljna ulaganja mimoilaze, što zbog veličine zemlje i krize, što zbog loših iskustava. Stoga možda natpisi na čirilici neće odigrati presudnu ulogu za privlačenje ruskih investicija jer, na kraju krajeva, promotivni materijali za Ruse zapravo su pomoćno sredstvo. Rusi ipak ponajprije vjeruju preporuci prijatelja ili obitelji, kaže Likan, pa dolaze u Hrvatsku zato što netko od njihovih dijeli dobro iskustvo boravka i provođenja vremena kod nas. Dolaze više trošiti, a manje ulagati u ozbiljan biznis. Možda se tajna njihova mimoilaženja krije zapravo u opisu prvoga sovjetskog bogataša Artjoma Tarasova: ‘Ruski bogataši ne znaju raditi na Zapadu jer su svoje bogatstvo stjecali u posve drukčijoj atmosferi u društvu. Nisu oni na osnovi dobre ideje i upornosti stekli milijarde, nego zato što su se spremno udružili s činovnicima koji su odlučivali tijekom privatizacije. Zato sada oni na Zapadu uglavnom troše, ali rijetko investiraju osim u nekretnine.