MUKA PO ZAKONU OKO MARKETINŠKIH MINUTA HRT-a I DALJE SE LOME KOPLJA

Politički prijepori pritom nisu upitni, štoviše, očekivani su, no neosporno su apsurdna suprotstavljena stajališta komercijalnih izdavača i produkcijalnih kuća o funkcioniranju javne televizije.

Da živimo u posve apsurdnom društveno-političko-poslovnom okružju pokazuju i prijepori u vezi s tekstom novog zakona o HRT-u koji bi trebao ući u saborsku proceduru. Politički prijepori pritom nisu upitni, štoviše očekivani su, no neosporno je apsurdna pozicija suprotstavljenih stajališta komercijalnih izdavača i produkcijalnih kuća kad je riječ o funkcioniranju javne televizije. Najlogičnije bi, naime, bilo zaključiti da se oni koji sami ostvaruju svoj prihod na tržištu, dakle poput produkcijalnih kuća i komercijalnih televizija, ipak najbolje razumiju. Doduše, valja priznati da su složni u većim dijelom predloženog teksta Zakona, no kad je riječ o marketinškim prihodima, dakle o pitanju treba li se HTV-u uopće omogućiti ostvarivanje prihoda od reklama u udarnom terminu te u kojoj minutaži, još se vodi teška rovovska bitka koja je, za razliku od one političke u Saboru RH, ipak argumentiranija i opravdanija s obzirom na specifičnost pozicije ovih tržišnih igrača.

O najvažnijim točkama prijepora razgovarali smo s Nebojšom Tarabom, predsjednikom Hrvatskog društva nezavisnih TV producenata, te Marjanom Jurlekom, predstavnikom Koordinacije komercijalnih nakladnika koja je, pak, svoje viđenje hrvatskoga medijskog prostora na sastanku članova Pregovaračkog tima u Bruxellesu izložila 10. rujna. Točnije, kaže Jurleka, prezentirali smo problem nekorektne tržišne utakmice u medijskoj industriji zbog subvencioniranja HTV-a. Da tržišna utakmica nije transparentna ni poticajna misli i Taraba i njegovi nezavisni producenti, no kako od dolaska komercijalnih televizija u naš medijski prostor nije došlo do očekivane povećane potražnje tih kuća za proizvodima nezavisnih producenata, ono malo koliko ih je opstalo u tim previranjima gotovo je prihvaćeno svoju sudbinu vezati uz javnu televiziju.

• HRT je ipak konsolidirao svoje financijsko stanje i plaćeni smo za svoje usluge i proizvode. Imamo otvorenu liniju za razgovor i u pripremi je protokol o suradnji, a raspravljamo i o većem broju outsourcinga, pa i mogućnosti da se dio tehničkih kapaciteta stavi na raspolaganje nezavisnim producentima – kaže Taraba, koji poput svih producenata i filmaša tvrdi da je nepoštovanje programskih obveza koje su potpisale komercijalne televizije, a dopušta ga i tolerira Vijeće za elektroničke medije, dovelo do toga da se kuće poput Nove TV i RTL-a i ne pokušavaju baviti proizvodnjom ili pak kupnjom domaćeg programa.

• Od vitalnog nam je interesa preusmjeriti loše trendove i sadašnje žalosno stanje, odnosno jedva pet posto udjela nezavisnih producenata u godišnjim programima, unaprijediti i barem približiti europskim trendovima. U EU nezavisni producenti sudjeluju s 40 posto programa i taj postotak ima tendenciju rasta – dodaje Taraba. Budući da im je HRT definitivno pouzdani partner, razumljivo je da uvažavaju njegov zahtjev, naime, da i novi Zakon o HRT-u dopusti mogućnost dvostruke linije punjenja budžeta – dakle, od oglasa i preplate. Naime, poznato je da je javna televizija i prema vrijednoj zakonu obvezna emitirati društveno korisne programe, proizvoditi dječje, obrazovne, religijske, znanstvene i ine nekomercijalne sadržaje, poticati filmske i dramske produkcije…, a već godinama tvrde da bi to bilo nemoguće samo s jednim izvorom financiranja.

Osim toga, naglašava Taraba, ako je stanje takvo da danas Nova TV i RTL dijele 75 posto marketinškog kolača, čemu se diže galama oko neslavnog HTV-ova komadića. Posebice ga čudi lobiranje tiskovnih medija koji u navedenoj podjeli kolača više trpe zbog marke. Nema sumnje da bi ukinjanje jednog izvora financiranja u početnoj fazi rezultiralo – neselektivnim prekidom suradnje s većinom vanjskih partnera. Stoga se Taraba i nezavisni producenti zauzimaju za zakonsko ograničenje oglašavanja od šest minuta u jednom satu udarnog termina, a devet u ostalom vremenu, i ističu da su slično rješenje prihvatile i mnoge javne televizije EU.

Budući da će se HRT morati rekonstruirati, a kako to ne bi palo na leđa poreznih obveznika, mi predlažemo njemački model postupnoga petogodišnjeg smanjenja oglašavanja u udarnom terminu s pet na nula minuta, s time da se taj novac potroši na rekonstrukciju HRT-a. S našeg položaja privatnika na tržištu HRT želi biti malo trudan, što je suludo – kaže Jurleka, no na pitanje zašto RTL i Nova TV još dosad nisu smatrali potrebnim ispuniti obvezu potpisanu s koncesijskim ugovorom, dakle objaviti svoje programske smjernice, Jurleka vješto mijenja smjer razgovora i dodaje kako je to pitanje drugi par rukava. Naizgled i jest, no činjenica je da cijela naša medijska scena ipak funkcionira prema načelu spojenih posuda, a to je uza sve i argument HRT-ovima da javnosti plasiraju tezu o tome da je samo njima nametnuta društvena odgovornost za medijske sadržaje.

Tu dolazimo do još jedne točke prijepora, koja nije nevažna u kontekstu donošenja Zakona o HRT-u, a riječ je o radu Vijeća za elektroničke medije. Obje se strane, naime, slažu da je transparentnost rada HRT-a, dakle razvidnost poslovnog modela, prihoda, troškovne i dohodne strukture, presudna za budućnost ne samo javne televizije već i medijske scene. Glavni regulator prema postojećem zakonu, a i u budućem, jest da Vijeće za elektroničke medije konačno počne raditi svoj posao, kontrolirati i sankcionirati neispunjavanje programskih, odnosno koncesijskih obaveza, a u toj su prozivci obje strane jednoglasne. Istina, takve zahtjeve postavljaju iz posve suprotnih pozicija, no valja se nadjati da će saborski zastupnici, neskloni dubljim analizama, ipak uspjeli prepoznati signal kako bez transparentno organiziranog Vijeća i medijski educiranih vijećnika može propasti provedba i najboljeg Zakona o HRT-u.

Bitno je naglasiti da se još ne zna točno koliku bi uštedu HRT ostvario povezivanjem naplate preplate s HEP-ovim računima, no Jurleka upozorava da bi ušteda bila velika s obzirom na to da bi se tim potezom automatski povećala i HRT-ova preplatnička baza. Štoviše, uvjereno je, s tolikim bi se sredstvima svaka komercijalnih televizija mogla bez problema upustiti u snimanje raskošno producirana dokumentarnog filma. No s druge strane Taraba dodaje da se novim zakonom striktno brani oglašavanje na dva specijalizirana TV kanala koja su digitalizacijom dodijeljena HRT-u, dok će komercijalne televizije i tu moći širiti svoju dominaciju nad marketinškim prihodima.

Nema sumnje da u toj priči svatko vuče na svoju stranu, no njihovi su argumenti razumljivi s obzirom na činjenicu da se privatnici na nesrećenom i politički opterećenom medijskom tržištu moraju pobrinuti za svoje prihode. Mnogo će veći problem biti budući parlamentari, kao što je bio slučaj ovog prošloga, nastavili o tako važnom zakonu (koji je i dio uvjeta za pristup EU) raspravljati s demagoškima i političkih pozicija, ne uvažavajući ravnomjerno važnost stvaranja uvjeta za obavljanje društvene funkcije javne televizije, pritom ne onemogućavajući i ograničavajući poduzetničko djelovanje.