Bilo, mediji u Švedskoj, ali i diljem svijeta, proglasili su nakon objavljenih rezultata kraj jedne političke ere u toj zemlji. Socijaldemokrati, pretplaćeni na vlast veći dio proteklih stotinjak godina, doživjeli su najgori poraz od 1914. List Svenska Dagbladet u tri je točke efektno opisao izbore: desnica bez većine, urušena socijalna demokracija i ekstremno desna poželjna udavača.
Posrtanja u krizi. Danas primjer uspješne ekonomije usred recesije, Švedska ipak nije izbjegla posrtanja. Kao iznimno otvorena ekonomija u kojoj je otprilike pola BDP-a na ovaj ili onaj način vezano uz vanjsku trgovinu, osjetila je velike turbulencije i prošlu godinu završila s padom BDP-a od otprilike pet posto. Ove bi godine priča trebala biti sasvim drugačija. Očekuje se rast u razredu prošlogodišnjeg pada, od otprilike 4,5 posto, jedan od najmanjih deficitu u Europskoj uniji (uz predviđanja suficita za sljedeću godinu). Lekcije naučene 90-ih, kad je Švedska morala spašavati svoje banke baš kao što su to nedavno radile druge zemlje, očito su naučene, pa se novi mjehur nije ponovio.
Drug je razlog koji mnogi analitičari navode kao olakotnu okolnost odluka da se ne ulazi u eurozonu, što se pokazalo blagotvornim tijekom krize kad je pad krene omogućio jeftiniji izvoz. Švedska je valuta u međuvremenu (od kraja lipnja) porasla 10 posto i postala druga najbolja valuta nakon australskog dolara u konkurenciji od 16 globalnih valuta prema Bloombergu rangu. Dojam je da je Švedska sve ono što drugi prolaže prošla prije i brže. Osim relativno dobro pripremljenih banaka zemlja je brzo posegnula za fiskalnim poticajima, no i jednako ih brzo povukla, i to dok su drugi još raspravljali trebaju li to napraviti ili ne. Isto vrijedi za rezove i porezne olakšice: apsolvirana lekcija, čiji je rezultat proračunski deficit od 2,1 posto i očekivani rast od 4,5 posto. U dostignuća ide i smiješan javni dug od 40 posto BDP-a.