Nove tehnologije nude doista brojne načine promocije filmskih uradaka. Iako internet slovi kao jeftin medij, jednako se njime koriste dobro ‘potkoženi’ producenti holivudskih filmova i siromašniji, nezavisni studiji.
Što je osamdesetih u oglašivačkoj industriji bila televizija, to je danas nedvojbeno internet, a njegova je moć stostruko nadišla nekadašnji utjecaj dalekovidnice i poput hobotnice se krakovima protegno do svakoga kutka gledateljeve pozornosti. Naime, mnogo prije nego što se na velikom platnu prikažu, fragmenti su filmova dostupni javnosti, a načini na koje se predstavljaju i vrebaju znatiželjne filmofile jednostavno se slijevaju sa svih mogućih internetskih servisa. Tako je najnoviji američki politički dokumentarac redatelja Raya Grigga ‘I Want Your Money’ putem Youtubea u samo prva dva tjedna promocije vidjelo oko 800 tisuća gledatelja ponudi više od 3,4 tisuće komentara. Također, Fincherov najnoviji film ‘Društvena mreža’ o ocu Facebooka Marku Zuckerbergu, promovira se putem iTrailera, Appleove inovacije koja nudi mogućnost interakcije između gledatelja i ‘foršpana’. Jednostavnim klikom na video u bilo kojem trenutku tijekom dvije minute filma pojavit će se linkovi na kojima gledatelj može pogledati različite prirose ili članke vezane uz film.
Ni sâm Zuckerberg nije ni sludio da bi njegova dosjetka o intranetskoj (Facebook) komunikaciji s kolegama s fakulteta mogla poprimiti svjetske razmjere te da će u konačnici IT industrija itekako profitirati tehnološki razvijajući različite inačice njegove socijalne mreže. Brojna su američka istraživanja pokazala da je internet zapravo najjači marketinški alat, a ključ njegove snage počiva u ad hoc prenošenju željene informacije ili uspostavljanju komunikacije. Zabavnog je industriji upravo takav kontakt s gledateljima i kupcima neprocjenjivo važan. Budući da prosječni korisnik Facebooka na njemu provede i do 23.33 sata na mjesec, a prosječna je dob korisnika 31 godina, kao i to da bi, tvrde američki stručnjaci, radije prijatelju posudili automobil nego mobitel koji je uz njih 24 sata na dan, jasno je bilo da je promocija putem svih internetskih i mobilnih kanala bila pun pogodak.
Dok su odavno svi američki filmovi imali svoju web-stranicu, kod nas je Facebook prisutan tek posljednje tri godine, no za razliku od prekomorskih članova te socijalne mreže, domaći su korisnici još većinom mlada populacija između 15 i 40 godina. Ali upravo je to u velikoj mjeri ciljana publike u pogledu filmskih promocija kojoj mnogi filmišti streme. Tako se i na međunarodnom festivalu dokumentarnog filma ZagrebDoxu, prema riječima njegova umjetničkog direktora Nenada Puhovskog, prošle godine prilično povećao broj posjetitelja u odnosu na prijašnje godine, a upravo je tada i otvoren profil ZagrebDoxa na Facebooku, koji Puhovski smatra neospornim doprinosom većem zanimanju javnosti jer se socijalnim mrežama informacije šire neviđenom brzinom. Takva je pravodobna povezanost pomogla da gledatelji sami biraju, tj. glasuju za filmove koje bi željeli pogledati na festivalu, a njihov je glas u konačnici i filmima najvažniji, jer su upravo oni konzumenti njihovih uradaka.
Kad je pak riječ o niskobudžetnim filmovima u Europi, njihov najnažniji PR ipak i dalje ostaju filmski festivali na kojima se predstavljaju javnosti. No svjetski filmski marketing odlično je razrađen do mjere da ‘teaser’, ‘trailer’ pa čak i mobilne igrice, koji svi služe promociji filma, imaju točno utvrđene zakonitosti na koji će se način plasirati gledatelju.
