Home / Tvrtke i tržišta / MONDEO PREMIUM 176.750 kn

MONDEO PREMIUM 176.750 kn

Nesretna je suvremena povijest jedne od najstarijih i najvećih hollywoodskih filmskih kuća. MGM posrće već neko vrijeme, a od 2005. u rukama je vjerovnika. Posljednji vlasnici uglavnom su cijedili njegovu bogatu arhivu, a za filmove nisu bili zainteresirani. Prodaja je jedini spas, a slamku spasa kompaniji dužnoj četiri milijarde dolara pruža moćni Indijac Subrata Roy, vlasnik kompanije Sahara India Pariwar.

Era ekonomskih i političkih smislu nego i u kulturnom padaju poput hrvatskih MIG-ova. Posljednji u nizu legendarnih filmskih kompanija Metro-Goldwyn-Mayer, utjelovljenje Hollywooda, čijeg lave koji riče znaju generacije i jedna je od onih iz vremena kad je priča o filmu bila na svom početku. Sapunica oko sudbine posrnulog diva, već godina upatuljenog dugovima i sada već u bezizlaznoj situaciji, mogla bi završiti u Hollywoodu, točnije u rukama Subrate Roya, vlasnika tvrtke Sahara India Pariwar, poduhvata započetog 1978. s kapitalom od 43 dolara, danas moćnoga indijskog konglomerata s pipcima u financijama, nekretninama, mješovitim fondovima, tiskanim i digitalnim medijima, filmskoj produkciji, sportu, zdravstvenoj njezi, turizmu, da nabrojimo samo neke djelatnosti na beskonačnom popisu.

Nakon što je u prvom dijelu ove godine filmski studio odbio ponudu konkurenta Time Warnera od 1,5 milijardi dolara, na stolu predsjednika Harryja Sloana našla se izdašnja ponuda kompanije sa svojim filmskim studijem u Hollywoodu, indijskoj verziji Hollywooda, od dvije milijarde dolara. Ponuda je doduše još neslužbena, no suđeći prema interesu medija i količini natpisa sa svim stvarima. Iako zvuči mnogo, to je tek polovina ukupnog duga MGM-a, što dovoljno govori o financijskim teškoćama u kojima se kompanija našla.

Planina dugova kompanije, koja je već gotovo godinu dana u rukama vjerovnika, počela se graditi još 2005., nakon preuzimanja od strane Sonyja, Comcasta i privatne equity tvrtki. U slučaju da dogovor prođe, Roy ne bi bio prvi Indijac u Hollywoodu, nakon što je put u tu tvornicu snova već utro njegov kolega Anil Ambani, investirajući ove godine 550 milijuna dolara u ‘DreamWorks’ Stevena Spielberga.

Vlasnici hitova kao što su ‘Prohujalo s vihorom’, ‘Rocky’, ‘Pink Panther’ i besmrtno franšize ‘Jamesa Bonda’ očajnički trebaju lovu, a problemi traju već neko vrijeme. Usprkos iznimno nezavidnoj situaciji, MGM je proteklih godina imao niz zainteresiranih kupaca, među kojima je bio i spomenuti Ambani, no nijedna ponuda nije zadovoljila želje kreditora.

U kuloarima se šuška da je zapravo Sahara već neko vrijeme u dosluhu s odgovornima u MGM-u, ali da dosad nisu imali osiguranu financijsku konstrukciju, tj. u ponudi nisu posve osigurana potrebna sredstva. Posljednjem u nizu ponuđača Royu mogla bi ići na ruku činjenica da sat otkucava i da MGM više nema mnogo vremena za razmišljanje. Dodatnu pomutnju u vezi sa sudbinom filmskog studija unosi još jedna neslužbena priča prema kojoj Carl Icahn, jedan od najpoznatijih dioničarskih aktivista, potajno kupuje MGM-ov dug, dok se u isto vrijeme bori za prevlast u Lions Gateu u kojemu ima 33 posto udjela.

Daljnje špekulacije poznateljja filmske industrije kažu da je Saharina ponuda u načelu bolja od Spyglassove. Potonji bi vjerojatno srezali troškove, otpustili ljude, smanjili proizvodnju i sklopili partnerstvo s nekim od jačih igrača poput 20th Century Foxa ili Paramounta. S druge strane Sahara bi bila igrač s manjim dosegom od sadašnjega, ali zato s novim projektima, novim poslovima i snagom u srednjem ešalonu produkcije. Sve je to, dakako, teorija.

Osim snage brenda, Sahara bi dobila najveću arhivu modernih filmova na svijetu, s gotovo četiri tisuće naslova i više od deset tisuća epizoda TV serija, kao i regal s 205 Oscara. Naravno, Roy ne želi kupiti samo knjižnicu nego kompaniju s uhođanim poslovima na području filmske proizvodnje, televizije, kućne zabave, kinoprodukcije i distribucije. Nominalni vlasnici u ovom trenutku Providence Equity Partners, TPG, Sony, Comcast, DLJ Merchant Banking i Quadrangle Groupa.

Razlozi ubrzane propasti nekoć velikog studija uglavnom su vrlo jednostavni – dugo nije proizveo istinski hit, a osim toga prodaja DVD-a stropštala se posljednjih godina što je posljedica promjene u trendovima gledanja filmova, odnosno sve veće orijentacije publike prema internetu, u čemu se MGM nije na vrijeme snašao.

Može se učiniti kao manji problem, ali arhiva je presudna za zdravlje kompanije i redovito servisiranje duga. Pad prodaje DVD-a zapravo je ozbiljan problem, a nekoć krava muzara – DVD prodaja, u samo nekoliko godina postala je izvor svih muka zato što su vlasnici koji su kompaniju kupili 2005. bili uvjereni kako mogu na konto izvrsne prodaje DVD-a i naslova iz prebogate arhive nabiti golemi dug. Zlatno doba kompanije je proživjela u razdoblju od sredine 20-ih do početka 60-ih prošlog stoljeća kad je proizvela antologijske filmove poput ‘Prohujalog s vihorom’, ‘Apartmana’ i ‘Pobune na brodu Bounty’ (verzija iz 1935.), stvorivši glumačke veličine poput Grete Garbo, Clarka Gablea i Joan Crawford.

Turbulentna vremena počela su smrću suosnivača Louisa B. Mayera, koji je prije toga, 1936., ostao bez svoga kreativnoga genija Irvinga Thalberga. Posljednji pokušaj spasa bilo je dovođenje Mary Parent, producentice odgovorne za hitove poput ‘Junfera u 40.’, ‘Svemogućeg Brucea’ i ‘Gladijatora’. Parent je imala izvrsne ideje, no uzalud – novca za proizvodnju naprosto nije bilo.

Dogovorila je suradnju s Denzelom Washingtonom za film ‘Matarese Circle’ i s Darrenom Aronofskym, redateljem ‘Hrvača’, za remake hita ‘Robocop’, ali produkciju se nije moglo početi. Aktualni vlasnici vjerojatno čekaju da prođe oluja pa da onda pokušaju dobiti zadovoljavajući cijenu za MGM, iako na njihovoj strani nisu ni vrijeme ni pravila igre.

Posljednji pokušaj da se dođe do novca za proizvodnju vlastitih hitova uništila je financijska kriza koja je prestrašila banke, čak i kad je bila riječ o projektima poput filmskih ziheraša ‘Bonda’ i ‘Hobita’. Indijac Roy vjerojatno je najbolji izbor zato što njegovo poslanje nije bilo u izravnim konfliktima s MGM-om, za razliku od ostalih ponuđača vrlo zainteresiranih za nastavak prakse prethodnika.

Pokazalo se da je prodavanje konkurenciji zapravo pristajanje na čerpanje leša, što su Sony i Comcast zorno pokazali. Iz njihove perspektive, ono što su napravili u MGM-u posve je logično, a ostali vlasnici ispalili su podjednako loš izbor. Private equity ulagači demonstrirali su manjak iskustva i znanja potrebnog za profitabilno vođenje filmskog biznisa. Htjeli su brzu zaradu, no čini se da su ih u tomu nadmudrili Sony i Comcast.

S obzirom na to da je najbolje rješenje vjerojatno upravo Roy, zainteresiran za razvoj filmske proizvodnje i širenje utjecaja Bollywooda u Americi, dok bi pristanak na neku od ponuda konkurenata značio daljnje guljenje ostataka nekadašnjeg lava.