Ulaskom u EU moći će se primjenjivati svi ugovori o trgovini koje EU ima s trećim zemljama. Problem je u tome što se članstvo neprekidno prolongira, a poduzetnici bi radili odmah.
Ističem jedan u Bruxellesu će biti potpisan ugovor o slobodnoj trgovini između EU i Republike Koreje. To je prvi ugovor o slobodnoj trgovini koji EU sklapa s nekom od azijskih zemalja, a u Europskoj komisiji kažu da je to i najambiciozniji ugovor dosad. Za hrvatske izvoznike u zemlje EU to znači da će ostati bez ono malo prednosti što je sada imaju pred korejskom konkurencijom, za malobrojne izvoznike na korejsko tržište (19 milijuna kuna u prvih sedam mjeseci ove godine) da će biti još manje konkurentska europskih izvoznika.
Isti problem već od prije imaju hrvatski izvoznici koji se pokušavaju probiti na tržišta kao što su Maroko ili Izrael, na kojima visoke carinske barijere njihove proizvode čine mnogo skupljima od istoimeneh proizvoda iz EU. A što je najznačajnije, kad izvoznici pokušaju od državnih institucija dobiti odgovor zašto je to tako i zašto im se ne olakšava izvoz na nova tržišta, do odgovora ne mogu doći. A on je, zapravo, vrlo jednostavan i logičan, iako su vrlo komplikirani i nelogični putovi kojima se treba probiti da bi se do njega došlo.
Hrvatska je sve karte stavila na skorašnji očekivani ulazak u punopravno članstvo EU, čime će automatski moći primjenjivati sve ugovore o slobodnoj trgovini koje EU ima s trećim zemljama. Hrvatska je, dakako, u međuvremenu mogla i sama pokrenuti postupak pregovora s pojedinim zemljama s kojima takav ugovor nema, no procijenjeno je da se to ne bi isplatio. Pregovori su često vrlo skupi i dugotrajni, jednako kao i postupak njihove ratifikacije, pa koristi koje bi od njih imao pokuši izvoznik ne opravdavaju taj trošak.
