SUDSKI REGISTAR

Do 31. listopada moraju se upisati svi članovi d.o.o.-a. Pod prijetnjom novčane kazne od 5.000 kn propisana je obveza upisa u sudski registar članova društava s ograničenom odgovornošću, i to sa svim podacima. To će omogućiti svakomu da u e-pretraživanju dobije potpun uvid u sve identifikacijske podatke svih osnivača, ma koliko ih bilo moglo izvoditi zaključke samo preko imena osobe ili osoba ovlaštenih za zastupanje (često je ta osoba jedan od osnivača, ali ne mora tako biti). Koliko je to loše, čak apsurdno, zna svatko tko je ikad s nekim poslovao ili htio poslovati i, logično, imao potrebu vidjeti s kim posluje.

Da ne bi bilo zabune, mogao se tražiti i pod određenim uvjetima dobiti uvid u registarski spis, ali to je spor, kompliciran i svakakav, samo ne ugodan, brz i anoniman postupak. Ako se pak želi informacija iz registra u drugom gradu, riječ je i o velikim putnim troškovima, kao da smo u srednjem vijeku. Ni šest novela tog zakona nije bilo dosta da i to dođe na red, tek je sedma (u obrazloženju Zakona stoji da je potaknuta obvezom usklađenja sa smjernicom iz sada već davne 2003.) to pitanje stavila na dnevni red i propisala, pod prijetnjom novčane kazne, obvezu da svaki d.o.o. najkasnije do 31. listopada 2010. podnese registarskom sudu prijavu za upis članova društva s propisanim podacima, što će svakom u elektroničkom pretraživanju, bez dolaska u registarski sud, omogućiti potpun uvid u sve identifikacijske podatke svih osnivača, ma koliko ih bilo.

Iako mnogi komentiraju postupak Hrvatske javnobilježničke komore (koja je na svoj trošak u gotovo svim važnijim pisanim glasilima pozvala sve d.o.o.-e da u zakonskom roku do 31. listopada izvrše svoje obveze i izbjegnu plaćanje novčane kazne od 5.000 kn) parafrazirajući staru narodnu poslovicu o psu koji laje i selu, taj postupak treba pozdraviti. Naime, HJB je shvatio da je potpuno sigurno da velik broj, vjerojatno većina, d.o.o.-a za tu promjenu i ne zna i da je korisno te da treba napraviti ono za što, nažalost, zakonodavac smatra da se odvija samo po sebi: one na koje se propis odnosi prikladno upozoriti na njihove obveze i na posljedice mogućeg ignoriranja te obveze, ne oslanjajući se na uvjerenje da oni pravu informaciju imaju i ne priželjkujući naplatu kazni (osim ako je cilj naplaćivati kazne i imati nered i pravnu nesigurnost).

Jasno je da svatko može pratiti službeno glasilo Narodne novine, pohvalno je što je uvid na web-stranici besplatan, ali još je točnije da to (stavno praćenje svih propisa i izdvajanje onoga što je važno za tu osobu) malo tko radi, ne samo kod nas nego i bilo gdje u svijetu. Zato je važno da se svim poduzetnicima (a naglašavamo da većina d.o.o.-a nema pravnika na plaću ni stalnog odvjetnika na nekoj vrsti paušalnog honorara) pruži prava informacija i tako omogućiti lakše i bolje poslovanje, što je interes ne samo njih nego, zapravo, svih.

U izdvojenu je slučaju Javnobilježnička komora na svoj trošak napravila ono što bi trebali raditi drugi, u prvom redu država, što bi trebala raditi Hrvatska gospodarska komora, što bi mogla raditi Hrvatska udruga poslodavaca, ali svi se oni time ili uopće ne bave ili se bave jako malo. Vjerujemo da će u relativno kratkom roku svakom poduzetniku biti olakšano prikupljanje i praćenje podataka o osnivačima subjekata s kojima ili posluje ili kani poslovati, što može biti važno za donošenje vlastitih poslovnih odluka. Nije i ne može biti svejedno tko je osnivač, tko može bez zahtjevne procedure smijeniti ovlaštenu osobu, tko odgovara za obveze trgovačkog društva u slučaju tzv. proboja pravne osobnosti i sl.