Tri scenarija Franje Lukovića, predsjednika Uprave Zagrebačke banke, jasan su signal gdje smo i kamo možemo otići, a svaki potez koji će kompanije i država vući odsad nadalje utjecat će na to koji će se scenarij na kraju ostvariti. Srednji ili osnovni scenarij predviđa gospodarski rast od samo dva posto u srednjem roku, stopu nezaposlenosti na kraju 2015. istu kao 2008., postupno provođenje strukturnih reformi, javni dug blizu dopuštene granice te ulazak u EU u skladu s očekivanjima investitora (formalni ulazak tijekom 2013.). U bankarskom kontekstu to znači ozbiljniji oporavak kreditne aktivnosti od 2012., ali i dalje niže od one prije krize, uz nastavak trenda smanjenja kamatnih stopa.
Optimistični scenarij pretpostavlja sustavno provođenje reformi i smanjenje proračunskih rashoda, smanjenje premije za rizik zbog ulaska u EU, jači investicijski ciklus, rast zaposlenosti i direktnih stranih ulaganja. U tom slučaju BDP (čiji se rast u 2011. procjenjuje na 2,5 posto) 2015. bio bi 35 milijardi kuna veći u odnosu na osnovni scenarij, a rast kredita i pad kamata ubrzao bi se.
Pesimistični pak scenarij ostvaruje se ako se smanjenje proračunskih prihoda nastavi odgađati, a rast premije za rizik dodatno usporava investicije i zapošljavanje. Rast BDP-a u tom bi slučaju iduće godine bio na nuli, a u apsolutnom bi iznosu 2015.
