ZAŠTITARSKI HOLDING Trojanski konj nije pokorio Zagreb

O što su zaštitarsku tvrtku Zaštitu Zagreb prije godinu i šest mjeseci preuzeli riječki Protect, zadarski Adriatic Security i slavonskobrodsko Sigurnost Buzov pa se stvorio svojevrsni zaštitarski holding nije donijelo važnu promjenu, ali takav bi model u budućnosti mogao biti dobar za širenje na rascjepkanom hrvatskom tržištu.

Na milijardu i pol kuna vrijednom zaštitarskom tržištu u Hrvatskoj Sokol Marić i dalje suvereno vlada s više od 20 posto udjela (340-ak milijuna kuna prihoda u 2009., rast od 5,3 posto, što je i bio plan te tvrtke), a državna je tvrtka AKD Zaštita druga sa 125 milijuna kuna prihoda (rast od 10,1 posto) ili 8,4 posto udjela. Još je na trećem mjestu Zvonimir Security sa 63,5 milijuna kuna (4,2 posto udjela i pad prihoda u odnosu na 2008. za 7,2 posto), ali toj se tvrtki posljednjih godina približavaju dvije rastuće tvrtke koje su prošle godine povećale udjele na 3,9 posto tržišta.

To su Bilić-Erić (59,1 milijun kuna prihoda) i spomenuti riječki Protect (rast od 2,8 posto i 58,4 milijuna kuna prihoda). Bilić-Erić dobar je posao ostvario sa Zagrebačkim holdingom, zbog čega se svojedobno vlasnik Sokol Marića Zlatko Marić žalio pa je naposljetku i on dobio dio tog posla, a Protect je na riječkom području postigao suverenitet koji će biti vrlo teško uzdrmati. Upravo taj ‘vanjski suverenitet’ karakterizira tržište zaštitarskih kompanija. Velike kompanije kao što su Sokol Marić ili AKD Zaštita, pa i Zvonimir Security, zapravo vrlo teško i danas prodiru na tržišta izvan Zagreba i visoke prihode zahvaljuju tomu što im je sjedište u najbogatijem hrvatskom gradu. Svi ljubomorno čuvaju svoje ‘feude’, zato je potez preuzimanja Zaštite Zagreb svakako novost i iskorak prema zastupljenosti regionalnih zaštitarskih kompanija na hrvatsko tržište.

Još prije godinu i pol čelnici triju kompanija najavljivali su taj iskorak, što je ozbiljno uzeto u obzir zbog rastućih prihoda tih tvrtki. Uza spomenuti Protect vlasnika Damira Funčića s 3,9 posto tržišta, Sigurnost Buzov vlasnika Šimuna Buzova prošle je godine ostvarila 26,3 milijuna kuna prihoda (rast za 8,6 posto i 1,8 posto tržišnog udjela), a Adriatic Security vlasnika Nedjeljka Grabića 48,9 milijuna kuna prihoda (rast od 4,9 posto i 3,3 posto tržišnog udjela).

Iako zbog rascjepkanosti tržišta nije relevantan podatak, zbroj prihoda tih tvrtki (133,6 milijuna kuna), i to bez prihoda zajedničke tvrtke Zaštite Zagreb (34,3 milijuna kuna i 2,3 posto tržišnog udjela), čini ih drugom po veličini u Hrvatskoj, ispred AKD Zaštite, što može biti dobra osnova za napredak. Kako je i najavljen, svaka će tvrtka i dalje funkcionirati za sebe na svom području, a prva stanica u širenju na cijelu Hrvatsku trebao bi biti Zagreb. Zato bi Zaštita Zagreb morala poslužiti kao svojevrsni trojanski konj s pomoću kojeg bi te tvrtke uzele dio kolača Sokol Marića, AKD Zaštiti, Zvonimir Securityju i ostalima, a taj bi se model s vremenom mogao proširiti na Split, Osijek, Varaždin i ostale veće gradove.

U tom smislu zbroj njihovih prihoda (170-ak milijuna kuna) i zaposlenih (gotovo 2000) nije glavni adut u toj bitki, kako su još tada najavljivali čelnici tih kompanija, nego iskorištavanje sinergijskog efekta udruživanja za koji se očekivao dvostruki učinak. ‘Istodobno povećanje prihoda i smanjenje troškova poslovanja’, objašnjavao je Damir Funčić, čime bi dobili dovoljno razlike između prihoda i troškova da bi ‘mogli odlučivati o novim tržišnim strategijama, kao i o razvoju novih proizvoda i usluga’.

No taj poslovni potez triju zaštitarskih tvrtki za sada nije dao rezultate u Zagrebu. Spomenuta 34,3 milijuna kuna prihoda Zaštite Zagreb (na čijem je čelu Vlatko Raić) zapravo je bio važan pad za 12,2 posto u odnosu na 2008. godinu. Očito su zagrebačke tvrtke uz najveće i one manje poput Bilić-Erića ili V grupe zaštite pružile otpor uzimajući dio kolača Zaštiti Zagreb. To ne znači da će projekt stati i da to nije model koji bi možda sutra mogle primijeniti i druge velike kompanije u Hrvatskoj, ali da bi se uspjelo u tome, osim trojanskog konja svaka će tvrtka morati izgraditi dodatnu lobističku infrastrukturu kako bi oduzela suverenitet lokalnim tvrtkama. Zato je projekt Zaštite Zagreb za sada ostao samo dobra ideja.