Bez dugoročne strategije razvoja i srednjoročnih planova naša ‘svijetla’ petogodišnja budućnost ovisi samo o jednome – rezultatima izbora. Tek provođenjem strukturnih reformi, poboljšanjem investicijske klime i podizanjem konkurentnosti gospodarstva moguće je stvoriti temelje za njegov održivi rast i podizanje opće razine blagostanja. U suprotnom očekuju nas godine mlakog rasta, gotovo stagnacija.
Od 2010. do 2015. barata se procjenama podataka. Izvješća o reketarenju u državnom vrhu pokazuje da vladajući više ne vladaju poput uštimana orkestra, više kao početnici koji tek uče gudeći svatko po svojoj žici. No ima jedna stvar u kojoj su svi još jedinstveni poput uvježbanih marinaca. Kada bilo tko iz Vlade predstavlja novu odluku, program, pokazatelje koji se odnose na neko buduće razdoblje, pažljivo izbjegava riječ ‘planiranje’ kao da je kužna. Bit će da se i vladajući još sjećaju vica iz doba sovjetskih petoljetki. Vic ide nekako ovako. Na skupu u jednoj tvornici partijski dužnosnik radnicima objašnjava cilj petoljetke: – Vidite, drugovi, nakon što se ispuni petoljetka svaka će obitelj imati svoj stan. Nakon što se iduća petoljetka završi, svaki će radnik imati automobil! Nakon idućih pet godina svaka će obitelj imati avion! Netko iz publike priupita: Pa što će nam zaboga avion? Partijac mu odgovori: Kako ne razumijete? Recimo da dođe do nestašice krumpira u vašem gradu. Uzmite vlastiti avion i odletite u Moskvu po krumpir!