Kao većina zemalja u regiji nakon financijske se i gospodarske krize i Hrvatska suočava s razdobljem velikih izazova. Na naše je malo, otvoreno i relativno slabo razvijeno gospodarstvo svjetska gospodarska i financijska kriza snažno negativno utjecala. No makroekonomske i financijske stabilnosti održale su se jer su nositelji ekonomskih politika u Hrvatskoj stabilizirali devizno tržište i osigurali likvidnost. Za svakodnevni je život građana najvažnije što standard pada, sve je više siromašnih. A masovno siromaštvo Hrvatska si ne smije dopustiti.
Kad je riječ o ekonomskoj politici, pristupanje EU i dalje mora biti glavni prioritet uz veći raspon dalekosežnih administrativnih, socijalnih i gospodarskih reformi. Zato moramo povećati konkurentnost i osigurati veći prostor makroekonomskoj politici za buduće šokove u potražnji kako bismo od pristupanja EU izvukli najveći korist. Zato je dobro što je Vlada pokrenula opsežan Program gospodarskog oporavka koji se mora provesti želi li se ublažiti i prevladati kriza. No rebalans državnog proračuna i pokušaj promjene Zakona o radu pokazuju nisku razinu društvene odgovornosti sudionika na političkoj sceni, što usporava provođenje nužnih reformi i iscrpljuje ionako slabo gospodarstvo.
U ovih sedam-osam mjeseci mojeg mandata bilo je boljih i lošijih dana u suradnji s Vladom. Ipak, odnosi su se ustabilili i vrlo su korektni. S premijerom Kosor imam dobre osobne odnose. Ipak, volio bih da češće razgovaramo o temama iz zajedničke mjerodavnosti.
Kad je riječ o gospodarskoj politici, načelno sam podupro Vladine reforme mjere, ali i upozoravao sam da očito nisu dovoljne jer pokazatelji ne govore o željenu tempu oporavka. Uz to želio sam da se mjere provode brže. Hrvatska nema vremena za otezanje s reformama. Bio sam često kritičan i prema socijalnim aspektima Vlade politike. Međutim, budući da je gospodarstvo prema Ustavu u isključivoj nadležnosti Vlade, pazio sam na to da ni u kritici, pa ni u odobravanju, ne prijeđem granicu koju mi Ustav daje odredbama o nadležnosti. U raspravama o gospodarstvu držim se općenite odredbe Ustava o dužnosti predsjednika za usklađeno djelovanje državnih tijela. Iz toga proizlazi i pitanje odgovornosti. Naravno da imam opću odgovornost za funkcioniranje države, ali specifična je odgovornost za gospodarsku politiku, kao, uostalom, i ovlasti za njezino formiranje i provedbu, na Vladi. Onaj tko ima ovlasti ima i odgovornost.
Hrvatska će ući u EU, gdje funkcionira socijalno-tržišni tip gospodarstva s nešto većim ili manjim varijacijama od jedne do druge zemlje. Takav tip gospodarstva pokazao se održiv i očito prikladan za zemlje u EU, a primjereno je i za Hrvatsku. Da bi se poboljšalo funkcioniranje takvoga socijalno-tržišnoga gospodarstva, Europska unija prihvatila je dokument pod nazivom ‘Europa 2020.’ kojim se eksplicitno zahtijeva jačanje njezina gospodarstva na temelju pametnog, održivog i inkluzivnog rasta. Pametan rast podrazumijeva jačanje gospodarstva koje se temelji na znanju i inovacijama. Održiv rast znači povećanje efikasnosti upotrebe resursa i konkurentniju i ‘zeleniju’ privredu. Inkluzivan rast podrazumijeva razvijanje gospodarstva visoke zaposlenosti koje će osiguravati socijalnu i teritorijalnu koheziju.
Zadatak je članova Savjeta za gospodarstvo da svojim informacijama, mišljenjima i analizama pomažu predsjedniku Republike u njegovim aktivnostima vezanim uz gospodarstvo. Pri tome se, naravno, podrazumijeva da analize moraju biti utemeljene na najnovijim znanstvenim i stručnim spoznajama. Tako je Savjet do sada analizirao problematiku vezanu uz zapreke investiranju u Hrvatsku, problematiku vezanu uz tržište rada u Hrvatskoj, osobito s aspekta pronalaženja društveno prihvatljive ravnoteže između prilagodljivosti poduzeća globaliziranim tržištima i razvoja društva koji se temelji na ljudskim resursima. Jedan sastanak Savjeta bio je posvećen stanju poljoprivrede u RH, osobito u kontekstu prilagodbe poljoprivredne politike nakon ulaska u EU. Idući sastanak bavit će se fiskalnom politikom, konkretno politikom proračuna i javnog duga. Na red će doći i socijalna, porezna politika i mnoge druge teme. Poruke koje su javnosti poslane zaključcima Savjeta o dosad razmatranim temama bile su vrlo snažne i jasne. Zato Savjet ne samo da pomaže predsjedniku kao što je već spomenuto nego i mnoge otvorene teme iz gospodarstva vraća pod okrilje struke, jer nositelji ekonomske politike moraju što više uvažavati znanost i struku da bi društvo napredovalo. Vijeće se sastaje relativno često s obzirom na to koje su mu zadaće i predsjedničke ovlasti u gospodarstvu.
