Izdavaštvo

Stranci pokupovali velik dio zdrave hrvatske industrije. Veći su postajali još veći, organskim rastom ili akvizicijama, a mali se u većini slučajeva nisu uspjevali nositi s jačima, pa su nestali ili postali mete snažnijih. Okupljanje i konsolidacija obilježili su proteklih pet godina.

O krupnjavanju i konsolidaciji dvije su riječi koje su obilježile gotovo sve sektore u Hrvatskoj u posljednjih pet godina. Veći su postajali još veći, organskim rastom ili akvizicijama, a mali se u većini slučajeva nisu uspjevali nositi s jačom konkurencijom, pa su nestali s tržišta ili postali mete snažnijih od sebe.

Ne-smiljeni proces okupljanja i konsolidiranja trgovina je bio i jest vidljiv u trgovini, djelatnosti u kojoj djeluje svaki treći poslovni subjekt u Hrvatskoj i koja zapošljava 18 posto svih zaposlenih u zemlji. Prije samo osam godina tržišni udjel prvih deset trgovaca u maloprodaji prema podacima Gfk iznosio je 37 posto, tri godine poslije popeo se na 56,6 posto, a lani je dodatno povećan na 63 posto. U isto vrijeme udio malih kvartovskih trgovina se prepolovio. Spomenuti proces konsolidacije započeli su domaći trgovački lanci predvođeni Konzumom, no posljednjih godina internacionalni trgovci postupno su preuzeli inicijativu i primat. Lidersku poziciju najvećeg hrvatskog lanca, doduše, teško mogu ugroziti, ali su zato s nižih mjesta na ljestvici…

Ekonomska kriza dodatno je potaknula konsolidaciju, a neke tvrtke, s nestabilnim temeljima poslovanja, gurnula u propast. Najeklatantniji takav primjer je trgovački lanac Pevec čijem je prošlogodišnjem stečaju kumovao pad prihoda u kombinaciji s visokom zaduženosti. Iz istog razloga pred propašću su se našli i Hg Spot i Vemil, a u Getrou je recesija samo dodatno produbila otprije prisutne probleme. Suočen s višegodišnjim padom prihoda, vlasnik Getroa, nekada prvoga veleprodajnog lanca u zemlji (danas je to Metro cash&carry), odlučio je prodati trgovine slovenskom Mercatoru.

Dok su u trgovini stranci tek posljednjih godina dana zauzeli bolje pozicije, u bankarskom sektoru odavno su pustili korijenje. Dvadeset dvije domaće banke (državne i privatne) i 15 stranih u Hrvatskoj je poslovalo 2004. godine, dok se lani broj domaćih banaka smanjio za tri, a stranih ostao nepromijenjen. S obzirom na to da su u domaćem vlasništvu uglavnom ostale male i srednje banke, udjel stranaca znatno je veći nego što bi se moglo zaključiti na osnovi broja banaka i njihova vlasništva. Prema podacima HNB-a u stranom vlasništvu je oko 91 posto imovine hrvatskoga bankarskog sustava. Takva vlasnička struktura rezultat je brojnih preuzimanja koje su inozemne banke provele posljednjih godina. Njihove mete najprije su bile velike domaće banke, a posljednjih godina okupnjavao je nastavljeno kupnjom i onih manjih. Visokoprofitabilna financijska industrija oduvijek je bila zanimljiva inozemnim kompanijama, pa ne čudi stoga što su i u segmentu osiguranja/reosiguranja brzo preuzeli glavnu riječ. Još početkom 2006. godine stranci su na hrvatskoj osiguravateljskoj sceni predstavljali manjinu – deset osiguravatelja u pretežno stranom vlasništvu držalo je četvrtinu tržišta u svojim rukama. Pet godina poslije situacija se stubokom promijenila – od 27 osiguravajućih društava čak njih 20 u vlasništvu je stranaca. Doduše, najveći osiguravatelji i dalje su domaći.

Zanimljive promjene zbile su se posljednjih godina i u visokoprofitabilnoj industriji naftne i plina. Najvažniji događaj svakako je bio gubitak većinskog vlasništva države nad najvećim domaćim kompanijom Inom. Prodajom tog udjela mađarskom Molu taj sektor gotovo je potpuno prešao u ruke stranaca. Naime, na ljestvici najvećih naftno-plinskih tvrtki Inu slijedi austrijski OMV, talijanska Eni Croatia te odnedavno slovenski Euro Petrol (tvrtka je prodana Petrolu iz Slovenije). Doda li se tomu još informacija da je prije tri godine Mol kupio Tifon te da je ruski Lukoil preuzeo benzinske crpke Europa Mila i Crobenza, lako je zaključiti da je naftni sektor posljednjih godina obilježen konsolidacijom i inozemnim akvizicijama.

Kao i u naftnoj industriji, i u farmaceutskoj je strani preuzimač ‘bacio oko’ na najveću domaću kompaniju. Potkraj 2006. godine Plivu je kupio Barr, a dvije godine poslije najveća farmaceutska tvrtka prešla je u vlasništvo izraelske Teve, najveće generičke kompanije na svijetu. I prije tog preuzimanja farmaceutsko tržište bilo je otvoreno globalnim farmaceutskim divovima, koji su tijekom godina znatno smanjili tržišni udjel domaćih kompanija. Unatoč pritisku svjetskih rivala, druga po veličini farmaceutska tvrtka u zemlji i dalje je domaći Belupo. Kao i u slučaju Plive, i tržišni udio te tvrtke s godinama se prilično istopio.

Za razliku od gore spomenutih sektora, graditeljstvo je za sada koliko-toliko u domaćim rukama. Strane tvrtke povremeno su bile angažirane na pojedinim poslovima u stranogradnji, no osim Strabaga i Osijek-Koteksa, koji je odnedavno u vlasništvu tvrtke Alpine bau, stranci se nisu uspjeli zadržati među prvih 10 graditelja. Naravno, pitanje je dana kada će se i u tom segmentu promijeniti omjer jer je recesija ozbiljno ugrozila poslovanje brojnih građevinskih tvrtki. Prihodi austrijske tvrtke Porr Hrvatska lani su pali na samo jednu četvrtinu onih iz 2008. godine, a čak se i najveća domaća kompanija Konstruktor-inženjering suočila s brojnim problemima.

Građevinski sektor od većine ostalih razlikuje se i po tome što njega još nije zahvatila konsolidacija i okupljanje kao druge djelatnosti. Zahvaljujući građevinskom boomu koji je krenuo 1998. godine, broj spomenutih subjekata u ovoj branši konstantno je rastao – početkom desetljeća bilo ih je malo više od pet tisuća, 2005. godine 6700, a lani više od 11 tisuća.

Pojavljanje novih igrača obilježilo je posljednjih pet godina i telekomunikacijski sektor. Zahvaljujući liberalizaciji tržišta, najprije se prije 11 godina pojavio Vipnet, a 2005. godine i treći mobilni operater, Tele 2. Posljednjih godina otvoreno je i tržište nepokretnih komunikacija, uz pojavu novih operatora, davatelja usluga i davatelja sadržaja. Dolazak novih konkurenata, naravno, rezultirao je smanjenjem tržišnog udjela postojećih igrača.

Unatoč šokovima kojima je u posljednjem desetljeću bila izložena prehrambena industrija, kao što je bilateralno otvaranje prema zemljama Cefe i ulazak država Cefe u EU (zbog čega je porastao uvoz), domaća prehrambena industrija zabilježila je pozitivne pomake. I ovu granu industrije obilježila je konsolidacija i stvaranje velikih poljoprivredno-prehrambenih sustava. Znanstveni dio njih nastao je privatizacijom brojnih poljoprivrednih kombinata. Predvodnik u tim procesima bio je svakako Agrokor, no posljednjih godina pojavili su se i neki novi igrači. U posljednjih pet godina Kutjevo u vlasništvu Envera Moralića udvostručilo je prihode, Pivac je izrastao u važnog igrača u mesnoj industriji, a u posljednje vrijeme u poljoprivredno-prehrambenom sektoru, odnosno preuzimanju postojećih kompanija, iznimno je aktivan Marko Pipunić. Od starijih tvrtki Podravka opterećena političkim i pravosudnim problemima stagnira, a varaždinska Vindija raste i pretekla je koprivničku kompaniju.

Izuzme li se visok uvoz, prehrambena industrija relativno je očuvana od stranog kapitala. Najveća prehrambena tvrtka koja je završila u stranim rukama jest Dukat. On je prodan prije tri godine. Znatno prije gotovo cjelokupnom domaćom pivarskom industrijom ovladale su tri velike globalne kompanije.

U svakom slučaju u posljednjih pet godina dogodile su se mnogobrojne dinamične promjene u gotovo svim segmentima i sektorima. Okrupljanje i polaganje izumiranje slabijih i sporijih konkurentata sigurno će se nastaviti i u idućem razdoblju, a dodatni katalizator za takve promjene svakako će biti posljedice koje je na tvrtke ostavila recesija.