Majka svih privatizacija, kako se popularno naziva privatizacija Ine, bila je i ostala vruća tema tijekom cijelog petogodišnjeg razdoblja koje je za nama. Od IPO-a, koji je bio začetak potpune dijoničarske euforije u Hrvatskoj, preko postupnog Molova preuzimanja kontrole nad poslovanjem do sadašnjeg saborskog istražnog povjerenstva o procesu privatizacije. A u njemu se ima što istraživati jer je dugotrajno proces privatizacije uvelike bio prekriven velom tajnom i kolopletom različitih interesa.
Mol je prvim ugovorom s Vlalom 2003. kupio 25 posto Ine, pet godina nakon toga otkupljuje još dionica na tržištu te ovladava s 47 posto dionica, postavši tako najveći dioničar i dobivši apsolutnu prevlast u upravljanju. Ugovori koji su to regulirali ostali su tajni, a najviše je kontroverzija izazvao dopunjeni ugovor s Molom i glavni ugovor o plinskom biznisu prema kojem bi Vlada trebala preuzeti vrući krumir koji prema sadašnjim cijenama plina na godinu nosi više od milijarde kuna gubitka.
Ništa bolje nije prošla ni još jedna velika hrvatska kompanija – koprivnička Podravka – u čije vlasništvo Mađari još nisu ušli, ali bi mogli na kraju Podravkine priče s Molom i OTP-om. Nakon godina stagnacije i zadovoljavanja političkih, umjesto poslovnih, interesa Podravka se sada pokušava dignuti na noge i, ako ništa drugo, zacijeliti rane koje joj je nanijela afera Spice.
Omco Croatia otkriće je petogodišnjih trendova prema različitim pokazateljima poslovanja. Naime, prema Fininim je podacima Omco iz Huma na Sutli na prvome mjestu prema rastu dobiti, novostvorene vrijednosti i broja zaposlenih u posljednjih pet godina. Dobit je od 2005. do 2009. povećao za 620 posto, novostvorenu vrijednost za 387, a broj zaposlenih za 333 posto. Riječ je o bivšem dijelu Tvrnici, koja je 1997. ulazi u sastav BMT-OMCO grupe, koncerna sa sjedištem u Belgiji. Proizvodi alate i proizvode od metala, a više od 80 posto proizvoda plasira na inozemno tržište.
