Home / Poslovna scena / POLITIČKI REKET

POLITIČKI REKET

Nedavno mi je jedan biznismen pričao da se o većini otkrivenih afera, od Podravke do Mladen Barišića i Fimi-Medije, u poslovnim krugovima otvoreno priča već dvije-tri godine! Ako su znali poslovni krugovi, tko još vjeruje u to da je vrh vlasti nevin i nasanjan? Sve je to vrijeme on itekako znao tko, što i u čije ime radi. To što je s poneke afera podignut veo znači ili da zbog unutarnje nesnošljivosti HDZ više ne funkcionira organizirano poput vojske (sjetite se samo da informacija o Sanaderovoj ostavci nije procurila dok je sâm nije objavio) ili da netko iznad vuče konce i određuje koga će i kada isporučiti. U oba slučaja premijerka Kosor gubi vjerodostojnost i uvjerljivost u okružju s korupcijom. Dok se novinari okupljaju oko bačenih kostiju, korupcija ide dalje. Dokazuje mi to i srednji poduzetnik iz građevinske branše, one u kojoj se s imenima (još) ne licitira, pa je želio ostati anoniman. Pita se kako nikomu nije sumnjiv trend prelaska menadžera iz velikih privatnih građevinskih kompanija u državna poduzeća poput HAC-a za tri do četiri puta manju plaću.

  • Iz iskustva zaključujem da je motiv namještanje poslova. Zašto to mislim? U travnju ove godine završen je spor s Ingrom koja nam nije platila radove za Arenu. Donesena je presuda u Ingrinu korist unatoč tomu što imamo potpisanu mjenicu. Kad bi presudili u našu i korist ostalih 20-ak tužitelja, Ingra bi financijski propala. Javili smo se i na natječaj za jedan dio radova na gradnji šoping-centra Supernova. Iako smo imali najbolju ponudu, vlasnikovo jamstvo od milijun eura i potvrdu da nismo bili u blokadi, posao je dobio Dinari, tvrtka u kojoj je sada bivši državni tajnik resornog ministarstva. Kad se primijetilo da su bili u blokadi dulje od godinu dana, osnovali su novu tvrtku Tehnički projekt, no ta tvrtka nema licenciju za izvođenje građevinskih radova – ljuti se poduzetnik.

Na upit zašto nije učinio što i drugi – donirao određen iznos stranci na vlasti – kaže da ne zna kako bi to objasnio većinskom inozemnom vlasniku, kojemu su takve stvari u biznisu nepojmljive.

Još jedan osebujni poduzetnik ima sličnih iskustava. Aktualni predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić dobro se zamjerio metkovičkom gradonačelniku i poduzetniku Stipi Gabriću Jambu:

  • Mogu potvrditi da je posljednjih 20 godina politika veoma utjecala na poslovne ljude u Hrvatskoj. Moja tvrtka GP Dubrovnik otišla je u stečaj zato što je često bila najpovoljnija na natječaju koji bi ‘barba’ Luka poništio. Nikad mi nije oprostio što sam mu se 80-ih godina suprostavio kao moćniku – kaže Gabrić.

Korupcijski primjeri i posljedice – bivši njemački kancelar Helmut Kohl dao je ostavku na mjesto počasnom predsjednika CDU-a jer nije htio otkriti identitet anonimnih donatora – nakon akcije ‘Čiste ruke’ i raspletanja korupcijskih veza u Italiji su raspuštene dvije vodeće stranke, među njima i vladajuća Kršćanska demokracija – bivši francuski predsjednik i gradonačelnik Pariza Jacques Chirac sjest će na optuženičku klupe jer je u Gradskoj upravi zapošljavao stranačke ljudje – u Francuskoj su još 1935. iz NO-ova državnih kompanija izbačeni stranački dužnosnici.

No mnogim domaćim kompanijama darivanje stranaka nije ni najmanje strano. Štoviše, ni u recesiji nekima nije bio problem za HDZ izdvojiti nekoliko stotina tisuća kuna. Zanimljivo, kad smo pokušali doći do nekoliko privatnih tvrtki donatora, na telefone se danima nitko nije javljao. No DORH-u ne bi trebao biti problem naći vezu između uplata stranci i eventualne pobjede na javnom natječaju. Državnih tvrtki koje su na popisu donatora za 2009., razumljivo, nema.

U Zakonu o financiranju političkih stranaka lijepo piše da je javnim poduzećima, trgovačkim društvima u većinskom vlasništvu države ili lokalne samouprave zabranjeno financirati političke stranke, baš kao i pravnim osobama protiv kojih se vodi postupak za naplatu dospjelih a nepodmirenih obveza prema državi. Bude li DORH pratio trag novca, imat će dokaz da su državna poduzeća prekršila zakon. A to je kažnjivo. No Damir Grubiša, profesor sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, nije uvjeren u to da će slučaj Fimi-Medije ili bilo koji drugi doista biti sankcioniran:

  • Malo će toga završiti na sudu i biti sankcionirano jer ne postoji zbornik zakona protiv korupcije koji bi na jednome mjestu propisao da je takav način financiranja stranaka kažnjivo djelo. Ovako, kad se problem korupcije rasipa po različitim zakonskim mjestima, za mnogo će se toga utvrditi da je samo manje prekršajno djelo, a ne zloporaba (o)vlasti – misli Grubiša.

Na pitanje kako se uopće može odrediti granica između političkog interesa, na koji se upleteni najčešće pozivaju u obrani, i korupcije kaže da za njega nema dileme. Podloga je državnom reketa-renju već u tome što je Vlada u nadzornim odborima donedavno imala svoje ljudje. To je u zapadnoj demokraciji nezamislivo. Izvori su korupcije i u tome što i s manjinskim paketom Vlada ima kontrolu nad privatiziranim kompanijom. Korupcija je i raspolaganje prihodima javnog poduzeća kao prihodima države, odnosno stranke, jer riječ je o nelegalnom isisavanju novca.

  • Nakon svega što se otkrilo, HDZ bi trebalo rasputiti kao što su se nakon korupcijskih afera 1994. raspustile dvije vodeće talijanske stranke. To je jedini logičan rasplet – kategoričan je Grubiša.

Ni HNS-ovac Dragan Kovačević nije uvjeren u to da će sve dobiti pravedan epilog. Sve će se lako moći prikazati kao viši politički interes: Razliku između političkog interesa i kaznene odgovornosti mogu objasniti ovako: kad nas ministar Šuker zaduži u inozemstvu za milijardu eura, to je politički interes. Kad se zadužuje javna tvrtka, a nadzorni odbor nije dao odobrenje, govorimo o kaznenoj odgovornosti. Problem je što sad imamo pola države u Remetincu, a pola je vani i dalje reketaone u sustavu. To se neće promijeniti sve dok u Saboru sjede ljudi koji su ondje zbog unosne plaće i mirovine – poručuje Kovačević.

No nije baš sve od vrha do dna upleteno u korupciju. Gradonačelnik Koprivnice, SDP-ovac Zvonimir Mršić pokazuje da odnos između lokalne vlasti i lokalnih kompanija može biti transparentan: – Svaka moja odluka, sve što sam potpisao istog se dana nađe internetskoj stranici Grada. Svi iznosi iznad tisuću kuna brzo su i lako provjerljivi, mogu se komentirati, istraživati. Kad Vlada donese odluku, na webu nema njezina obrazloženja ni popratnih materijala. U našem web-arhivu možete naći sve materijale svih donesenih odluka. Tako smo smanjili mogućnost korupcije. Inače, u nekoliko sam navrata tražio najprije od Sanadera, zatim i od Jadranske Kosor da dostave podatke koja su javna poduzeća koga sponzorirala i kojim iznosom. Odgovorili su mi da za to, navodno, treba pristanak onoga koga se sponzorira. O kakvoj transparentnosti onda govorimo? – pita se Mršić.

A mi se pitamo za što je to HDZ-u trebao novac javnih poduzeća. Ako je suditi po kuloarskim pričama – za predizbornu kampanju. Naime, HDZ u kampanji iduće godine planira potrošiti čak 60 milijuna kuna (unatoč tomu što je, navodno, 20 milijuna kuna u minusu!). Kovačević kaže da je sve iznad 15 do 20 milijuna kuna troškova za ukupnu kampanju svih stranaka u najmanju ruku nepristojno. No HDZ-ov plan ne začuđuje jer je ta stranka pretvorila državu u vlastiti stranački poligon:

  • Rekretarenje državnih poduzeća čisto je kupovanje biračkog tijela njihovim novcem. To je bio i IPO T-HT-a, sve je bilo u funkciji stvaranja privida dobrog stanja u državi. Istina, većina stranka ne prikazuje prave podatke, no to je neusporedivo s korupcijom u HDZ-u – uvjerava.

Je li stvar možda u tome što iz proračuna dobiju samo kap u moru potrebno? Prema zakonu svim strankama koje imaju jednog ili više zastupnika u Saboru ukupno pripada 0,056 posto tekućih rashoda proračuna iz prethodne godine. To znači da su svi ove godine dobili ukupno jedva 66 milijuna kuna. Taman toliko koliko samo HDZ planira utrošiti za očekivanu pobjedu na parlamentarnim izborima. Da ne bi rekretarili državna poduzeća, možda im iz proračuna treba dati više? Grubiša kaže da nije problem u iznosu, nego u transparentnosti. Treba im dati za pristojan život, ništa više od toga.

No rekretarenje državnih tvrtki u recesiji ima i dodatnu težinu. Nabrizinu pobrojeni Vladini investicijski planovi zapravo su planovi državnih tvrtki, redom ‘umočenih’ u slučaj Fimi-Medije. U strahu od procesuiranja nitko se od direktora ne usudi ništa odlučiti, planirati, raditi svoj posao. Blokirano je čak i pozitivno odlučivanje. Već samo zbog toga vrijedi razmisliti o raspuštanju stranke čije je drugo ime – korupcija.

Odgovorni više ne smiju raditi od danas do sutra. Sredinom ovog desetljeća bilježili smo rast BDP-a od otprilike 4,6 posto, ali nismo uspjeli iskoristiti to razdoblje za restrukturiranje i stvaranje konkurentnijega gospodarstva. Na sličan način, nespremno, dočekali financijsku i gospodarsku krizu unatoč upozorenjima stručne javnosti i jasnim indicijama da nas neće zaobići. Kad je Vlada napokon, sredinom 2009., priznala da je kriza realnost, suočena s visokim deficitom posegnula je za novim oporezivanjem, ali i dalje je izostao program restrukturiranja.

Telekomunikacijski biznis pogođen je posebnim porezom na usluge pokretnog telefonije, uveden je krizni porez, povećao se PDV, a za sljedeću godinu najavljena je i registracija ‘prepaid’ mobilnih korisnika, što će, zasigurno, dodatno negativno utjecati na poslovanje. Unatoč tomu Hrvatski Telekom nastavio je investicijski ciklus u svim segmentima osim u uvođenju optičkog pristupa u domaćinstva zbog neprihvatljivog regulatornog okvira koji je nametnuo HAKOM.

Konkurentnost Hrvatske i dalje slabi. Dok druge zemlje uspješno križi uspješno konkurentno napredovati – mi zaostajemo. Prema najnovijim rezultatima Nacionalnog vijeća za konkurentnost Hrvatska je prošle godine zabilježila pad za čak 11 mjesta u odnosu na 2008., a nepovoljan se trend nastavio i u 2010. Realan pad za četiri pozicije u odnosu na 2009. smješta Hrvatsku ove godine na 77. mjesto među 139 svjetskih zemalja, što je najlošije mjesto koje zauzimamo od 2002., otkad mjerimo svoju poziciju među konkurentima.

Jasno je da odgovorni čimbenici u zemlji više ne smiju raditi od danas do sutra. Potreban je zaokret, a jedini je način za njegovo postizanje dugoročan društveni konsenzus o ambicioznim ciljevima.