Ocjenu pozicije hrvatske ekonomije u idućih pet godina Tihomir Domazet, direktor Instituta za računovodstvo i financije, temelji na nedavnom govoru Thomasa Mirowa, predsjednika EBRD-a, o budućnosti Srednje i Istočne Europe. Naime, Mirow upozorava na probleme koji će se teško riješiti u idućem petogodišnjem razdoblju: makroekonomskih neravnoteža (rast deficita, bujanje kredita, goleni rast vanjskog duga), sektorska neravnoteža (‘non-tradable’ sektor, dakle neizvoznog, kakav je građevinarstvo, rastao je brže od prerađivačke industrije), neravnoteža između regija i financijska neravnoteža.
Temeljni je problem, tvrdi Mirow, nedostatak vjerojatnosti makroekonomskih i regulatorne politike te nerazvijeno lokalno tržište kapitala. Na temelju toga Domazet upozorava da nam, prije svega, treba ravnatelj model rasta koji podrazumijeva monetarni i fiskalni suverenitet i htijenje da se njima koristimo:
- Hrvatska je u tome neuspješna zato što se vezala uz politiku koja polazi od preranog napuštanja monetarnog i ekonomskog suvereniteta. To se najbolje vidi u instituciji devizne klauzule i promjenljivih kamata, zbog kojih je ishodište recesije u regionalnim zemljama ‘non-tradable’ sektor, a u tome posebno stambeno tržište. Promjena tečaja i politike relativnih cijena radi razvoja ‘tradable’, izvoznih sektora i uravnoteženja platne bilance onemogućena je deviznom klauzulom, što je inozemni kapital skrenulo u neizvozne sektore.
Ulaganje u izvozni sektor nije profitabilno zbog tečaja i kamata, a ne zbog bruto cijene rada, jer ona je na razini četvrtine cijene razvijene Europe. To će se teško promijeniti u pet godina.
Prema njegovoj procjeni, za postizanje sedampostotne stope rasta trebaju nam neto investicije ‘teške’ 10 posto BDP-a.
