Hrvatsku od propasti i korupcije mogu spasiti samo tehnokrati

Strategiji sigurnosti EU (A Secure Europe in a Better World) kao sigurnosni rizik, među ostalim, navedene su ‘oslabljene države’ (failure states) koje obilježava loša vladavina, korupcija, zloporaba vlasti i političkih funkcija, slabost državnih institucija i nedostatak odgovornosti, različiti oblici kriminalnog ponašanja itd., što rezultira unutarnjim nestabilnošću koja se manifestira iskazivanjem nezadovoljstva, nasiljem u društvu i državnom represijom. Jesu li ta obilježja prepoznatljiva u Hrvatskoj?

Hrvatska je tehnički u završnoj fazi pregovora i u predvidljivom će vremenskom razdoblju postati punopravna članica EU. No hoće li pregovori završiti glatko ili će se Hrvatska naći u fazi ‘odugovlačenja pregovora’ i svojevrstnoj testnoj fazi koju će joj nametnuti EU? Posljednja dva kopenhagena kriterija (politička) za ulazak u EU određuju odgovornost budućih članica za osposobljavanje kompanija za učinkovito poslovanje na tržištu Unije i ocjenjuju sposobnost za preuzimanje obveza koje proizlaze iz članstva. Ne ocjenjuje se prihvaćanje pravne stečevine na papiru, nego sposobnost funkcioniranja države u skladu s načelima i standardima Europske unije. Oba kriterija ozbiljan su izazov za Hrvatsku.

Uz evidentiranu nezaposlenost (300.000 ljudi) i prezaduženost (otprilike 95 posto BDP-a) treba istaknuti dva pokazatelja dugoročno strateški neprocjenjiva za gospodarstvo: (ne)konkurentnost hrvatskoga gospodarstva i njegovu nepripremljenost za tržišnu utakmicu u sklopu Unije. Koliko hrvatskih menadžera zna elementarne podatke o primjerice finskom tržištu, strukturi finskoga gospodarstva i finskoj poslovnoj kulturi? Stanje konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva još više treba zabrinuti. Hrvatska je 2010. završila na 56. mjestu među 58 država, s padom na pojedinim pozicijama (međunarodna trgovina) za 31 mjesto u četverogodišnjem razdoblju. Kad se tomu dodaju indeks korupcije i njezini ekstremno negativni učinci (korupcija, istini za volju, nije izražena samo u gospodarskoj sferi), Hrvatska i njezino gospodarstvo očito su u ozbiljnoj krizi.

Ima li izlaza? Suvremena znanost dokazala je da je gospodarstvo jedno od pet vitalnih područja nacionalne sigurnosti. Kriza/ugroženost gospodarstva jest ugrožavanje nacionalne sigurnosti. Svako ugrožavanje nacionalne sigurnosti zahtijeva i sustavan odgovor nacionalnih resursa. Konkretno, predsjednik Republike i predsjednica Vlade, institucije ustavno odgovorne za nacionalnu sigurnost, zajedno moraju okupiti najspobniji nacionalni kadar koji neće samo ponuditi anti-recesijske mjere nego definirat i istinsku nacionalnu strategiju razvoja (i gospodarskog) koja će hrvatsko gospodarstvo dugoročno postaviti kao stup nacionalne sigurnosti.

Ukupno institucionalne i strukturne reforme (u državnoj upravi i tijelima vlasti na svim razinama te gospodarstvu) i rješavanje nagomilanih problema zahtijevaju dubinske, radikalne i bolne rezove. Treba hitno napustiti obrasce ponašanja uspostavljene u eri privatizacije i ranoj fazi tranzicije, obrasce političko-kadrovske korupcije koja je generator svih drugih korupcijsko-mafijskih izričaja koji su nagrizli supstanciju društva i države, kao i obrasce ponašanja sažete u izreci: Nije važno kuda jašem, važno je da čvrsto držim uzde. Vitalne funkcije vlasti na svim razinama i gospodarstva trebaju preuzeti tehnomenadžeri (to ne dovodi u pitanje demokratske procedure izbora i demokratske koncepte borbe za vlast). Taj je model preduvjet za uspostavu aktivnoga procesnog okvira za izlazak Hrvatske iz krize. U suprotnom, prije uspostavljen model u su radnji s nepovoljnim i u smislu budućih kretanja nesigurnim ukupnim međunarodnim okružjem mogao bi Hrvatsku odvesti još više prema dnu.