Prodaja osobne imovine

Prodajete li umjetničku sliku iz kućne zbirke, nećete morati platiti porez na dohodak, ali autor koji prodaje autorsko djelo ostvaruje prihod koji se oporezuje porezom na dohodak.

Gubitak radnog mjesta, smanjenje redovitih izvora prihoda i drugi osobni interesi mogu biti razlogom da se posegne za prodajom nekog predmeta iz osobne imovine. Porezni propisi jasno razgraničavaju porezno određenje prihoda ostvarenih prodajom osobne imovine, koja građaninu nije služila za obavljanje djelatnosti od otuđenja imovine koja se rabi za poduzetničku aktivnost.

Prihodi ostvareni prodajom osobne imovine ne oporezuju se porezom na dohodak čak ni ako je prodana po cijeni koja znatno premašuje izdatke stjecanja. Primjerice, građanin koji iz osobne imovine proda namještaj, umjetničku sliku, nakit ili drugo ne plaća porez na dohodak.

Kupac predmeta koji su pripadali osobnoj imovini građanina može prodavatelju isplatiti kupovnu cijenu u gotovini. Primjerice, kad muzej, galerija ili antikvarijat otkupljuje umjetničke predmete ili predmete iz kulturne baštine (narodne nošnje, staro posuđe, numizmatičke predmete i dr.), građaninu može isplatiti kupovnu cijenu u gotovini.

Ista pravila vrijede ako se prodaju automobili, druga vozila i plovila. Promet vozila i plovila oporezuje se posebnim porezom na promet, a obveznik tog poreza je kupac. Građanin prodavatelj ne plaća porez čak i kad takvom transakcijom ostvari dobitak.

Propisi o porezu na dohodak polaze od koncepta prema kojem je građanin platio porez na dohodak na izvoru, kad je stjecao dohodak kojim je financirao nabavu te imovine. Prodaja osobne imovine nije obavljanje djelatnosti pa nije porezno relevantna. No kad je riječ o prodaji imovine koja je rezultat obavljanja djelatnosti, prihod od prodaje oporezuje se porezom na dohodak iako građanin nema registriranu djelatnost.

Primjerice, građanin koji prodaje umjetničku sliku iz kućne zbirke ostvaruje prihod od prodaje osobnih stvari i ne plaća porez na dohodak, ali autor koji prodaje svoje autorsko djelo ostvaruje prihod koji se oporezuje porezom na dohodak. Ili građanin koji muzeju prodaje narodnu nošnju iz obiteljske ostavštine na ostvaren prihod ne plaća porez na dohodak, ali osoba koja izrađuje i popravlja narodne nošnje ostvaruje oporezivi dohodak. Katkad je granica posve tanka pa je za pravilno porezno određenje nužno sagledati cjelinu tržišnih okolnosti u kojima je prihod ostvaren.

Kad je riječ o poreznom određenju prihoda od otuđenja nekretnina, propisi o porezu na dohodak precizno reguliraju slučajeve kad se taj prihod ne oporezuje porezom na dohodak, a kada ne. Prihod koji građanin ostvari prodajom nekretnine načelno se ne oporezuje porezom na dohodak osim u dva slučaja: kad se nekretnina proda u roku kraćem od tri godine od dana stjecanja i kad se u razdoblju od pet godina otuđe više od tri istovrsne nekretnine.

Otuđenje nekretnine prije proteka tri godine od dana stjecanja oporezuje se kao dohodak od imovine. Porezna osnovica jest razlika između prodajne cijene i troškova nabave uvećanih za rast cijena industrijskih proizvoda, a porez se plaća po stopi od 25 posto. Porez se ne plaća ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji.

Prihod od otuđenja više od tri istovrsne nekretnine u razdoblju od pet godina oporezuje se kao dohodak od samostalne djelatnosti, poreznim stopama od 12, 25 i 40 posto, ovisno o veličini porezne osnovice. Pritom se jednom nekretninom smatra svako gradilište ili zemljišna čestica, odnosno svaki stan u zgradi. Kad su u razdoblju od pet godina otuđene četvrta nekretnina, treba platiti porez na dohodak i za prethodno otuđene tri nekretnine. Razdoblje od pet godina počinje od dana otuđenja prve nekretnine. Porezna je osnovica ukupan prihod ostvaren od prodaje ili drugog oblika otuđenja umanjeno za trošak stjecanja predmetnih nekretnina. Važno je naglasiti da se otuđenjem smatra svaki oblik prijenosa vlasništva nekretnine, uključujući darovanje i unos nekretnine u temeljni kapital trgovačkog društva.