Milutin Pankrac

Vlasnik i direktor tvrtke Eduro, specijalizirane za proizvodnju ugradbenih ormara, kliznih vrata i komoda, posluje od 1999., a promišljeni rizici i uvođenje novih tehnologija uglavnom su obilježili njegovo poslovanje. Ove godine otvorio tvrtku u Srbiji i uvjeren je da će ulazak u EU dati golem zamah njegovu brendu.

Malo je onih koji ne poznaju barem nekoga tko u garaži, naravno u ‘fušu’, izrađuje kuhinjske elemente, ormare i namještaj za koji nije nuždan složeniji tehnološki proces i oprema. Majstori iz garaža postali su samo naizgled nevidljiva, ali moćna ekonomska sila koja ugrožava legalne proizvođače opreme. No to nije bio problem za uspjeh tvrtke Eduro, vlasnika Milutina Pankraca, specijalizirane za izradu ugradbenih ormara, kliznih stijena i komoda, koja se od 1999. malo po malo nametala tržištu kao stručnjak za to područje.

O tome da su svake godine podizali kvalitetu i uspijevali dokazati da postoji neusporediva razlika između njihova proizvoda i u garaži sklepanih ormara svjedoče i nagrade: tri sa sajma Mebel u Škoplju, devet na Ambijenti, a tri puta nagrađeni su dobili nagradu Gazela. Naravno i Edurov rast koji se od 2002. do 2008. kretao od 10, pa i do 20 posto na godinu donekle je zaustavila kriza, posebice ona u građevinarstvu. Ipak, 38-godišnji inženjer građevinarstva kao svaki privatnik u turbulentnim vremenima pomalo je nemiran, no unatoč svemu uvjeren da će zbog zaposlenika, pet vlastitih prodajnih mjesta, četiri zastupništva, a odnedavno i tvrtke u Beogradu te u Crnoj Gori, na čvrstim nogama dočekati bolja vremena. Naime, sa 63 zaposlenih i u lanjskoj je godini ostvario 2,5 milijuna eura prihoda. Naravno, to je znatno manje od najbolje 2008. i 3,5 milijuna eura prihoda, no nije bilo otpuštanja ni odustajanja od ulaganja.

Nakon fakulteta otvorio sam obrt i povezao se sa slovenskom tvrtkom koja se bavila izradom ugradbenih ormara. Od 1996. do 1999. razgranao sam posao i otvorio tri salona, ali shvatio sam da mi se ne sviđa njihova filozofija poslovanja. Stoga sam odlučio samostalno započeti posao. Proizvođača ugradbenih ormara nije bilo dovoljno na tržištu, a gradnja stanova sve je više rasla. U početku sam istodobno radio u montaži elemenata ili na istovaranju kao i na ugovaranju i vođenju poslova, no kako se posao razvijao, tako sam se sve više morao posvetiti menadžerskim poslovima – prisjeća se Pankrac. Zbog financijske situacije u obitelji već je od sedmog razreda osnovne škole prihvaćao najrazličitije poslove, a danas kada o tome razmišlja tvrdi kako je to bila najbolja škola za usvajanje radnih navika. Tijekom fakulteta okušao se i kao tehničar na televiziji Z3, a iako su honorari i dinamika medija bili velik mamac, shvatio je da mora završiti fakultet biti svoj gazda.

Čim je to i postao 1999., otvorio je malu proizvodnu halu u Vukovini nedaleko od Velike Gorice te istodobno postao zastupnik za belgijsku čokoladu Leonidas.

To je ponajviše bio potez iz strasti jer obožavam vrhunske čokolade. Istina, nadao sam se da će se posao snažnije razviti, ali barem poslujemo bez minusa. Nije to zapravo bilo samo iz strasti. Naime, čokolade se najbolje prodaju od veljače do travnja, upravo onda kada proizvodnja ormara i vrata ima najveći prazni hod – kaže Pankrac koji je prije godinu dana zastao na pola puta do diplome MBA na Cotrugli Business School, ali koji je od ranije dobi shvatio kako ima talenta za biznis i menadžment.

Instinkt ga je, kaže, nepogrešivo vodio u poslovima, ali namjerava dovršiti menadžersko školovanje. Nakon Vukovine halu je preselio u Soblinec i započeo gradnju proizvodnog pogona u Lekeniku. Većinu investicija financirao je kreditom, pa tako i zdanje u Lekeniku za koje je odmah predvidio gradnju postrojenja koje prikuplja drveni otpad sa svih strojeva u silos, iz kojeg se zatim proizvodi toplinska energija za cijelu zgradu. Iako je to postrojenje bila velika investicija, Pankrac tvrdi da…

Mentirajući s metalnim okvirima, odnosno profilima, Pankrac je brzo odustao od svih osim onih aluminijskih. U Finskoj je pronašao proizvođača koji ga nije odbio zbog malih količina, a suradnja funkcionira i do danas. Konačno za klizne mehanizme pronašao je u Norveškoj gdje su bili spremni pronalaziti rješenja za ideje Edurovih dizajnera.

Naime, iako se može činiti da je u kliznim vratima i ugradbenim ormarima sve već otkriveno, istina je posve drukčija. S razvojem materijala i tehničkih rješenja razvijaju se i nove mogućnosti. Iz Edura kao zaštićeni patent izašla su vrata od ploča HC eurolight, odnosno sačastih ploča od kojih su uspjeli napraviti klizne vrata ne stavljajući ih u aluminijske okvire. Za razliku od mnogih Pankrac nije otpravio kemičara Vladimira Šafarića, koji je do njega došao s izumom – pronašao je način za proizvodnju organskog stakla. Njegova je zanimljivost i to što se u njega aplicira sve što se može zamisliti – cvijeće, školjke, lišće, kamenčići… Svaki se patent godinu dana ispituje, pa predstavlja kupcima. Promišljeni rizici uglavnom su obilježili njegovo poslanje.

Nikad nisam bio hazarder, a uvijek sam bio odgovoran prema zaposlenicima. Čim se financijsko stanje pogoršalo, sazvao sam sastanak i pitao jesu li za otpuštanje ili smanjenje plaća. Svi su pristali na smanjenje, što mi je bilo drago jer najteže je otpuštati. Nadam se da ćemo uskoro povećati plaće i omogućiti daljnju edukaciju – kaže Pankrac koji je ove godine otvorio tvrtku u Srbiji, a uvjeren je da će ulazak u EU dati zamah njegovu brendu. Očekuje i da će ugradbeni ormari postati standardan dio opreme novih hrvatskih stanova.

Vani su cijene usluga kao i cijene proizvoda, a kod nas je usluga integrirana u cijenu proizvoda. To znači da smo dvostruko jeftiniji nego europski proizvođači po mjeri, i to bez obzira na to što radimo s visokokvalitetnim uvoznim materijalima. Srećom, imamo i odličnog partnera u tvrtki Bokart koja za nas radi organsko i laminatno staklo s punjenjem – kaže. A da hrvatska pamet i ruke mogu vrhunski opremiti dom od A do Ž, dokazat će s još desetak proizvođača na nadolazećem Sajmu SASO u Splitu.