Prednosti i nedostaci

Grupiranje tvrtki koje povezuje vlasništvo ima smisla kad je riječ o kompanijama sličnih ili istih djelatnosti, u kojima je niz sinergija prirodno moguće. K tomu sâm pojam grupe asocira na nešto veće ili važnije, zbog čega se mnoga vrata lakše otvaraju.

Prednosti grupiranja uključuju bolju kontrolu svih proizvodnih procesa i troškova, postizanje ušteda uspostavljanjem zajedničkih funkcija, povećanu iskoristivost kapaciteta, mogućnost prikupljanja većeg iznosa kapitala na osnovi konsolidiranog prihoda, nadzor nad drugim tvrtkama uz manje ulaganja nego tijekom spajanja, te veću transparentnost poslovanja i imidž veće kompanije. S druge strane, nedostaci uključuju veći angažman i trošak za vođenje računa i financijskih odnosa između pojedinih tvrtki grupacije, povećanu odgovornost povezanih društava, otežanu okolnost za dopuštenu koncentraciju ili prevlast na tržištu, kompleksnu strukturu pri zaduživanju, problem homogenizacije i integracije ljudi, te opasnost od prelijevanja sredstava iz uspješnije tvrtke u onu manje uspješnu.

Kad je riječ o različitim tvrtkama s istim vlasnikom koji želi imati cjelokupno poslovanje pod kontrolom, najlogičnije je izbor povezivanje više različitih tvrtki u grupu. Primjerice, NCP Grupa iz Šibenika, koja se u nekoliko godina naglo proširila, ima u svom sastavu deset tvrtki specijaliziranih za različita područja nautičkog sektora – remontno brodogradilište, proizvodnju brodica i brodova, projektiranje u brodogradnji, servis, charter itd.

Svim tvrtkama grupacije upravlja novoosnovana tvrtka NCP Grupa d.o.o., koja objedinjuje zajedničke sektore – Financije, Nabavu, Sektor za rad i pravne poslove, Marketing, IT i slično. Tom smo organizacijom postigli bolji nadzor nad proizvodnim procesima, povećali iskoristivost kapaciteta, postigli veću transparentnost poslovanja te bolji nadzor troškova. Proces reorganizacije trebao bi se završiti do kraja godine, a zasad imamo samo pozitivna iskustva – kaže predsjednik Uprave i vlasnik Goran Prgin, ističući da se osnovni problem odnosi na financijske odnose između pojedinih tvrtki grupacije, za što je potrebna kvalitetna analiza i transparentnost međusobnih odnosa. Taj problem dolazi do izražaja u recesiji kada prihodi padaju, a teret zaduženosti postaje sve teži.

Ključni razlog za povezivanje u grupu, odnosno koncern je diversifikacija. Teško je različite djelatnosti voditi u jednoj tvrtki, posebno ako su dotad bile prepoznatljivi brend na tržištu – kaže Marijan Cingula, profesor na Ekonomskom fakultetu. Opasnost je, ukazuje Cingula, da se u takvoj organizaciji sredstva prelijevaju iz jedne tvrtke u drugu, odnosno da se gubitak jedne tvrtke pokriva s dobitima druge, uspješnije. U tvrtkama s nesretnim vlasničkim odnosima to može izazvati animozitet i konflikte između tvrtki u grupaciji i osjećaj da jedni rade za druge. Razlog za osnivanje Kufner grupe koja od 2008., kao krovna kompanija upravlja sa svih 12 tvrtki organiziranih u tri poslovne skupine (poslovna grupa Kumal za proizvodnju stiropora, izolacijskih materijala, poslovna grupa KS za proizvodnju vapna, kamena, prašastih materijala, ljepila i žbuka te Pivovara Daruvar), bilo je širenje poslovanja u različite djelatnosti.

Kad smo počeli s akvizicijama i širenjem, shvatili smo da trebamo društvo za upravljanje kako bi se ono odvojilo od operativnih funkcija. Osnovna prednost grupe jest to što smo u tvrtkama-kćerima mogli ukinuti neke funkcije koje smo prenijeli na holding, no taj proces još traje i očekujemo da će se dovršiti do sredine 2011. Osnivanjem grupe integrirali smo različite segmente poslovanja i različite industrije. Na razini grupe postavili smo strateško upravljanje, financije i poslovnu administraciju odnosno službe podrške, dok su na razini tvrtki-kćeri operativni direktori koji se bave proizvodnjom, prodajom i planiranjem. Pritom je nadasne važna dobra komunikacija s direktorima tvrtki-kćeri kako bi odluke koje se donose bile korisne i ujedno i pojedinim članicama – kaže Slaven Kufner, predsjednik Uprave Kufner grupe.