Home / Biznis i politika / Produktivnost se mora povećati strukturnim reformama

Produktivnost se mora povećati strukturnim reformama

Mora se poticati produktivnost onih koji plaćaju porez, onih koji od svoje zarade stvaraju potražnju i onih koji su dio svoje zarade spremni štedjeti i investirati.

Naime, starenje stanovništva bez povećanja produktivnosti ili kasnijeg odlaska u mirovinu permanentno će usporavati ekonomski rast, a u skladu s tim i povećati pritisak na rast javnog duga. Samo ubrzani rast produktivnosti može pomoći premostiti usporen ekonomski rast, ali porast produktivnosti nije bio zabilježen ni u najboljim godinama rasta. Stoga porast nezaposlenosti u krizi može biti priprema terena za mnogo učinkovitije procese i povećanje produktivnosti.

Hrvatska ekonomija uvelike se oslanjala na građevinski sektor, kojem je dolazak krize ispuhao balon pretjeranog rasta, što se najbolje očituje u padu cijena. Sve europske zemlje s jakim građevinskim sektorom koji je bio glavni pokretač ekonomskog rasta (npr. Španjolska) proživljavaju dublju krizu od onih zemalja koje su se oslanjale na preradivačku industriju (npr. Njemačka). Stagnacija nezaustavljivo djeluje i na građevinski sektor, koji se ruši kao kula od karata zbog pada potražnje za nekretninama; što je dulje potražnja slaba, to je za građevinske tvrtke šteta veća.

Financijska kriza koja se dogodila Europi potkraj 2008. u većini je europskih zemalja završila potkraj 2009., ali u pojedinim je zemljama niz pogrešaka u vođenju ekonomskih politika prouzročilo u 2010. prelijevanje financijske u ekonomsku krizu. Da bi se što prije izaslo iz problema, mora se prije potaknuti ekonomski rast, i to na dva načina: potaknuti kratkoročnu potražnju i poduprijeti dugoročnu ponudu. Nažalost, takva je kombinacija teško provediva. Ipak, Njemačka je svojom disciplinom učinila gotovo nemoguće potaknuvši lani kratkoročnu potražnju davanjem velikih subvencija svojoj industriji i radnicima, ali zato je ove godine srezala proračunske rashode i uvela red u državnu potrošnju da bi se otvorio prostor za privatni sektor.

Stoga je presudna dosljedna provedba ekonomsko politike koja će se brzo prilagoditi novonastalim situacijama. Rješenje se ne može potpuno pronaći u provođenju prerestriktivne fiskalne politike, ali odmjereno je presudna jer može dovesti u pitanje oporavak ekonomije, što se ne može jednostavno nadoknaditi labavom monetarnom politikom jer su kamatne stope blizu nule.

Niz ekonomskih studija sugerira da će konsolidacija koja se zasniva na smanjenju proračunskih rashoda učiniti više za poticanje ekonomskog rasta od mjera koje uključuju povećanje poreza (npr. Mađarska). Ako je povećanje poreza neizbježno, treba ga primjenjivati na neizravne poreze kao što je PDV ili trošarina, a ne na izravne poreze kao što su porez na dohodak, jer država tako zadire izravno u džep svakog radnika, a povećanjem PDV-a i trošarina ostavlja mu mogućnost izbora hoće li trošiti ili štedjeti. Kad se govori o štednji u proračunu, sasvim je jasno da je smanjenje mase plaća i drugih socijalnih davanja bolje za ekonomski rast od smanjenja državnih investicija u infrastrukturu.

Kao čarobno rješenje za ekonomije u kojima populacija stari i sve je više korisnika socijalnih davanja nudi se rast produktivnosti. Kad radnici proizvode više, raste životni standard i država ima više izvora kojima financira svoje dugove te podupire one koji ne rade.

Međutim, pad produktivnosti situaciju može još otežati. Financijska kriza učinila je svoje, mnogi vrijedni radnici gube svoje vještine s napretkom tehnologije, ulaganja u inovacije usporena su, a država nema novca za ulaganja. Stoga ne preostaje mnogo opcija, nego poticati produktivnost onih koji plaćaju porez, onih koji od svoje zarade stvaraju potražnju i onih koji su dio svoje zarade spremni štedjeti i investirati. To se najbolje može provođenjem strukturnih reformi.