Razorni parazit

Oboli li se u trudnoći od infektivnih bolesti, najprije se mora što preciznije utvrditi vrijeme inficiranja. To je iznimno važno jer posljedice mogu biti različite u različitim fazama trudnoće: u prvom tromjesečju mogu rezultirati teškim posljedicama (pobačaj, malformacije) jer je to razdoblje embriogenese, tj. razvoja fetalnih organa. Trenutak inficiranja može se utvrditi analizom trudničkih antitijela: IgM jesu antitijela koja se razvijaju neposredno nakon infekcije i upozoravaju na nedavni kontakt s virusima, a antitijela IgG razvijaju se poslije i upozoravaju na kontakt s virusima u prošlosti. Infekcija u tijelu trudnice ne prenosi se uvijek na fetus jer mikroorganizmi (virusi, bakterije i paraziti) samo u manje slučajeva probiju placentu i inficiraju plod. Na fetus se najčešće mogu prenijeti mikroorganizmi poput toksoplazme, citomegalovirusa i parovirusa.

Toxoplasma gondii parazit je koji dio svog životnog ciklusa provodi u tijelu mačke. Čovjek se njime može zaraziti jedući inficirano meso, ali i kontaktom s mačkama te radeći u vrtu. Trudnička je infekcija toksoplazmom asimptomatska u 80 do 90 posto slučajeva. Utvrđuje se krvnim pretragama i rutinskim toksotestom. Manifestira se povišenom tjelesnom temperaturom i limfadenopatijom (povećanjem volumena limfnih čvorova). Simptomi joj variraju ovisno o starosti fetusa: u prvom tromjesečju prolazi kroz placentu u manje od 20 posto slučajeva, ali tada može izazvati pobačaj. U drugom se tromjesečju u trećini slučajeva javlja infekcija – posljedice su hidrocefalus, cerebralna kalcifikacija, mentalna retardacija, hepatica kalcifikacija i problemi s očima. U trećem tromjesečju kroz placentu prolazi u 65 posto slučajeva i rezultira mentalnom retardacijom, problemima s očima i povećanjem volumena jetara i slezene.

Procjenjuje se da 80-ak posto ljudi ima razvijena antitijela za citomegalovirus, što znači da su u prošlosti bili u kontaktu s njime. Među trudnicama pet se posto slučajeva odnosi na prvi susret s tim virusom, a u ostalima riječ je o reaktivaciji latentnog virusa. On može, iako rijetko, inficirati i fetus. Pri prvoj infekciji virus probija placentu u 40 posto slučajeva, ali samo 0,5 do dva posto izazove teža problema, npr. mikrocefali, ventrikulomegaliju s periventrikularnim kalcifikacijama, probleme s očima, hepatica kalcifikacije, gluhoću, mentalnu retardaciju i konvulzije.

Parovirus B19 može izazvati epidemiju, posebno među školskom djecom. Bolest povezana s njime naziva se petom bolešću. Simptomi su joj povišena tjelesna temperatura, erupcije na koži i bolovi u mišićima. Općenito, odraslim osobama parovirus ne izaziva teške probleme, ali u trudnoći može biti prilično razaran. Kad probije placentu, napada progenitore fetalnih crvenih krvih zrnaca, uništava ih i izaziva anemiju. Stoga je najkritičnije razdoblje u drugom tromjesečju, kad je proliferacija progenitora crvenih krvih zrnaca maksimalna, a u trećem tromjesečju fetus već ima jači imunosni sustav sposoban učinkovito eliminirati virus.