Nepoštovanje rokova državne i lokalne uprave za donošenje imovinskopravnih rješenja predstavlja značajan problem.
Predugi rokovi za raspisivanje javnih natječaja za koncesije, posebno na lokalnoj razini, veliki su problem turističkim i nautičkim tvrtkama, kao i onima koje se bave eksploatacijom sirovina.
Zabilježbe prijašnjih vlasnika na zemljištu, primjerice HFP-a, koji je to zemljište prodao tvrtkama koje zbog zabilježbe ne mogu dići kredit, dodatno otežavaju situaciju.
Nepoznati uvjeti koji će regulirati cijenu prema Zakonu o zemljištu, nedefinirana granica pomorskog dobra i odnos vlasti prema tom dobru također su izazovi s kojima se suočavaju investitori.
Nepostojanje prioritetne koncesije pri raspisivanju nove, gdje stari koncesionar nema prednost, te nepriznavanje dosadašnjeg ulaganja koncesionara, dodatno kompliciraju proces.
Stavljanje zabilježbe na zemljište ili građevinu zbog imovinskih sporova ostavlja mnogo neriješenih pitanja, posebno iz vremena pretvorbe.
Sporost pravnih službi u mnogim državnim tvrtkama, koje nisu u stanju s prodanog zemljišta skinuti oznaku ‘društveno vlasništvo’, predstavlja dodatnu prepreku.
Nespremnost lokalnih komunalnih poduzeća i lokalne vlasti da u obećanim rokovima osiguraju temelje za pokretanje proizvodnje, kao što su električna energija, voda i pristupne ceste, također usporava razvoj.
