Dok poslodavac ne objasni najprije sebi, a potom i djelatnicima koristi za unapređenje posla i povećanje produktivnosti, ljudi će kartice, biometrička očitanja, logiranje ili pametne kamere nastojati bojkotirati ili opstruirati. Riječ je o osjetljivim uređajima koje netko tko to žarko želi može lako pokvariti. Primjerice, u dobroj 2008. godini neke su se građevinske tvrtke, u duhu megalomanije i pretjeranog gledanja CSI serija, pomamile za biometričkim (otisak prsta) očitanjem. Uzalud uvjeravanja da ima razloga zašto ta tehnologija ni u svijetu nije pretjerano zastupljena (osim kao dodatna kontrola, primjerice u bankarskim sefovima). Radnici doduše nisu pokušali opstruirati sustav, ali s obzirom na to da rade s građevinskim materijalima, uređaj često nije mogao očitati njihov prljavi otisak, a zbog silne prašine osjetljivi skupi čitači lako su se kvarili.
A da je tomu tako tvrdi i Dražen Oreščanin, predsjednik Uprave tvrtke Poslovna inteligencija koji kaže: – Ne postoje softveri koji mogu automatski i vrlo detaljno voditi sve u vezi s korištenjem radnog vremena. Naravno, mogu mnogo toga – primjerice, mogu novinarima mjeriti broj napisanih kartica, šalterskim djelatnicima broj transakcija i slično, ali primjerice što će biti ako kroz vrata prođe petero ljudi a samo je jedan koristio beskontaktnu karticu? U svakom slučaju pametan i brižan poslodavac već se i prije donošenja pravilnika brinuo o učinku svojih djelatnika i dobroj svima stimulativnoj organizaciji posla. Stoga mislim da pravilnik doista ne donosi ništa dobro ili aktivno, već nas vraća kvazisocijalističkom modelu upravljanja radom i rezultatima.
