Online komunikacija donosi nove izazove

Dražena Lejo: Komunikacija na internetu donosi i nove izazove. Postoji npr. šačica nezadovoljnika koji su uvijek negativni na forumima, u komentarima članaka ili na društvenim mrežama. A internet je teško ili gotovo nemoguće kontrolirati, sve je otvoreno. Na Twitteru informacije se razmjenjuju kao na burzi, brzinom svjetlosti. I ne znamo gdje će završiti.

Bardić: Ali nije uvijek, za svakog i za svaku temu važna masovnost, kvantiteta, nego kvaliteta. Stotinu ‘geekova’ u nekom slučaju može biti važnije od grupe na Facebooku ili nekih novina.

Lejo: No razvoj je jako teško predvidjeti. Možda društvene mreže za godinu-dvije budu najmasovnija komunikacija, a možda propadnu kao što je propao dot-com.

Bardić: Morate biti ondje gdje su vam važni ljudi, ciljana publika. Ako su na Twitteru – idete na Twitter.

Lejo: Online komunikacija samo je jedan od aspekata naše struke. Mnogo je veći problem kriza kojoj ne nazivamo kraj. Počela je kao širenje prostora za PR, a zapravo nam sužava prostor jer se smanjuju proračuni. Vraćamo se u prošlost u kojoj se u glasima za tvrtke traži PR-ovac, marketingaš i direktor prodaje, sve u jednoj osobi. To je naša stvarnost. Ne izlazimo iz krize i ne znamo što će biti dogodine, a ni što će biti sa strukom. A za vrlo nisku cijenu očekuje se vrhunska usluga.

Bardić: Moramo raditi na licenciranju agencija da spriječimo ‘damping’ cijena.

Lejo: Pitanje je što će se dogoditi kad kriza završi. Tvrtke štede na PR-u, a onda nas zovu da popravimo situaciju. Ne možemo vrijeme vratiti tri mjeseca unatrag. To je prva zabluda, a druga je kad misle da će im PR zamijeniti marketing ako nemaju budžet za to.

Bardić: To traje. U krizi je najprije platio marketing, i to 2008., kad je PR rastao, ali 2009. i taj je rast stao. Bit će zanimljivo vidjeti kakvi će biti rezultati za 2010.

Bolanča Radunović: Iz perspektive agencije naša je profiliranost veoma važna. Morat ćemo integrirati aktivnosti i prezentirati klijentu cjelovitu komunikacijsku strategiju jer jedino tako možemo biti učinkoviti i realizirati sve što nam je klijent dao u zadatak.

Jusić: Kriza je mnogo bolje pozicionirala interne komunikacije nego dosad. Stvorilo se ozračje da se internom komunikacijom mora mnogo više baviti. Ljudi se boje za posao, za plaće, treba ih motivirati. Do sada je bilo ‘fešta’ i ‘teambuildinga’, danas je toga sve manje. Zato je za kompaniju jako važno postaviti interne komunikacije.

Bardić: Kriza nosi vijesti ili glasine o velikom smanjenju broja zaposlenih, padu prihoda, mogućem rezanju prava, prodaji. Nužno je interno komunicirati, informirati i edukirati. Svaki je zaposlenik u toj situaciji potencijalni komunikator i potencijalna kriza.

Maras Juričić: Moramo se prestati koristiti floskulom da je kriza prilika. Kriza nije prilika, odnosno prilika je samo za one koji su na nju bili spremni i očekivali su je te koji su napravili sve da se iz nje kvalitetno izvuču. To se odnosi i na nas u PR-u.

Colić: Za PR kriza uistinu može biti prilika ako imate kompetentnog PR-ovca za stolom. To su situacije u kojima su vas uistinu svi spremni slušati i uvažavati vaše preporuke. Ako tada dobro odradimo posao i pokažemo što možemo, trajno zauzimamo bolju poziciju.

Jusić: Kad je riječ o PR-u, uvijek se mnogo očekuje. Ljudi misle da sve možemo napraviti ljepše i bolje i da mnoge možemo uvjeriti u svašta.

Bardić: Katkad je najbolje da nešto ne izade, a ne da se tek kad izade vidi kako je ispalio.

Lejo: Kriza je ipak prilika jer iz vas izvuče najbolje. Stres i kriza tjeraju vas na kreativnost. Genijalan je osjećaj kad uspijete u tome. Zato volim krize: možete napraviti izvrsne stvari i potpuno preokrenuti situaciju u svoju korist. Ona je poput bure koja raščišćava oblake. Opstati će oni najjači koji ulažu u sebe.

Babić: Ali proračuni su se smanjili. Fantastično je kad ostanu najači, ali prihodi su pali i kako će ih oni koji su preživjeli vratiti?

Lejo: Bit će teško naći zlatnu sredinu. Ako je nešto nekoć bilo napuhano, sada smo u drugoj krajnosti. A kvaliteta mora imati cijenu. Očekivanja su golema, a platilo bi se nula kuna.

Colić: Da, a uz to nitko ne želi investirati u istraživanja da bi se uistinu mogao mjeriti učinak PR-a. U tome leži velik problem vezan uz pitanje učinkovitosti i isplativosti ulaganja u PR.

Žekić: Kad je riječ o cijeni rada PR-ovaca i usluga koje pružaju klijentima, prije svega cijeni rada agencija, napravljene su pogreške. Autoindustrija se mnogo bolje snašla u ovoj krizi. Cijene automobila ostavila je istima ili ih malo snizila, ali dodala je nove usluge, jamstva i opremu kao dodatnu vrijednost za kupce. Kad se situacija poboljša, samo će ukinuti te pogodnosti, a osnovna će cijena ostati. Mi u PR-u bili smo prisiljeni sniziti cijene usluga. Klijenti su se smanjili proračuni, mi smo smanjili broj zaposlenika, cijenu usluga, ali klijenti i dalje očekuju kvalitetu usluge. Osim toga na tržištu su se pojavili oni koji se osjećaju PR-ovcima nakon jednodnevnog tečaja ili trodnevne konferencije, koji su napravili medvjedu uslugu struci. Klijenti moraju biti svjesni da nema kvalitetne usluge za cijenu ispod razine. Budžeti će se polako vraćati, a mi ćemo se pak morati bolje organizirati i cehovski se boriti za očuvanje svoje pozicije.