Strani kako bi svoj status doveli u normalniju i povoljniju situaciju. Sveprisutna činjenica rada na crno, rada na sivo dovodi u nepovoljniji položaj poštenog poslodavca i njegova vozača.
Socijalni dijalog triju socijalnih partnera – radnika, poslodavaca i vlasti, svugdje u organiziranom društvu okosnica je gospodarske stabilnosti svake države. Kod nas je sve to pravi igrokaz u kojemu uvijek deblji kraj izvuku radnici. U prijevozu je ta situacija specifična jer je dobar dio poslodavaca ujedno i u neposrednoj djelatnoj funkciji kao obrtnici-prijevoznici. Obrtnici-vozači naime nemaju iste benifite kao profesionalni vozači u tvrtkama (benificirani radni staž) i na taj su način diskriminirani od strane vlasti koja je donijela takav zakon.
Dobar dio poslodavaca smatra da se treba ukinuti beneficirani radni staž za vozače, koji je uveden jer je to posao koji iziskuje velika psihička i fizička naprezanja i zbog toga je produktivni radni vijek vozača limitiran. Ukinućem beneficiranog radnog staža veliki broj vozača završio bi na burzi prije stjecanja uvjeta za redovni odlazak u mirovinu. Kako se misli boriti za tu vozačku pogodnost?
Sindikat hrvatskog vozača uskoro će izazivati u javnost s jasnim prioritetnim zahtjevima za zaštitu interesa svojih članova. Nadalje prema našoj procjeni uvođenjem reda i poštovanjem odredbi važećih zakona nije jedan od trenutačno nezaposlenih 8.700 vozača prijavljenih na Zavodu za zapošljavanje ne bi bio nezaposlen. Štoviše, uzmemo li u obzir činjenicu da imamo više od 170 tisuća gospodarskih vozila registriranih na području Hrvatske, te da brojni vozači rade i više od 300 sati na mjesec, nameće se zaključak da nam zapravo nedostaje raspoloživih vozača. Pitate me što ako se vozač razboli koju godinu prije nego što treba ići u redovnu mirovinu, a ja bih vas pitao što ako vozač slomi nogu i mora na bolovanje dva-tri mjeseca, kad dobro znamo da velik broj tih vozača danas prima neto osobni dohodak u iznosu od cca 2.500 kuna? Može li taj vozač prehraniti svoju obitelj, može li platiti režije? Nekim nesretnim slučajem došli smo do plaćanja vozača na osnovi 11 do 12 posto od ostvarenog prometa, što se brzinom svjetlosti proširilo na sve vozače, a danas, nažalost, postalo ustaljeni način plaćanja vozača. Smatram da moramo početi probleme rješavati od temelja prema krovu, kada napravimo dobar tim sve će ostalo biti lakše, dobit ćemo vozača koji će ići u mirovinu koja će ujedno biti dovoljna za životne potrebe osobe koja je većinu svog života provela u limenoj kabini od svega nekoliko m³, daleko od svoje obitelji, nerijetko bez osnovnih higijenskih uvjeta, te često na kruhu i pašteti za doručak, ručak i večeru!
