Fiskalna politika EU

Budući da je izostala ključna sankcija, suspenzija glasačkih prava, može se govoriti o polovičnoj pobjedi francusko-njemačke koalicije. Osim očite težine ta kazna ima i sporedan, ali vrlo važan, popratni učinak – sramotu članice koja bi se našla u tom položaju.

Bruxellesu vjerojatno nije bilo ovako užurbano otkako se onamo doselila Europska unija. Maženi i paženi službenici jedne od najvećih birokratskih mašinerija u povijesti, ako ne i najveće, tjednim ritmom izbacuju prijedloge raznih regulativa, pravila i zakona, među kojima su posljednji proizvod nova pravila o hedge-fondovima. Vrhunac je bio 29. listopada, kad je na vrhu dogovoren prvi relevantan pomak u dosad nedodirljivoj temi – fiskalnoj politici. Šefovi vlada i država okupljeni u Europskom vijeću uspjeli su dogovoriti novi mehanizam zaštite proračunske discipline koji je odmah za sobom potegnuo panegirike osovin Pariz-Berlin, sada možda i službeno proglašenoj jedinom važnom, kao i njemačkoj kancelarki Angeli Merkel, navodno velikoj pobjednici cijele priče. Ovisi kako se gleda.

Ako se u obzir uzme da je Njemačka uspjela nagovoriti drugih 26 članica na promjenu ni godinu dana starog Lisabonskog ugovora, na jedvite jadne prihvaćenog i proguranog, može se govoriti o novoj njemačkoj snazi i potvrdi nove raspodjele koja se kotrlja europskim prostorom još od početka 90-ih. Ujedinjeno Kraljevstvo posve je isključeno iz najvažnijih odluka, Pariz i Berlin sa svim su očito jedina istinska pokretačka snaga Unije u ovom trenutku. I brzinu dogovora može se pribrojiti u dokaze za to.

No može se biti i nepopravljiv skeptik i tražiti dlaka u jajetu. Tako bi se moglo ustvrditi da brzinu duguju kompromisu, a kompromis je zapravo poraz. Zašto? Zato što je ključ svake discipline, ako nije samonametnuta, primjerena kazna. Ako nema kazne, teško je očekivati ponašanje u skladu s dogovorom, a upravo je kazna izostala iako je Njemačka od početka inzistirala upravo na tome. I to ne od početka pregovora između Francuske i Njemačke, nego od početka problema s proračunima članica. S obzirom na izostanak ključne sankcije, suspenzije glasačkih prava, može se govoriti o polovičnoj pobjedi francusko-njemačke koalicije. Osim očite težine ta kazna ima i sporedan, ali vrlo važan, popratni učinak – nevidenu sramotu članice koja bi se našla u tom položaju, što nije zanemariv poticaj izbjegavanju dolaska u tu situaciju.

Prema novom će dogovoru trajni mehanizam zamijeniti privremen Krizni fond ukupne težine 750 milijardi eura čiji rok trajanja istječe 2013., i to s namjerom zaštite eurozone od podivljalih financija nestašnih članica poput Grčke. Uvodi se jači međusobni nadzor proračuna svih 27 članica uz kumulativne sankcije, poput globa, ali koje vrijede za 25 članica. Britanija i njezin satelit Danska izbjegnule su mač zato što nisu članice eurozone i ne namjeravaju to postati. Da bi pak sve navedeno bilo košer, promijenit će se Lisabonski ugovor, odnosno ustav Unije, da u pravnom smislu ne bi bilo dvojbi i sivih zona. Takav dogovor proći će još jednu reviziju u prosincu i tada bi se trebao ratificirati u nacionalnim parlamentima, što nas dovodi do Hrvatske.

Za razliku od uobičajenog trzanja Hrvata na svako kihanje u Bruxellesu nervoza je ovaj put sasvim opravdana jer se spomenute izmjene Ugovora, kad je pak riječ o prepucavanju na najvišoj razini, države se nisu složile o ograničavanju sljedećeg proračuna Unije. Prvotna je namjera bila uvećati Unijin proračun za 5,9 posto, no Britanija, Francuska, Njemačka i još sedam zemalja usprotivile su se tomu, pa je zasad dogovoren rast od 2,9 posto iako još slijedi bitka s Europskim parlamentom o konačnom postotku.

Mnogo veća pobeda za Britance moglo bi biti prosljedjeno farnoznoga ‘britanskog rabata’, posebnog dogovora još iz vremena Margaret Thatcher prema kojemu ta zemlja dobiva natrag otprilike dvije trećine uplaćenog iznosa u zajednički proračun zato što za razliku od nekih drugih članica ne ostvaruje posebnu korist od zajedničkih poljoprivrednih politike, odnosno isplata subvencija seljacima, pojedinačno najveće stavke Unijina proračuna. Drugi razlog takve klauzule, zgodno je podsjetiti, bilo je tadašnje siromaštvo Britanije. Te 1984. ta je država bila treća najsiromašnija članica Unije. Detalje na stranu, opravdano je reći da je taj dogovor jedan od važnijih u povijesti i razvoju Unije.

Prvi je put nakon uvođenja zajedničke valute i osnivanja eurozone Unija konačno napravila krućijal iskorak prema održanju tog iznimno važnog mehanizma. Od početka velik je nedostatak zajedničke valute bilo nepostojanje primjerena zajedničkog fiskalnog mehanizma, zbog čega je euro gotovo krahirao. Pokazalo se da samo koordiniranje monetarnih pravila igre nije bilo dovoljno i da se ne može održati valutna unija bez smanjenja fiskalne autonomije članica, što se sada događa. Ipak, možda će se u dogledno vrijeme trebati uvesti i snažnije sankcije radi prisiljavanja članica na poštovanje dogovorenoga.

Uprava Gorenja na svi-banjskoj je skupštini prihvatila suprotan prijedlog od onog koji je predložila Kapitalska družba. Država se zalagala da se u prvoj fazi dokapitalizacija poveća za 7,8 milijuna eura, a ne, kao što je predlagala Uprava Gorenja, za 9,4 milijuna. Pri tome bi predviđena cijena od 13,32 eura za dionicu ostala, a sve nove dionice ponudile bi se Međunarodnoj financijskoj korporaciji (IFC), članici Svjetske banke. Za drugi krug dokapitalizacije KAD je predlagao povećanje kapitala za 7,8 milijuna eura, a Uprava je predvidjela 6,33 milijuna. KAD, objašnjava njegov predsjednik Uprave Borut Jannik, još nije odlučio o eventualnom sudjelovanju u dokapitalizaciji. Naime, ako Kapitalska družba namjerava sudjelovati u dokapitalizaciji Gorenja, najprije mora dobiti suglasnost novoustanovljene Agencije za upravljanje kapitalnim investicijama u Sloveniji. Na tu će agenciju paradržavni fondovi Kapitalska i Slovenska odškodninska družba prenijeti više svojih investicija.

Prije trećega kruga u Gorenju pokušavaju ublažiti negativan trend tvrdnjom da je u ovom trenutku teško govoriti o uspješnoj ili neuspješnoj dokapitalizaciji. Velike nade polažu u strane ulagače koji su svojedobno sudjelovali u ‘roadshowu’ u Beču i Londonu. Čelni se ljudi Gorenja u toj nezavidnoj situaciji služe političkom retorikom. Kažu da je usprkos lošoj gospodarskoj klimi nekoliko investitora iskazalo zanimanje za sudjelovanje u trećem krugu dokapitalizacije, ali ne žele reći imena potencijalnih kupaca. Neslužbeno se govorilo da Uprava Gorenja, doduše manje, računa i na neke poslovne partnere koji bi mogli kupiti manji dio dionica. Prema neslužbenim informacijama u prvom su krugu veći dio dokapitalizacijskih dionica kupile Međunarodna financijska korporacija i KD fondovi. Znakovito je da nizozemska kompanija Home Products Europe Philipa Alexandra Sluitera do sada nije sudjelovala u dokapitalizaciji.