Većina korisnika kibersvijeta nije ni svjesna da svojom nepažnjom prouzrokuje glavobolju milijunima korisnika interneta. A osim odgovornog ponašanja na mreži pojedincu trebaju samo antivirusni i ‘antispyware’ softver te možda ‘firewall’ piše DANIELA DUJMović OJVan [email protected]

Ako ste nedavno u svom sandučiću elektroničke pošte otvorili vijest o smrti glumice Cameron Diaz ili neke druge svjetski poznate zvijezde, vjerovatno ste svoje računalo zarazili virusom Zeus, softverom napravljenim da se neprimjetno ubaci u sustav računala i napravi mu štetu. Ako i niste bili žrtva Zeusa ili nekog manje razglašenog virusa, svejedno je pametno voditi računa o zaštiti računala i podataka na njemu – jer virus nikad ne spava. Sudski vještak za kriminal i računalnu tehnologiju Gordan Nagy zadovoljan je razinom zaštite u malim i velikim tvrtkama u kojima je, kaže, našao zavidna hardverska i softverska rješenja. No pojedinci, odnosno većina korisnika kibersvijeta, nije ni svjesna da svojom nepažnjom prouzrokuje glavobolje milijunima korisnika s druge strane. Naime, osim odgovornog ponašanja na mreži pojedincu trebaju samo antivirusni i ‘antispyware’ softver te možda ‘firewall’ (pravilno postavljen filter mrežnog prometa). Međutim, nije sve tako jednostavno.

Kodeks ponašanja

Više različitih antivirusnih aplikacija najčešće ne može pravilno raditi na jednom računalu jer se sukobljavaju i poništavaju. Zato nikad nemojte istodobno instalirati više antivirusnih programa. Slično je s više vatrogadova na jednom računalu. Nagy zato preporučuje ili različite aplikacije za različite sigurnosne zadatake ili jedno sveobuhvatno rješenje, odnosno sigurnosni paket koji bi obavljao sve potrebne zadatake. U tvrtkama koje zaista žele zaštititi svoje podatke pravila su igre drukčija. Zaštita se provodi na nekoliko razina i u pravilu je više kodeks ponašanja primijene li se sva pravila struke uključujući već spomenute programe zaštite objašnjava Nagy.

Bolje besplatno

Svima je u interesu spriječiti napade virusa, trojanaca, ‘spywarea’ te ‘adwarea’. Upravo zato mnoge kompanije pružaju besplatne inačice svoga sigurnosnog softvera. Mnoge od njih vrlo su dobre, često i bolje od nekih komercijalnih, ističe Nagy. Ipak, treba znati što instaliramo na svoje računalo jer postoje aplikacije koje se pretvaraju da su antivirusni programi. Jedan od vrhunskih proizvođača programa za računalnu zaštitu od 2009. do danas identificirao je čak 250 pojedinačnih aplikacija koje se pretvaraju da su legitiman sigurnosni softver, a zapravo izazivaju probleme koje obećavaju riješiti.

Pojmovnik malicioznih softvera

• Spyware – softver koji špijuna naše aktivnosti i navigiranje naš ‘homepage’ u internetskom pregledniku.

• Adware – softver koji prikazuje promidžbene poruke na našem računalu; može biti instaliran i legalno. Može izazvati pojavu veliko broja ‘pop-up’ prozora dok pretražujemo internet.

• Rootkit – softver koji skriva svoju prisutnost u računalu. Ni antivirusni softver neće ga prepoznati. Može se ukloniti tako da se odredi pokretanje skeniranja antivirusnim softverom prije podizanja operativnog sustava ili uporabom ‘rootkit revealera’ i ‘removera’.

• Trojanski konj – ova vrsta malicioznog softvera prouzročit će štetu samo ako ga pokrenemo. Maskira se kao legitiman softver, ‘file’ ili ‘folder’ na računalu.

• Crv – softver koji naše računalo nakon što ga zarazi pretvori u zombi-računalo koje zatim mogu kontrolirirati druge osobe i iskoristiti ga za napade na druga računala.

• Virus – softver koji se nakon što zarazi naše računalo replicira i inficira određene tipove ‘fileova’ čineći ih beskorisnima.

• Keylogger – softver koji bilježi svaki naš unos preko tipkovnice i o tome šalje zapise svom vlasniku.

Page 2

stitori spremni dokapitalizirati tvrtku zauzvrat tražiti znatne vlasničke udjele. A očekivat će i velik profit jer se izlažu velikom riziku. Naime, u slučaju stečaja investitor koji je dokapitalizacijom uložio u kompaniju teško će se uspjeti naplatiti (za razliku od kreditora).

• Stope povrata koje zahtijevaju private equity fondovi 25 su posto na godinu, što znači da očekuju da im se investicija utroši u trogodišnjem razdoblju – kaže Smolar.

Uzevši sve spomenuto u obzir, dokapitalizacija nije nimalo jeftina, a problem je i što investitori općenito nisu previše zainteresirani za dokapitalizaciju kojom se financira obrtni kapital ili pokriva tekuća likvidnost.

Veliki kredit briga je banke Upravo zato postavlja se pitanje koliki će biti interes investitora za 300 milijuna kuna vrijednu dokapitalizaciju koju uskoro namjerava provesti Ingra kad je sâm predsjednik Uprave te tvrtke Igor Oppenheim prije nekoliko mjeseci izjavio da je kompaniji osim dokapitalizacije potreban sindicirani kredit od 700 milijuna kuna. Koliko je poznato, kad je riječ o dugovima i kreditima, Ingra je uspjela samo odgoditi naplatu 200 milijuna kuna obveznica, a sindicirani se kredit u posljednje vrijeme ne spominje.

Spas za Ingru mogao bi biti inozemni venture capital fond navodno zainteresiran za dokapitalizaciju te tvrtke ili pak kreditna izloženost velikih banaka prema tvrtki, zbog čega su zainteresirane da se izvuče iz problema. Osim logike ‘mali je kredit briga kompanije, a veliki kredit i visoka zaduženost briga banke’, kad je riječ o spašavanju Ingre, ne treba isključiti ni mogući politički utjecaj Stjepana Mesića, bivšeg predsjednika države koji je nedavno zasjao na čelo Nadzornog odbora te tvrtke.

Velika izloženost banke prema kompaniji u posljednje se vrijeme pokazala korisnom jer je u tom slučaju banci u interesu da posrnula tvrtka stane na noge. Tu tezu potvrdio je i slučaj HGspota, kojem je Zagrebačka banka najveći kreditor, pa je uspjela jedanput isposlovati naplatu komercijalnih zapisa. Savjetnik Uprave Hrvoje Prpić nada se da će u tome uspjeti još jedanput.

• Nadam se da ćemo postići dogovor s kreditorima do početka prosinca o odgođi plaćanja duga s kamatama od četiri posto – rekao je Hrvoje Prpić, koji je svojedobno najavljuvao mogućnost dokapitalizacije putem jednog fonda, no s obzirom na to da je taj fond već bio prilično izložen u maloprodajnom segmentu, odustao je od te investicije. O sličnoj dokapitalizaciji u HGspotu trenutačno ne razmišljaju jer smatraju da će to biti moguće kad tvrtka bude ostvarivala dobit.

Tajni pregovori Za razliku od Prpića, koji prilično otvoreno govori o financijskim problemima tvrtke koju pokušava ponovno osnovati na noge, u drugim kompanijama prilično su tajanstveni. Iz grupacije Jadranski luksuzni hoteli odgovorili su nam samo da su u tijeku razgovori s nekoliko vodećih svjetskih investitora, iz Magme su poručili da ne mogu davati nikakve komentare s obzirom na priopćenje koje su objavili početkom studenoga, a Boris Teški, predsjednik Uprave adriatica.neta, rekao je da se tek sada počinje razgovrati s potencijalnim investitorima koji bi uložili u drugi krug dokapitalizacije. Na pitanje o kolikom je iznosu riječ, odgovorio je samo da bi dokapitalizacija mogla biti vrijedna između 10 i 40 milijuna eura.

Cijena novca Iako su u većini tvrtki tajnoviti glede dokapitalizacije, tko će i hoće li uložiti novac u njih, doznat će se vrlo brzo, jer svaki im trenutak odgađanja dodatno otežava pregovaračke pozicije. U svakom slučaju, prikupljanje svježeg kapitala trenutačno nije nimalo jednostavan posao, a investitore, po svemu sudeći, kompanije neće moći lako naći u Hrvatskoj. Što zbog ograničenja, što zbog rizika, domaći fondovi radije ulažu u sirovine ili obveznice, pa potencijalne investitore treba tražiti u inozemstvu. Hoće li oni pristati ulagati, ovisi uvelike o tome kakav će im poslovni plan izložiti vodstvo posrnućih kompanija, ali i o tome za koju su se cijenu i kolikog dijela vlasništva spremni odreći sadašnji vlasnici tih tvrtki. Neki od njih, nažalost, morat će se suočiti s poznatim citatom američkog književnika Ralpha Walda Emersona da ‘novac često košta previše’.