Page 2

Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke, upozorava kako će – ako tri najpoznatije rejting-agencije (S&P, Fitch i Moody’s) ne korigiraju ocjenu – cijena novoga inozemnog zaduženja ovisiti o raspoloženju investitora na financijskim tržištima i njihovoj sklonosti rizičnijim ulaganjima. Onih kojih u Hrvatskoj već podulje nema.

Apatija stručnjaka Zbog takve politike lakonskog ignoriranja upozorenja ponovno se u političkoj, nešto manje u stručnoj, javnosti zaziva MMF. Od trenutka kada je guverner Rohatinski priznao da je trebao, ali nije pozvao MMF, sve su češći vapaji i potreba da nas ta institucija vodi za ruku. Lider je nekoliko puta pisao o MMF-u, mogućnosti i smislu da ga pozovemo sada (a ne onda kada je trebalo, početkom krize), o tome što bi nam radili. I tada i sada većina je analitičara suglasna da je za MMF sada prekasno. Naime, tu instituciju netko mora pozvati da nam pomogne, a to prije izbora nitko neće učiniti. To što je MMF trenutačno u Hrvatskoj ne znači ništa jer je ovdje po redovitom zadatku zbog konzultacija po članku IV., a ne kao spasilački tim. No bez njega nema šanse da u predizbornoj, pogotovo u izbornoj, godini imamo popravimo kreditni rejting. Do ulaska u EU dug je put, do tada treba privući investitore koji se itekako osvrću na poziciju zemlje na rejting-listi. I na MMF kao svojevrsni osigurač ulaganja, koji nema tko pozvati. Zato je većina naših sugovornika apatična.

Jedan od konzultanata blizak vlasti koji je želio ostati anoniman potpuno je rezigniran, s MMF-om ili bez njega. Kaže kako nije iznenaden D&B-ovom ocjenom, jer zemlju potresaju najozbiljniji politički skandali od osamostaljenja. Nikada prije nekih bivši premijer nije bio tako blizu zatvoru, i to zbog razloga koji su u izravnoj vezi s godinama učvršćivanim korupcijsko-kriminalnim modelom. Sve se to događa u predizbornoj godini i logično je pitanje hoće li se u demontaži toga modela ići do kraja. Takva politička kriza u vladajućoj stranci izravno utječe na odluke o (ne)provodenju programa oporavka i reformi.

• Ekonomija je ponovno talac politike i D&B to dobro procjenjuje. Naime, nemoguće je u ovakvim političkim okolnostima postići jedan od ključnih preduvjeta za oporavak, a to je poboljšanje investicijske klime. Objektivno, sve što se događa, otkrivanje kriminala i korupcije u vlasti, štrajkovi, neplaćanja, bezidejnost, drži investitore na sigurnoj distanci. Bojim se da je definitivno propuštena prilika za ozbiljan zaokret koja se otvorila početkom godine i slijedi nam godina ‘valjanja u blatu’. Nažalost, mnogi to neće moći izdržati – zaključuje taj konzultant.

Bez projekata – bez štete Analitičar Hypo banke Hrvoje Stojić cijelu situaciju ocjenjuje hladnije glave. Za Hrvatsku, kaže, znatno važniji je završetak procesa pristupanja EU nego MMF. – Do kraja 2011. pregovori će biti dovršeni, nakon čega slijedi ratifikacija, što će popraviti raspoloženje investitora prema Hrvatskoj. Ocjena D&B-a nema velik utjecaj na javne financije, eventualno može usporiti neka ulaganja, ali čak ni to nije problem jer velikih projekata nema, pa nema ni velike štete – pomalo ironično zaključuje Stojić dodajući da su trenutačna politička previranja kulminacija prepucavanja, pri čemu je važnije razumijevanje oklo ključnih reformi koje se moraju provesti i tajminga njihova provođenja, a to će, misli Stojić, sigurno biti nakon izbora.

Analitičar Ante Babić upozorava da se D&B-ova ocjena zapravo ne odnosi na političko stanje, nego na ekonomiju. – Od mjera za oporavak gospodarstva, samo je jedna izvršena. Najavljeni su rezovi kojih u rebalansu nije bilo. Najavili su proračun na razini ovogodišnjeg. Nitko ne zna hoće li im novno pasti napamet uvesti nešto slično kriznom porezu. To je politički cirkus koji iznimno utječe na poslovanje. Nikoga nije briga li ministar Šuker ovakav ili onakav, nego zašto je na nagovor premijerke, a ona na nagovor sindikata, uveo krizni porez jer to utječe na biznis – tumači Babić.

Uлагаči će, kaže, otići u Crnu Goru gdje su porezi oko devet posto i gdje nitko neće podići stope a da se o tome ne konzultira s biznisom. Poenta D&B-ove ocjene nije u ulagačima jer njih nema, nego u efektima na buduće zaduživanje koje će nam sigurno biti skuplje, a Šantić kaže da bilo kakva korekcija na niže, pa i izgleda kreditnog rejtinga koji nije najvažniji, nije poželjna, jer u idućim mjesecima treba prodati državne obveznice na stranim tržištima kapitala. Naime, 750 milijuna eura obveznica dospijeva na naplatu početkom 2011., koje možemo vratiti samo novim dugom. Kaže kako nije problem samo u Hrvatskoj jer se cijela regija slabo oporavlja zato što je krizu dočekala s višim stopama rasta, ali uza znatno izraženije neravnoteže, uz deficit proračuna i/ili deficit tekućeg računa. Zbog ovisnosti regije o uvozu inozemnog kapitala i (pre)velikog oslanjanja na domaću potrošnju kao glavnoga generatora rasta ne iznenađuje što i oporavak gospodarstva traje dulje. Slaba je utjeha to što će ne samo u Hrvatskoj nego i u Rumunjskoj, Bugarskoj i nekim manjim zemljama u okruženju BDP i ove godine biti u padu.

Ništa bez reformi – Hrvatska se nalazi u vakuumu u kojemu se zbog nadolazećih parlamentarnih izbora nužne, ali javnosti nepopularne mjere odgađaju. Eventualno poboljšanje kreditnog rejtinga moglo bi uslijediti nakon završetka pregovora s EU, ali zasigurno ne prije negoli se započnu reforme koje će osigurati dugoročnu stabilnost javnih financija, povećati konkurentnost i potencijalni rast BDP-a – uvjerava Šantić.

Dragan Kovačević, ekonomski strateg HNS-a, kaže kako lošija ocjena rejtinga ulagače neće otjerati jer ih u Hrvatskoj nema, sve su investicije stale, pa nemamo što spašavati. No sigurno će se odraziti na rast kamata za svako buduće zaduženje.

• Prvi je put neka agencija upozorila da nemamo samo ekonomski problem. S nestabilnom Vladom koja ne provodi program imamo opći društveni problem i mislim da je to točka na ‘i’ nakon koje ova Vlada mora otići – poručuje Kovačević.

Vlast u apstinencijskoj krizi Pomoć tutora u nekom obliku financijskog aranžmana sigurno bi poboljšala status Hrvatske među rejting-agencijama i zacemtirala cijenu zaduživanja da ne ode u nebo. Već bi i to bila velika pomoć jer s odgađanjem brige o vlastitoj ekonomiji Hrvatska nikada neće otputiti vanjski dug. U godinama u kojima će kamate višestruko nadmašivati potencijalni rast BDP-a cijena zaduživanja, koju određuju kreditni rejtingi, nije ni najmanje beznačajna. S druge strane, čvrsta ruka MMF-a malobrojnim bi investitorima pokazala da nije potpuno neisplativo ulagati u Hrvatsku. No možda je najvažnija posve nepolitička i neekonomska blagodat takvog tutorstva na koju upućuje ekonomski strateg HSLS-a Josip Budimir, koji je sročio vjerojatno najprecizniju ‘optužbu’ protiv vlasti. Vlast je, kaže, šampion apstinencije! Ako već to sami ne znamo, MMF bi nas mogao uvjeriti da nikakav oblik apstinencije dugoročno nije ni zdrav ni koristan.