Knjigu recepta za hrvatsko tržište Stéphan Macchi ipak je pisao na materinskome francuskom

U svakom poslovnom priručniku za menadžere koji odlaze na rad u drugu zemlju stoji napomena da moraju biti multilingvalni

Page 2

**ŠTO JE STRANCIMA NAJTEŽE U HRVATSKOM JEZIKU:**\n\n- padeži\n- glagolska vremena\n- izgovor\n- glasovi poput č, ž, š, lj, nj\n- teško izgovorljive suglasničke skupine (npr. prst)\n- grubost jezika, odnosno nemelodioznost\n\nP rije dvadesetak i više godina nije bilo teško njegovati mit o vlastitoj toleranciji prema drukčijem. Inozemni turisti bili su nam simpatični zbog deviznog priljeva socijalističkoj ekonomiji, svako se strano izaslanstvo dočekivalo gotovo s fanfarama da bi postalo svjesno domaćinskog karaktera male zemlje koja je rekla veliko 'ne' imperijalističkoj sili. Ukratko, svi su, pa i oni koji su robu ili uslugu strancima preplatili pet puta, jedva čekali svoju priliku da iskažu našu 'legendarnu' srdačnost, otvorenost, neopetecenost bezbrojnim bjelosvjetskim kodovima ponašanja i njihovim buržujskim hijerarhijama, svima omiljeno domaće improvizatorstvo sajamskih trgovaca, široku dušu i toplinu gostoprimstva uz neograničene količine mlade janjetine i luka.\n\n**Jezična barijera smanjuje efikasnost** No stvari su se počele uvelike mijenjati kad su prije petnaestak godina, dakle neposredno nakon ratnog zatišja, ti nekoć simpatični stranci počeli u Hrvatsku dolaziti kao menadžeri, direktori tvrtki, predstavnici velikih svjetskih korporacija. Donoseći sa sobom drukčije poslovne procese, stil života i razmišljanja, na ljestvici simpatičnosti počeli su padati, a otpor prema njima sve više rasti.\n\nA upravo je sposobnost stranih menadžera da što prije svladaju lokalni mentalitet i jezik bila točka preokreta koja je nepovjerljivim domaćim radnicima ponovno počela skretati pozornost na najvažnije - njihove menadžerske (ne)sposobnosti. Uostalom, treba li to začudivati? Jezična barijera, odnosno nesklonost stranaca da se barem jezično prilagodi zemlji u kojoj trenutačno živi ili radi, izaziva skepticizam u gotovo svakoj zemlji u svijetu. Stoga u gotovo svakom poslovnom priručniku za menadžere koji odlaze na rad u neku drugu zemlju stoji napomena da moraju biti multilingvalni, osjetljivi na kulturne razlike i što prije upoznati lokalnu poduzetničku klimu. No teorija je jedno, a u praksi svi se mijenjamo u skladu s vlastitim mogućnostima i nužnostima.\n\n**Hrvatski učio od žene i djece** Među prvima, odnosno barem u prvom pravom valu onih koji su pristigli na rad u Hrvatsku, bio je Švedanin Gunnar Sanne, današnji generalni direktor hotela Westin Zagreb. Sanne je u Zagreb prvi put pristigao 1997. da bi korporativni model poslovanja hotelskog lanca Sheraton uveo u prvi zagrebački hotel s pet zvjezdica - Sheraton Zagreb. Tada je već imao bogato hotelijersko iskustvo na raznim položajima i u respektabilnim hotelskim kućama u rodnom Švedskoj, Njemačkoj i Švicarskoj - iza njega su hotelske kuće poput Steigenbergera, Hiltona, SAS Radissona, Starwooda.\n\n- Moram naglasiti da sam ja ipak u nešto povoljnijoj situaciji od drugih. Turistička struka nužno je okrenuta jezicima, pa u hotelu s pet zvjezdica i pomoću i tehničko osoblje govori barem engleski jezik. Ne tražim opravdanje za svoj još šepavi hrvatski jezik, ali lako sam se, i to posebice u poslu, snalazio govoreći engleskim - kaže Sanne.\n\nS njim je autorica ovog teksta prvi put razgovarala 15 dana nakon njegova prvog dolaska u Hrvatsku. Već se u svojim prvim zagrebačkim danima potrudio svladati pozdrave, odzvare, zahvale itd., dakle nekoliko osnovnih riječi i rečenica koje, nedvojbeno, osvajaju već na prvom loptu. Istina, danas priznaje da upravo zato što mu to nije bilo nužno dugo nije previše napredovao u svladavanju hrvatskog - sve dok se nije zaljubio u Hrvatsku. Točnije, dok nije dobio djecu.\n\n- Kod kuće ja s djecom govorim švedski, a supruga hrvatski, pa kako moja djeca uče ispravno govoriti, tako i ja sve bolje govorim jezik. No moram priznati da hrvatski doista nije lagan. Nije ni po čemu sličan jezicima koje govorim, težak je izgovor, a posebice padeži. Ipak, budući da sam od 2006. do 2009. radio u Le Méridienu Bristol u Varšavi, znanje hrvatskoga donekle mi je pomoglo u razumijevanju poljskoga - kaže Sanne, koji osim švedskim odlično vlađa engleskim, njemačkim i francuskim.\n\nTreba naglasiti da razumijevanje hrvatskog jezika direktora Westin Zagreb nipošto ne treba podcijeniti iako je bio svjedok zgodama u kojima su ljudi oko njega govorili vjerujući da ih on ne razumije. No o njima nije želio govoriti. Istina, treba mu vrijeme da s engleskog pri-\n\n---\n\n**DIANA TOMIĆ, FILOZOFSKI FAKULTET U ZAGREBU:**\n\nGramatiku u dopisu netko će popraviti, ali trebaju znati govoriti\n\nDiana Tomić, asistentica na Odjelu za fonetiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u svom se poslu susreće s govornim mukama stranaca koji u Croaticum (Centru za hrvatski jezik za strance Filozofskog fakulteta) uče hrvatski jezik u programu što bržeg osposobljavanja korisnika za konverzaciju, često u učenju stranog jezika zanemarenju jer se fokusiramo na vokabular i gramatiku.\n\n- Problemi se javljaju na svim razinama jer strancima doista nije lagan naš jezik. Istina, problemi ponajviše ovise o tome koji je jezik našim polaznicima materinski. Amerikanci i Englezi u izgovoru se 'popikavaju' preko glasova lj i nj. Španjolci imaju problema s glasovima b, v, s, a Francuzi izrazito sa r. Vokabular se uči, ali svi imaju probleme s bogatom hrvatskom morfologijom koja prouzrokuje pogreške na sintaktičkoj razini, dakle različite nastavke za padeže, lice ili vrijeme učenici najčešće spominju kao teškoću. Ako pogriješite u padežu, cijela rečenica postaje neispravna i slabo razumljiva pa se onda mnogi povlače. Upravo zato inzistiramo na što više govorenja.\n\nTo je posebice važno poslovnim ljudima jer gramatiku će im već netko u tvrtki ispraviti, ali nužno im je što bolje razumjeti okolinu. Istina, oni koji još kao djeca nisu naučili drugi jezik teže svladavaju novi, ali, vjerujte, sve se može uz volju. No primijetila sam još nešto: naši se ljudi silno trude pomoći strancima i pokazati im da znaju engleski, njemački, talijanski i tako im zapravo otežavaju prilagodbu na jezik.\n\n---\n\nLider / www.liderpress.hr 41\n\n11/9/10 7:31:16 PM```

# Page 3

```markdown

**Švedski, talijanski, makedonski i francuski akcent**\n\n**Gunnar Sanne, Westin:**\n- Hrvatski sam najviše naučio uz svoju djecu. U svojoj hotelijerskoj branši jednostavno nisam bio primoran - svi govore engleski ili njemački\n\n**Michele Cirieco, Generali Osiguranje:**\n- Na hrvatskom jedino ne brojim, ne molim se i ne sastavljam važne ugovore, inače se u svim ostalim aspektima života prilično dobro snalazim\n\n**Filip Popov, AVON:**\n- Radim u prodaji, zato sam, htio-ne htio, usmjeren na okruženje u kojem radim. Uvijek sam mislio da nemam talent za jezike, ali svladao sam bugarski, engleski, a sad i hrvatski\n\n**Henri Skiba, EGIS Road Operation Croatia:**\n- Učenje nečijeg jezika, posebice onima kojima jezici inače ne leže, ponajviše ovisi o procjeni koliko ćete se dugo negdje zadržati. Srećom, lako svladavam nove jezike\n\njeđe na hrvatski, ali u prijateljskom se okruženju već za 15-ak minuta, dakle čim se opusti i osjeti da ne mora misliti na svaki padež ili glagolski oblik, upušta u razgovor. Ipak, kaže da je često vjerovao da na poslovne barijere nailazi upravo zato što je stranac sve dok mu hrvatski prijatelji nisu objasnili da na iste prepreke nailaze i Hrvati.\n\n**'Šepavi' hrvatski kao zaštitni znak** I Francuz Stéphan Macchi, koji simpatičnim 'šepavim' hrvatskim u korijenu siječe diletantizam u hrvatskim restoranima, u Hrvatsku je stigao 1997., i to sa suprugom Natašom, Hrvaticom koju je upoznao u rodnoj zemlji.\n- Hrvatski je doista težak i mislim da ga još nisam svladao. Ni dandanasi još ne shvaćam kako funkcioniraju ti padeži - kaže Macchi, koji je upravo izdao svoju kuharicu, no priznaje da ju je pisao na francuskom, a zatim pomagao prevoditeljima da neke gastronomskе pojmove kojih nema u hrvatskom ili jezične konstrukcije prilagode hrvatskomu standardnom jeziku.\n\nBudući da je od početka sa suprugom govorio francuski, najviše je, kaže, naučio u svakodnevnim razgovorima s ljudima. Komunikativnosti mu, dodaje, nikad nije nedostajalo. U TV šouu 'Jezikova juha' koji vodi nije rijetkost vidjeti kako se kritizirano osoblje sprda s njegovim hrvatskim s francuskim prizvukom, no Macchija to ni najmanje ne uzrjava, kaže da je to dio zabave i folkloru. Bijes mu može izazvati samo nehigijena u restoranima i loš odnos prema poslu.\n\nJedan od najboljih govornika hrvatskog jezika sjedi na čelu Uprave Generali osiguranja d.d. Riječ je o Talijanu iz Rima Micheleu Ciriecu, koji je u Zagrebu došao 2003. i s kojim se, čak i uz poneku pogrešnu riječ ili manju šeprtljavost, lako možete ‘zafilozofirati’ o gotovo svemu.\n- Dva su glavna razloga za moje svladavanje hrvatskog: prvi, nisam želio da me netko prevari, i drugi, u Zagrebu ljudi pretežno znaju njemački ili engleski jezik - duhovito odgovara Cirieco, što odmah odaje čovjeka koji se ležerno osjeća dok govori strani jezik.\n\n**Frustriran jer nema dodira s talijanskim** Danas se samo prije potpisivanja zahtjevnih ugovora konzultira s prevoditeljima, ali bez imalo ‘hemunga’ sâm vodi i najzahtjevnije pregovore ili rasprave.\n- Istina, imam problem jer samo na talijanskom mogu brojiti i moliti, ali moram se pohvaliti da me ljudi često pitaju jesam li iz Istre. Istina, kad slušam radio, shvaćam da mi znanje ‘pada’ kad počne stručna elaboracija o književnosti i kulturi - kaže Cirieco, koji je, istina, u početku krenuo na tečaj hrvatskog jezika, ali zbog posla nije ga dovršio.\n\nIstina, i njegova je supruga Hratica, pa uz nju i sinove svakog dana usavršava svoj hrvatski. Uz materinski Cirieco govori engleski i ruski. Priznaje da mu je u početku hrvatski zvučao pomalo robusno i nedovoljno melodiozno.\n- Ma, nema nikakvih dodirnih točaka s talijanskim, zato sam, priznajem, u početku bio frustriran. Mi nemamo padeže, razlika je u sintaksi i najviše su me zburnjivali glasovi č, ž, š, h. Sjećam se da su me u početku posebice zburnjivali ‘grožđe’ i ‘gvožđe’ - kaže i naglašava:\n\n- Naučio sam u životu da moram pokazati vodstvo na primjeru svog rada i zalaganja i da je to jedini način građenja autoriteta. Stoga vjerujem da sam priznat kao jedan od lidera u osiguravajućoj struci. U skladu s tom doktrinom jest i to da ne mogu svojim primjerom negirati slogan tvrtke ‘Misli globalno, djeluj lokalno’.\n\nKao i svi sugovornici i Cirieco kaže da su Hrvati u komunikaciji susret-```

# Page 4

```markdown

ljivi i trude se shvatiti, govoriti strani jezik, ali da ipak jako cijene kad se netko trudi govoriti njihovim jezikom. Baš stoga, iako je već prilično siguran govornik, Francuz Henri Skiba, generalni direktor operativne kompanije Egis Road Operation Croatia d.o.o., svojim se niže rangiranim zaposlenicima obraća na možda 'šepavom', ali hrvatskom jeziku, a radi brzine i jednostavnosti sa svojim menadžerima govorit engleski. U Hrvatsku je došao 2004. i tek je godinu dana poslije, dakle kad je shvatio da će Hrvatska dulje biti njegov dom, uzeo privatnog učitelja jezika. Inače govorit francuski, engleski, njemački i poljski te natuca španjolski. Naime, prije dolaska u Hrvatsku nadgledao je radove na gradnji poljske autoceste i kaže da mu je upravo to iskustvo pomoglo u svladavanju našeg jezika. Kaže da je oduvijek lako usvajao nove jezike i da je to velika prednost u biznisu.

**Jezični problem i za Makedonca** Iako bi stariji čitatelji mogli pomisliti da je Makedoncu lako poslovati na hrvatskom jeziku, 32-godišnji Filip Popov, prodajni direktor Avona Hrvatske, kaže da baš nije. Hrvatskosrpski je slušao povremeno do sedmog razreda osnovne škole, a poslije je najviše učio čitajući naše automagazine i učeći fiziku i matematiku iz udžbenika koji još godinama od makedonskog osamostaljenja nisu bili prevedeni na taj jezik. Popov je došao u Hrvatsku prije 16 mjeseci i kaže da je od početka od svojih kolega tražio da ga ispravljaju. Prije dolaska ovamo već je ostvario zavidnu karijeru i postao pobjednik Avonova svjetskog natjecanja lidera u prodaji, a radio je i kao konzultant u ‘Nacionalnoj kampanji za njegu zuba’, projektu koji su financirali Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), Internacionalni monetarni fond (IMF) i Ministarstvo zdravstva u Makedoniji. Dopise, kaže, daje Službi za prevođenje i svaku prezentaciju koju mora održati na hrvatskom uvježbava sa svojim kolegama na poslu. Inače, uz engleski još govori bugarski jer je studirao i diplomirao na Farmaceutskom fakultetu u Sofiji. - S dva padeža doći na sedam, vjerujte, nije lako. Inače se ne smatram pretjerano talentiranim za jezike, ali nužda zakon mijenja, pa stoga, ako ne mogu promijeniti 4,5 milijuna Hrvata, moram sebe i svoju komunikaciju. Ipak, primjećujem da se Hrvati jako trude pomoći strancu i govoriti barem engleski, koji današnje mlade generacije odlično znaju - dodaje na prilično razumljivome hrvatskom Popov, koji je šest mjeseci marljivo polazio tečaj hrvatskog, a onda ga je, priznaje, posao pregazio pa je odustao.

**Znanje jezika - stvar odgoja i kulture** Zanimljivo, svi naši sugovornici ističu da svladavanje jezika zemlje u koju su došli ponajviše ovisi o nečijoj sklonosti jezicima, kućnom odgoju i nuždi te da to jest siguran znak poštovanja i kulture te strane države. Iz menadžerskih soliđarnosti izbjegavaju davati mišljenje o onima koji i nakon 10 godina rada u Hrvatskoj izbjegavaju govoriti hrvatski jezik. Istina, neki od njih priznaju da bi i u njihovim zemljama rođenja takvi bili shvaćeni kao neobrazovani ili pomalo imperijalistički nastrojeni. Isto tako oni koji su dulje ovdje poput, Sannea ili Macchina, naglašavaju kako se u tom razdoblju njihova života Hrvatska mnogo mijenjala, postala otvorena i komunikativnija, posebice zbog mladih generacija koje odlično govore engleski, a sve češće još neki svjetski jezik. To je zapažanje u svakom slučaju vrlo obrazujuće uoči pristupa Hrvatske Europskoj uniji, jer iako će hrvatski postati jedan od službenih jezika velike zajednice EU, ne znači da će ga Europoljani, ako ne trebaju, pohriliti učiti. ▶