Page 2

CEOC ima urede u Londonu, Zagrebu, Beogradu i Budimpešti, što govori da Kojaković u startu cilja na šire područje regije. Osnovan je sredinom prošle godine uz potporu 50 milijuna dolara Bar- lays Natural Resource Investmentsa, dijela Bar- lays Capitala, investicijske kuće u vlasništvu Bar- lays banke, a dio je dioničkog kapitala u rukama menadžmenta na čelu s Kojakovićem. Dodatnu financijsku injekciju tvrtki je ovih dana dao EBRD uloživši 30 milijuna dolara, što je otvorilo vrata Kojakovićevim ambicijama za širenje biznisa do Gruzije i Azerbajdžana. Osim njega CEOC-ovi su osnivači Francis Gugen i Vedran Perše, također Inin kadar koji je u hrvatskoj naftnoj kompaniji proveo proveo 17 godina, od čega devet kao njezin izvršni direktor u Londonu.

Sumnjivi ugovor s Agipom Kojaković ima više od 20 godina iskustva u naftnoj industriji, a na Ininu je čelu bio od 1995. do 1997. naslijedivši Franju Gregurića. U tom razdoblju potpisan je i ugovor između Ine i talijanskog Agipa o prodaji plina iz sjevernog Jadrana Talijanima po dvo- struko nižoj cijeni od one po kojoj se uvozio ruski plin. Osim toga koncesijska naknada za crpljenje plina bila je nekoliko puta niža nego u europskim zemljama.

Taj je ugovor zbog tajnosti i mnogih nepoznanica često izazivao sumnju u prikrivenu pljačku pod političkim patronatom, što je Kojakovića s tadašnjim predsjednikom Nadzornog odbora Ine i premijerom Zlatkom Matešom dovodilo u negativni kontekst. Ipak, većina naftnih stručnjaka u tom ugovoru ne vidi ništa sporno i smatra ga poslovno logičnim i opravdanim jer je Ina tada trebala Agipova tehnologija i kapital za crpljenje plina, za što sama nije imala snage. Što se događalo u popratnoj političkoj trgovini, druga je dimenzija priče.

Kojaković je karijeru u Ini počeo graditi u sektoru koji se bavio poslovanjem s kutinskom Petrokemijom. Iako rodom iz Dubrovnika, zbog čega se uvijek spominje u kontekstu dubrovačkih me- nadžerskih snaga zajedno s dugogodišnjim prvim čovjekom IGH Petrom Đukanom, poslovno je i privatno vezan uz Kutinu, gdje je godinama živio i radio. Već dok je bio Inin čelnii čovjek, velik je dio vremena provodio u Londonu, pa povratak u diplomaciju s radnim mjestom u britanskoj pri- jestolnici nikoga nije iznenadio.

Londonska veza Nakon petogodišnjega ve- leposlaničkog mandata nastavio je raditi u Lon- donu postavši 2002. EBRD-ov savjetnik za Češku, Slovačku, Mađarsku i Hrvatsku. Osim oca i sin Vlaho Kojaković, razvojni direktor TriGranita za Hrvatsku, ostvario je respektabilnu karijeru. Ko- jaković mladi od 2005. na čelu je zagrebačkog ureda najmoćnije korporacije za razvoj nekretni- nina u Srednjoj i Istočnoj Europi.

U stručnost Andrije Kojakovića, a posebno umre- ženost, nitko ne sumnja, zbog čega su izgledi za uspjeh novog biznisa jako veliki. No stručnjaci iz naftne branše pitaju se zašto Ina, koja kao velika kompanija ima potencijala i znanja za takve poslove, to ne radi sama, nego taj posao prepusti tek osnovanoj tvrtki bez ikakvih referencija.