Koristi od ulaganja u obnovljive izvore energije nisu se dosjetili samo u turističkim tvrtkama – u njih ulaže i mnogo proizvodnih tvrtki
piše ZDRAVKO BASARIĆ [email protected]
Veće iskorištavanje obnovljivih energetskih izvora jedna je od obveza Hrvatske u koracima prema članstvu u Europskoj uniji. Planira se stoga do 2020. u projekte obnovljivih izvora energije uložiti otprilike tri milijarde kuna da bi se, među ostalim, do te godine postigla planirana 20-po stotna proizvodnja energije iz obnovljivih izvora, dakle iz vjetra, sunca, biomase i geotermalne energije. Sve je duži popis hrvatskih tvrtki koje dio svojih energetskih potreba namiruju iz obnovljivih izvora ili proizvode energente za tržište. Svjedoči o tome nekoliko primjera. Tvrtka Jadranka hoteli uvela je u rekonstrukciji hotela Vespera solarni termički sustav za pripremu PTV-a i dizalica topline za grijanje/hlađenje i ventilaciju, Turisthotel rekonstruirala solarno polje u turističkom naselju Zaton, a u Hotelu Borovnik počeli su graditi solarni sustav za pripremu tople vode i grijanje prostora. U slične su projekte ušli i hotelsko naselje Solaris u svojim hotelima Ivan, Jakov i Andrija, zatim hotel Vicko te Marina Punat.
No koristi od ulaganja u obnovljive izvore energije nisu se dosjetili samo u turističkim tvrtkama – i mnogo proizvodnih tvrtki ulaže u njih. Primjerice, valja spomenuti iskorištavanje toplinske energije iz biomase u tvornici Furnir Otok ili kogeneracijsko postrojenje na bazi drvene biomase u Pani.
Interes poduzetnika
Možda su još važnija ulaganja u gradnju pogona kao što je pogon za proizvodnju biodizela iz iskorištenoga jestivog ulja i masti tvrtke Vitrex ili pak primjer Modibitove gradnje tvornice za proizvodnju biodizela, odnosno sličnoga Kamixova projekta. Tvrtka Osatina iz Semeljaca realizirala je pak gradnju dvaju bioplin skih postrojenja za proizvodnju električne energije i staklenika za proizvodnju povrća. O interesu tvrtki da osiguraju kontinuiranu i cjenovno što prihvatljiviju opskrbu energetima svjedoči i sve veće zanimanje za projekte koje financira Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost. Prema njegovim su se podacima dosad financirala 1.024 projekta, za što je odobreno 408 milijuna kuna. Međutim, ukupna vrijednost tih projekata premašuje 1,8 milijardi kuna. U posljednje dvije godine, kažu u Fondu za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, povećao se interes hrvatskih tvrtki i jedinica lokalne i regionalne samouprave za ulaganje u te projekte. Primjerice, 2005. na Fondov se natječaj prijavio 61 projekt, a ove godine zaprimili su ih 908.
Jasna računica
Osim jasnih poduzetničkih računica o isplativosti ulaganja u razvoj suvremenih, ekodjetovnih i energetski učinkovitijih tehnologija one im pomažu da budu konkurentni na tržištu. Sve se više iskorištavanju obnovljivih izvora energije, posebno sunčeve, okreću i jedinice lokalne i regionalne samouprave. Najviše se, prema podacima Fonda, ulaže u instaliranje solarnih kolektora i fotonaponskih ćelija na objekte u njihovu vlasništvu, što je posebno trend u Primorsko-goranskoj, Karlovačkoj i Zagrebačkoj županiji.
O isplativosti ulaganja u obnovljive izvore energije govori posve jasno i računica šibenskog poduzetnika Živka Mikulandre koji u Poduzetničkoj zoni Podi ima tvornicu Džambo staklo. Taj poduzetnik s pomoću sredstava Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost planira na 4.500 četvornih metara krova svoje tvornice postaviti solarni kolektore. Plan mu je u prvoj fazi instalirati 1.324 solarna modula ukupne snage od 238 kilovata, što bi mu pokrivalo trećinu ukupnih potreba za električnom energijom. Projekt vrijedi otprilike 6,5 milijuna kuna. Investicija će mu se, prema izračunu, isplatiti za devet godina.
Page 2
-
Ja prizivam strane investitore, ali jednako tako prizivam domaće. Ne mislim da su nam strani investitori jedino rješenje. Ali isto tako postavljam pitanje koja je korist od stranog investitora koji će samo iskoristiti domaće resurse, bilo sirovine bilo ljudje, na tome zaraditi i tu zaradu iznijeti van. Ili eventualno samo minimalno ulagati u razvoj u Hrvatskoj.
-
Pa, zaposlit ćemo ljudi i barem tako smanjiti pritisak na socijalna davanja iz proračuna. Svakako, i plaćat će poreze, to je u redu. No možete biti sigurni da ni telekomunikacijski ni bankarski sektor neće izrači iz Hrvatske zato što će plaćati pet ili maksimalno 10 posto veći porez na dobit koju izvlači iz zemlje jer u Hrvatskoj još dobro zarađuje. Za mene je mnogo prihvatljiviji linearan pristup, a ne selektivan. To je, uostalom, u skladu s prilagodbama Europskoj uniji. Generalno je to bolji pristup od uvođenja poreza na banke ili trošarina na SMS poruke.
-
No kako ćete na taj način u Hrvatsku privući novog investitora u proizvodnju, koji ne može računati na tako visoke profitne marže kolike su u telekomunikacijama i bankarstvu? On će naći svoj interes. Ovdje će naći radnu snagu kakvu će teže pronaći u drugom okruženju. Ali zašto mislite da je to problem kad su Srbija, Makedonija ili BiH, da ne nabrajamo dalje, koje su možda atraktivnije po troškovima rada, uredno definirale neke porezne oblike koje mi nemamo, npr. poreze na dividende, udjelne u dobiti, imovinu, kapitalnu dobit itd. Zašto mi ne bismo imali te porezne oblike? Polazim od toga da te stope ne moraju biti visoke, ali treba ih uvesti. No da se ne bismo pogrešno razumjeli – ja cijelo vrijeme govorim o poreznom rasterećenju, a ne o opterećenju. Ali govorim o vezanoj mehanizmu.
