Page 2

no postupljenje sirovine i njih bi, tvrde, dovelo u loš položaj u odnosu na konkurenciju. Predsjednik Uprave Dukata Alen Fontana kaže da je situacija još pod kontrolom te da u mljekarskoj industriji nema krize jer je istodobno smanjena i potrošnja mljeka i mlječnih proizvoda. No, rastuća nestašica sirova mljeka farmerima ide u prilog, ali bi eventualnim povećanjem otkupne cijene mljeka u trgovinama teško zadržalo sadašnju cijenu, pa ne čudi da prerađivači traže izlaz u povećanju uvoza pritišćući Čobankovića.

• Dukat, kao najveći otkupljuvajući sirova mljeka, najmanje osjeća nedostatak. No, situacija je na razini Hrvatske u velikoj mjeri drugačija. Ukuhan uvoz mljeka i mlječnih proizvoda u prvih devet mjeseci porastao je deset posto, a neke mlječne kategorije bilježe i četverostruki rast uvoza u odnosu na isto razdoblje lani – kaže Fontana.

Drastičan pad broja farmera Predsjednik Uprave Megglea Hrvatska Marjan Vučak kaže da su u prvih šest mjeseci ove godine otkupili 13 posto više sirova mljeka nego u istom razdoblju prošle godine. U drugom dijelu godine imali su manjak otkupljenoga sirova mljeka, pa je to utjecalo na rast uvoza od sestrinskih firmi, no tek za manje od desetak posto u ukupnoj otkupljenoj količini. Direktor Croatia-stočara Bobetić kaže da je ukupni uvoz sirova mljeka, bez obzira na rast od deset posto, još dosta nizak, s udjelom od tek 1,5 posto domične proizvodnje. Kad je pak riječ o otkupnoj cijeni procjenjuje da će prosječna otkupna cijena mljeka na godišnjoj razini biti pet do šest posto veća od prosječne cijene u EU 25, a uspoređujući listopad ove u odnosu na isto razdoblje prošle godine ta je cijena porasla iznad 18 posto.

• Već se sada može konstatirati da će otkupna cijena mljeka u posljednjem tromjesečju kao i u prvom tromjesečju naredne godine u Hrvatskoj i dalje rasti u odnosu na one u EU, s obzirom na dogovoreni model praćenja i tendenciju kretanja otkupnih cijena mljeka u EU 25 – kaže Bobetić. Rešetar je drugačijeg mišljenja i kaže da je ot-kupna cijena mljeka u posljednjih godinu dana u EU porasla i do 30 posto. No, sve izvjesnije otkopavanje ratnih sjekira teško će riješiti problem, pogotovo bude li ministar Čobanković odobrio veći uvoz sirova mljeka; problem je zapravo mnogo dublji i tiče se strukture proizvodnje. Jedan od razloga nestašice mljeka jest drastični pad broja farmera unatrag nekoliko godina otkad se provodi operativni program prelaska s ekstenzivne na intenzivnu proizvodnju.

Danas je u Hrvatskoj oko 17 tisuća farmera (prije ih je bilo 37 tisuća), pa iako je zapravo porasla količina i kvaliteta mljeka, očito je da to nije u potpunosti kompenziralo ozbiljan pad broja farmera. Taj je program zamišljen kako bi se ‘eliminirali’ farmeri koji ne mogu biti konkurentni, no, Europa je taj sustav gradila desetljećima, a nekadašnji ministar poljoprivrede Božidar Pan-kretić očito je precijenio hrvatske mogućnosti. Primjerice, u Europi farmeri na 50-ak i više hektara broje po nekoliko stotina pa do više od tisuću krava, dok su u Hrvatskoj te brojke za mnoge farmere nedostaje. To se odražava i na proizvodnju, što pokazuju podaci prema ko-jima je prosjek godišnje proizvedenog mljeka po kravi u EU 6,8 tisuća kilograma, a u Hrvatskoj 4,1 tisuća kilograma. Preciznije, dodaje Bobetić, tek oko sedam posto proizvođača mljeka u Hrvatskoj (koji drže oko 25 posto mlječnog stada) u eu-ropskom je prosjeku proizvodnosti mljeka po kravi.

Na nisku proizvodnost, nastavlja, utječe ukupan menadžment u proizvodnji mljeka koji nije na potrebnoj razini, a to se odnosi na balans obroka i kvalitetu stočne hrane, zdravlje mlječnog stada, reprodukciju, genetski potencijal i ostalo, a veliki je problem u ukupnom sektoru iz godine u godinu rastuća nelikvidnost. Bobetić kaže da su prvi put u industriji prerade mljeka potraživanja narasla na više od milijardu kuna, što se nepovoljno odražava na ukupni sektor.

• Problem je i u velikoj količini klanja koje se provodilo neselektivno tako da danas imamo manji matični fond. Nema sustava financiranja ukupne stočarske proizvodnje pa time i mlječnog sektora, a troškovi financiranja enormno su visoki i zasigurno itekako negativno utječu na ukupno stanje. Primjerice, prema Fininim podacima, troškovi financiranja u sektoru proizvodnje mljeka u ukupnim materijalnim troškovima viši su od 14 posto, što postaje nepodnošljivo – kaže Bobetić.

Država i ne mora biti arbitar Fontana upozorava da bi rast otkupne cijene mljeka iznad tržišne bez iznimke utjecao na rušenje domaćeg tržišta mljeka. Samo zaštitom cijenom mljeka teško će se promijeniti negativan trend u nje-govoj proizvodnji, kao i višegodišnji pad broja farmera od 15 do 20 posto na godinu te tvrdi da je u ovom trenutku nužno raditi i na poticajnim mjerama: na povećanju količine i kvalitete proizvedenog mljeka, osiguranju povoljnih kreditnih linija, subvencioniranju nabave junica i povećanju matičnog stada što može snažno utjecati na oporavak primarnih proizvodnje mljeka u Hrvatskoj. Kako god bilo činjenica je da operativni program nije u potpunosti dao rezultate, no ovdje ne smijemo biti nepravedni jer se takav sustav stvarao i u Europi desetljećima. Država grijesi, ona i ne treba biti arbitar, već treba iznaći rješenje da se strukturno stvari poslože čime bi proizvođači mogli slobodnije disati, a time i cjelokupni mlječarski sektor. Ovako, sve dok su inercijom farmeri i prerađivači prepušteni sami sebi da se ‘tuku’ za cijene, ostajemo samo na površini problema mlječarskog sektora. Tajne inicijative prerađivača prema Ministarstvu poljoprivrede i prijetnje farmera da bi mogli organizirati pobunu samo potvrđuju ove navode.