Troje Pakistanaca koji ovaj semestar slušaju predavanja na ZŠEM-u kažu da domaći studenti većinom sanjaju ‘američki san’ i da s obzirom na resurse koje imaju nisu dovoljno napravili, nego samo čekaju ulazak zemlje u EU.
Ograničeno razmišljanje
Perspektiva budućih poslovnih ljudi iz zemlje toliko daleke i toliko različite od Hrvatske svakako je drukčija. Hira Wajahat, Noora Qureshi i Ali Saleem dolaze iz zemlje sa 165 milijuna stanovnika, 40 puta veće od Hrvatske, gdje je alkohol zabranjen, a noćnog života nema. Možda upravo zbog sasvim drukčijeg kuta gledanja ti mladi ljudi imaju zanimljive uvide u hrvatski poslovni svijet, ali i studentska razmišljanja. Tako su, naprimjer, primijetili nedostatak globalne perspektive u razmišljanju studenata, odnosno ograničeno razmišljanje ljudi koji će uskoro ući ili su tek ušli u poslovni svijet.
- Kad vas uspoređujem s npr. Slovenijom, imam osjećaj da imate mnogo više resursa, a manje ste napravili za sebe. Ako ima potencijala, treba ga kapitalizirati, a ovdje i studenti ekonomije i poduzetništva čekaju da zemlja uđe u Europsku uniju – kaže Ali Saleem.
Probleme u hrvatskom biznisu, čini se, nije teško prepoznati ni mladima koji su ovdje samo nekoliko mjeseci, zato sve troje studenata kaže kako im je jasno da u zemlji postoji problem s korupcijom i onaj s kompliciranom birokracijom. Ipak, možda je čak teže promijeniti pitanje studenata, onih od kojih se očekuje da u budućnosti donose nova rješenja. Pakistanski gosti kod njih su primijetili za globalnu ekonomiju nimalo dobru stvar. Kažu, naime, da hrvatski studenti nisu dovoljno spremni seliti se i putovati. Vidi se to i iz podatka da nitko od domaćina nije pokazao interes da ode na semestar na pakistansko sveučilište s kojim ZŠEM ima ugovor o suradnji.
- Naravno da mi ovdje, među ostalim, predstavljamo svoju zemlju, razgovaramo s ljudima i objašnjavamo im da Pakistan nije samo ono što vide na televiziji posljednjih godina. Ljudi imaju negativan dojam, ali slično je i kod nas jer mi kod kuće o ovom dijelu Europe najviše znamo iz ratnog izvještavanja. Kad mi pričamo o Pakistanu, o velikoj razlici u standardu i o tome kako bi lako ondje mogli živjeti, mnogo naših kolega s predavanja počne razmišljati o tome da dođe. Ipak, sve su to studenti, kao i mi, s razmjene. Hrvati nisu zainteresirani – kaže Hira Wajahat dodajući kako je stekla dojam da domaći studenti većinom sanjaju ‘američki san’ i žele samo u tu zemlju.
Iz zemlje u zemlju
Domaći studenti trebali bi se zbog njezinih riječi zamisliti nad sobom jer bi zbog mnogo mogućnosti koje im se pružaju i toga što žive u Europi mogli putovati znatno više. Za usporedbu, Noora Qureshi dosad je bila u Francuskoj, Španjolskoj i Italiji, a stotinama je kilometara dalje od tih zemalja od prosječnoga hrvatskog studenta. Jedan od razloga zbog kojeg je odlučila doći u Hrvatsku, slično kao njezini kolege, bila je znatiželja – željela je vidjeti kako se živi i radi u postkomunističkoj zemlji. Ona i njezina kolegica Hira uistinu će to uspjeti jer, osim što trenutačno studiraju i žive u Zagrebu, rade kao pripravnice u Coca-Coli Adrijii. Od pripravnitava koje im je nudio ZŠEM izabrali su to jednostavno zato što su i u Pakistanu radile u istoj…