Vinarija Saint Hills Ernesta Tolja 60 posto proizvodnje planira izvoziti u SAD, Veliku Britaniju i Srbiju\nFoto PIXSELL\n\nNOVI VINARI\n\nIZMEĐU VELIKIH RESURSA I ENTUZIJAZMA

Page 2

“`markdown

PODUZETNICI U VINARSTVU \n- ulažu znatan kapital \n- zapošljavaju stručnjake koji se bave proizvodnjom \n- lakše dolaze do medijskog prostora\n\nVINARI ENTUZIJASTI \n- oslanjaju se na vlastiti kapital/kredite \n- sami uče o proizvodnji \n- teže osvajaju nagrade da bi dobili publicitet\n\n—\n\nTolj puca na visoke cijene \nOsnivač Eurocabela Ernest Tolj vinarstvom se bavi od 2006. godine, a tek se u posljednjih godinu dana počeo otvarati prema tržištu. Njegova vinarija Saints Hills u tako kratkom roku već je mnogima postala poznata. Trenutačno posjeduje tri vinograda, pa vinima pokriva gotovo cijelu hrvatsku obalu, od Pelješca i Komarne u Dalmaciji, sve do vinograda u Radovanima u Istri. Jedna od najmlađih hrvatskih vinarija koja niže uspjeh za upijehom nedavno je vina predstavila i u Americi. Čak 60 posto vina Tolj će plasirati u New Yorku, Chichagu, San Franciscu, Londonu i Beogradu. S obzirom na cijenu, koja će biti prično visoka, odmah je krenuo ciljano na dobre restorane i vinoteke, i tako od samog početka namjerava pozicionirati svoja vina. Kako je upravo izvoz težnja mnogih vinara sigurno je da bi mnogi voljeli znati tajnu kako zainteresirati strane kupce.\n\n- Dobrim i iskrenim vinima, posebnim po teritoriju s kojega dolaze i po sortnosti, izgleda da su otvorena vrata. Sijet se zasitio francuskih sorti vina i željan je nečeg novog i dobrog – jednostavno objašnjava Tolj i dodaje kako je vino kreacija, izraz onoga tko ga stvara, ali i proizvod, posao, kojemu treba ozbiljno pristupiti u svim segmentima, od vinograda do pakiranja, promocije i distribucije. Poduzetničko iskustvo dosta pomaže ne samo zbog iskustva i znanja nego i zbog mnogo prizemnijih stvari – novca i poznanstava.\n\n—\n\nVinarija Capo u sukobu Končar – Cetinski \nPoduzetnici sa zaleđem jednostavno lakše ulaze u bilo koji biznis, pa tako i u onaj s vinima. Jedan od nedavnijih primjera je po svojoj želji da se domogne brodogradilišta poznati poduzetnik Danko Končar, koji je kao većinski vlasnik proljetos sa svojim poslovnim partnerima Cetinski predstavio svoja prva vina. Vinarija Capo tako je u samo godinu dana od osnivanja već bila u punom pogonu, proizvela je vrhunska bijela vina i okitila se zlatnom medaljom na ovogodišnjoj Vinistri, a za 2012.godinu najavljuju i prva crna vina. Nekom vinaru entuzijastu teško bi takvo što tako brzo pošlo za rukom. Ipak optužbe Končara za prijevaru i sukob koji je prije mjesec dana izbio između njega i Vinke Cetinski dovode ga u neobičnu poziciju. Kako doznajemo od njegove glasnogovornice, do odustajanja od proizvodnje vina ili prodaja vinarije vjerojatno neće doći. – Zasad traje status quo, a raspetljavanje očekujemo za nekih mjesec i pol – objašnjava Ivana Nobilo Cetinski, dodajući kako će vinarija vjerojatno nastaviti normalno raditi, a može se očekivati i promjena vlasničke strukture.\n\nJoš je jedan poznavi poduzetnik nedavno postao i vinar – Jako Andabak. Osiguravateljna, turistička i nogometna karijera nisu mu izgleda bile dovoljne, pa je krenuo i u proizvodnju vina. Nakon samo godinu dana već su tu i prva vina, ali priča tek počinje. Naime, Andabak planira uložiti još 5,5 milijuna eura na dvije lokacije na Braču, gdje će razvijati prije svega vinogradarstvo i vinarstvo, a uz to i ovčarstvo, te nešto voćarstva.\n\n- Želim što više turistički zaokružiti priču. Kako je podrum Bol, podrum prve dalmatinske vinarske zadruga, bio u jako lošem stanju, želio sam ga ponovno učiniti atrakcijom. Osim toga, baviti se vinogradarstvom i vinarstvom je izazov – objašnjava Andabak. Njegov recept za uspjeh je jednostavan – okružiti se ljudima koji imaju znanja i vole taj posao.\n\n—\n\nJavnost čeka Roglićev postup \nŠiroj javnosti ove će se godine prvi put predstaviti vina još jednog poduzetnika s vinarskim ambicijama Branka Roglića. Jedan od najbogatijih ljudi u Hrvatskoj, koji je najpoznatiji po svom jednostavnom pristupu životu, vino proizvodi već dulje, ali najviše, kaže, za svoju dušu. Postup koji nosi njegovo ime nije, dakle, nov ali ga javnost tek upoznaje. Kako se vinom ponajviše bavi zbog gušta, 15 tisuća loza na Pelješcu ne planira znatno širiti. Ipak, proizvodnja vina uklapa se u njegove ostale planove.\n\n—\n\nFESTIVAL VINA 26. I 27. STUDENOGA U ZAGREBU\n\nIvan Dropuljić: Svake smo godine 20 posto bolji\n\nNove vinare, ali i stare, ove će godine peti put okupiti Festival vina i gastronomije u Zagrebu koji se održava 26. i 27. studenoga. Očekuje se dolazak više od 225 izlagača iz Hrvatske i inozemstva, među kojima osim vinara i najpoznatiji proizvođači sireva, pršuta, kulena, tartufa, maslinovog ulja i drugih delicija. Prošlogodišnji Festival posjetilo je više od 7.000 građana, a ove će godine na njemu prvi put biti predstavljeno više od tisuću vinskih sorata. Svakako treba napomenuti da iz Bordeauxa u Zagreb dolaze neki od najboljih vinara iz vinarija kao što su Château Angelus, Château Lynch-Bages te Château Domaine de Chevalier.\n\nDirektor Festivala Ivan Dropuljić ističe da se vinski dio Festivala svake godine brže popuni i da je kvaliteta izlagača iz godine u godinu 20 posto bolja. Festival će početi 25. studenoga velikom dobrotvornom dražbom na kojoj će se u korist Onkološkog odjela Dječje bolnice u Klaićevoj gosti na svečanoj večeri nadmetaći za mnoga vrhunska vina.\n\nNa pitanje što misli o ulasku sve više poduzetnika u vinski biznis Dropuljić odgovara vrlo racionalno.\n\n- Velikog je maha uzeo taj trend, ali drago mi je što je tako. Takvi ljudi guraju taj biznis naprijed, tako je to i vani – objašnjava.\n“`

Page 3

Trendovi

Četiri nove priče

Jako Andabak, Jako Vina

U vinarstvu je ušao da bi zaokružio turističku ponudu, ali i zato što vinogradarstvo i vinarstvo smatra izazovom.

Branko Roglić, ORVAS VINO

Ne namjerava znatno širiti proizvodnju vina, ali planira ulagati u vlastite turističke kapacitete i u budućnosti s pomoću njih plasirati vino.

Damir Jurjević, JURJEVIĆ VINA

Vina De Georgiis planira prodavati u vlastitoj trgovini u Zadru, zatim u jednoj u Zagrebu, a od jeseni 2011. i u Sloveniji.

Boris Drenški, BODREN

Jedan od najnagrađivanijih vinara u Hrvatskoj smatra da brze rezultate u vinarstvu mogu postići samo oni koji imaju kapital.

• Planiram ulagati u turizam. Definitivno, jer Dalmacija će biti ono što je Kalifornija za Ameriku – kaže Roglić i dodaje da u budućnosti planira plasirati svoja vina u vlastite turističke kapacitete. Kao što se od mnogih bogatih i uspješnih poduzetnika razlikuje po stilu života, Roglić se od većine vinara razlikuje po svom mišljenju o domaćim vinima. Naime, bez mnogo nečakanja smatra ih preskupima. – Vinari će morati pronaći prostor za snažnije cijena, jer što god proizvedete imate trošak. Imate trošak sve dok ne naplatite prodano, a mnogim vinarima berbe stoe po podrumima – kaže Roglić i dodaje da jeftina konkurencija u obliku vrhunskih bugarskih i moldavskih vina zapravo tek dolazi.

Jače brendiranje regija

Bolje iskorištavanje turističkih kapaciteta za plasiranje svojih proizvođa planira još jedan, uvjetno rečeno, novi vinar. Damir Jurjević, iz tvrtke Jurjević vina, svoj je program De Georgiis nakon deset godina rada plasirao na tržište u travnju. Vinar iz Zadra godinama je ulagao, a sada planira razvoj – prodaju u vlastitom dućanu u Zadru, nakon toga u Zagrebu, a nakon ljeta 2011. godine širenje u Sloveniju. – Jako je teško biti novi na tržištu. Nije problem domaća konkurencija, nego uvoz. Boriti se protiv milijuna litara koje proizvode zemlje poput Australije nije opcija – kaže Jurjević i dodaje da je potrebno jače brendiranje regija, kao što je to učinjeno u slučaju Istre. On i njegovi zadarski kolege vinari zbog toga se planiraju do kraja ove godine udržati radi snažnijeg nastupa na tržištu. Jurjeviću u razvoju vinskog brenda pomaže zaokružena proizvodnja, jer na tržištu ne nastupa samo s vinima već s kompletnom agroturističkom pričom. Koliko je teško novom vinaru na tržištu bez velikog zaleđa najbolje zna najnagrađivaniji zagorski vinar Boris Drenški. Iako je prve nagrade Decanter osvojio još 2008. godine, kaže da je tek nakon ponovljenog uspjeha prošle godine zabilježio veći interes kupaca. Vinarija Bodren ipak će, prema njegovim procjenama, još pet godina čekati povrat investicija. Kao i ostali u ovoj priči, i on je zapravo novi vinar, jer teško da se tako mogu nazvati samo oni koji su se pojavili tek ove godine. Naime, kad ne bi bili poduzetnici, mnogi novi vinari zapravo ne bi ni bili primijećeni.

Hrvatska postaje vinska zemlja

• Brze rezultate postižu samo oni koji imaju novac, običnom smrtniku to je jako teško, ako ne i nemoguće – objašnjava Drenški i dodaje kako cijela njegova plaća (jer, naravno, on radi kao službenik neovisno o svojoj vinarskoj karijeri) i kredit idu na ulaganja u vino. Rezultati koje postiže dokazano su vrhunski, kupaca je sve više, ali još ne dovoljno. S jedne strane među novim vinarima su tako stastveni entuzijasti poput Drenškog, a s druge poduzetnici sa zaleđem. Stjepan Šafran, direktor tvrtke Metalprodukt i poznati poduzetnik, objasnio je zašto sve više poduzetnika ulazi u ovaj posao. – Mnogi su od nas odrasli na selu pa dijelom to dolazi i iz ljubavi prema prirodi, a tu je i ljubav prema poduzetništvu, jer ljudi žele iskoristiti dobru poslovnu priliku – kaže Šafran dodajući kako mu se čini da nijedna zemlja nije toliko napredovala u kvaliteti vina kao Hrvatska u posljednjih 20 godina. I dok Hrvatska iz godine u godinu sve više postaje ‘vinska zemlja’ sve je očitija podjela među novim vinarima. S jedne strane su oni koji razvijaju obiteljsku tradiciju ili sami ulaze u novi posao s velikom željom, vlastitim znanjem i ograničenim kapitalom. S druge su, pak, poduzetnici koji ulaze u novi segment biznisa i često uopće ne poznaju tehnologiju proizvodnje, ali prepoznaju poslovnu priliku i u nju ulažu svoj kapital.