Ako je hrana tijelo dobrog življenja, onda je vino njegova duša. Vino svaki obrok čini prigodom, svaki stol elegantnijim, a svaki dan civiliziranijim. Za koje se vino odlučiti? Iako se, naravno, ukusi razlikuju, sinonim za vrhunska vina, baš kao za sireve, jest Francuska… S tom tvrdnjom slaže se i sommelier Željko Bročilović Carlos koji, kad je riječ o vinima, veliku prednost daje Starom kontinentu.

• Kad govorimo o bijelim vinima, u vrhu moje liste njemački je rizling, a popis crnih vina predvode ona iz francuske pokrajine Burgundije. Točnije, ona zauzimaju prvi nekoliko mjesta, a onda dolaze ostala vina… – kaže Bročilović Carlos koji vino obično povezuje s ljudima koji ga proizvode.

Ljudske osobine, kaže, obično se preslikavaju u vinsku priču. Uzvrsi to u obzir, njegovi su favoriti među hrvatskim vinima Giorgio Ciai, Moreno Coronica, Krauthaker, Enjingi, Cmrečnjak, Bodren, Boltan i Tomac.

PREMIUM PURICA IZ ESPLANADE

Svečani božićni stol teško je zamisliv bez purice. Ako je ispečena u zagrebačkom hotelu Regent Esplanadi, obećava vrhunski doživljaj za nepce. Iz hotela dostavit će je na adresu. Uza sočnu puricu dobijete čete priloge, a porciju za četiri osobe platit ćete 250 kuna. Za ovogodišnje božićne i novogodišnje blagdane hotel Esplanade osmislio je tematske zabave za manje tvrtke koje nemaju velik proračun, kompletan vanjski catering u kojem je purica samo dio ponude, a može se narudžiti i kompletan božićni ručak, od predjela do deserta. U tu ponudu ubrajaju se i doček Nove godine s posebnim paketima noćenja.

SIR KAO LJEPOTICA

Vrijeme nije važno – osim ako si sir, jedna je od poznatih uzrećica koja se često veže uz sireve. Druga kaže da je jelo bez sirea kao prelijepa žena bez oka, a švicarci tvrde da je lako napraviti rupe u siru, ali ne i pravi sir s rupama…

O sirevima se još od davnina pisalo s posebnom ljubavlju i strašću i oduvijek su bili poslastica namijenjena sofisticiranim nepcima. Sirevi kriju mnogo čarolija i tajni, ali ne trebamo ih znati da bismo svaki dan uživali u njima. Svaki je dan poseban upravo zahvaljujući njima. Mnogi se slažu da je Sirelin ribanac, ekstrativni kravljir sir parmezanskog tipa, danas ono najbolje od domaćeg sirarstva. Iako tvrdi, topi se u ustima, a aroma mu je puna, slatkasta, s izrazitom voćnom primjesom. Pekorelo, također jedna od Sirelinih perjanica, oduševljava karakterističnim pikantnim okusom i izraženom aromom. Uživate li pak u sirevima s plemenitom pljesni, cijenite čete iskustvo koje čete doživjeti kušajući roquefort proizvođača Sociétéa. Taj najpoznatiji francuski ovčji sir s plavom plemenitom pljesni krhke je kremaste teksture koja je dokaz njegove kvalitete: što krhki, to bolji! Odlučite ga vrlo oštar, ali izvanredno pun i ugodan pikantan okus koji kombinira slatku notu prženog karamela i ovčjeg mlijeka s notom plave pljesni. Nezaobilazan dio svake dobre sirne plate svakako su camembert i brie. Preporučujemo one najpoznatijega francuskog proizvođača sireva – Presidenta. A kad već spominjemo sirnu platu, vodite računa o tome da maštvito servirate od tri do pet sireva različite tvrdoće, boje, zrelosti i vrste mlijeka ako je poslužujete kao predjelo te do devet vrsta sireva poslužujete li sirnu platu kao jedan od sljedova ili desert.

Page 2

“`markdown

GENIJALCI ODLAZE\n\nS FER-a na Facebook\n\nNeki od predavača kolegija Natjecateljsko programiranje, koji su na brojnim svjetskim natjecanjima osvajali medalje još kao gimnazijalci, ljetom su proveli radeći u Facebooku. Među njima je bio i 22-godišnji Igor Čanadi koji je za tri godine završio FER u Zagrebu, a ostao je raditi u poznatoj kompaniji u Americi. Ta velika IT tvrtka, koja drži najpoznatiju socijalnu mrežu na svijetu, otvorena je prema najboljim studentima informatike iz cijeloga svijeta, a Igor je među njih stotinjak. Školovanje će nastaviti na University of Wisconsin-Madison, a još ne razmišlja o tome hoće li se jednoga dana vratiti u Hrvatsku ili ostati u Americi. Vjerojatno će mnogi od tih nadarenih studenata nakon završetka školovanja raditi u velikim svjetskim IT tvrtkama ili predavati na najprestižnijim sveučilištima.\n\nMeđunarodni uspjehi\n\nVećina bivših natjecatelja informatičara ima prosjek ocjena 5.0 i kad studiraju na fakultetu koji nije vezan uz područje za koje su se natjecali. Oni se bave i znanstvenim radom, aktivno su uključeni u studentski život i vrlo su perspektivni mladi ljudi.\n\n- Htjeli smo potaknuti što više mladih da se natječu i na taj se način počnu izgrađivati kao cjelovite osobe, a ‘odrasle’ da prepoznaju i dodatno podrži potencijal takvog načina razvoja dodatnog obrazovanja koje potiče i stvara vrhunske stručnjake – kaže Slaganović.\n\nIako još ima vremena za opredijeliti se hoće li nakon diplome nastaviti znanstvenu karijeru ili naći svoje mjesto u hrvatskom gospodarstvu, Slaganović kaže da mu se i jedna i druga mogućnost sviđa. No možda neće ni morati birati jer su fakulteti već uvelike povezani s gospodarstvom i najbolji kadrovi paralelno rade na oba područja.\n\nGlavni i odgovorni voditelj kolegija Natjecateljsko programiranje Matija Osrečki naglašava da taj predmet funkcionira na timskom radu veće grupe entuzijasta.\n\n- Moja je uloga zapravo samo administrativna, prošle godine obnašao ju je Filip Pavetić. Mnogo pomaže i Ivo Slaganović otkako je predmet osnovan. Predmet funkcionira na raspodijeljeni način, tako da se nitko previše ne opterećuje jer svako predavanje drži drugi predavač. Kao što sam rekao, moja je uloga administrativna; znači kad treba rezervirati dvorane ili posuditi projektor upućujem molbe profesorima, stavljam obavijesti na net i slično. Najviše je posla bilo početkom semestra ali sad su stvari manje-više uhođane – kaže Matija Osrečki, student treće godine FER-a.\n\nU srednjoj školi bio je na Međunarodnoj informatičkoj olimpijadi 2007. u Zagrebu. Osim na toj olimpijadi, četiri je puta sudjelovao na ACSL natjecanju u Americi s XV. gimnazijom. Na tim je natjecanjima dvaput bio prvi u timskoj kategoriji. Kaže da ga angažman na kolegiju Natjecateljsko programiranje ne opterećuje.\n\n- Kad se stvorila inicijativa za vođenje toga kolegija skupilo nas se desetak i na papir smo stavili desetak najvažnijih tema koje smo vjerovati da možemo prenijeti drugima. Navodno postoji predmet pod nazivom Competitive programming na nekim stranim sveučilištima, pa smo prema uzoru na njega i mi nazvali svoj kolegij – kaže Matija Osrečki.\n“`