NOVOGODIŠNJA PUTOVANJA

inja Katarina Todorcev Hlača, urednica Ljetopisa, rus

skog časopisa u Hrvatskoj.

• Važno da u hotelu imam komfor i dobru uslugu. To

znači da soba mora biti udobna i funkcionalna, kupa

onica dovoljno velika, instalacije ispravne i namještaj

nov. Vrlo je važno da je za doručak švedski stol, a ne

dva-tri jela na izbor – iznosi svoje iskustvo i dodaje

kako su Rusi uglavnom nekonvencionalni poslodavci.

Slobodoumni su i slobodniji u postupcima, nastavlja,

kreativni te i drugima daju prostora za vlastito mišlje

nje:

• Rus je uglavnom spreman naslušati svog zaposlenika

i do određene mjere dati slobodne ruke, ali tako

der je karakteristično da konačnu odluku poslodavac

donese sâm i sâm snosi posljedice tog čina.

Podjela stanovništva

Kad je pak riječ o kupnji nekretnina, za koje je sve više

raste interes, Todorcev Hlača kaže da je rusko stanov

ništvo poput hrvatskoga – podijeljeno na vrlo bogate

i one koji imaju dovoljno za život. Bogati ljudi, govo

ri, sigurno neće kupiti apartman u stambenoj zgradi,

nego će kupiti zemljište i sagraditi kuću po svojoj želji.

Međutim, ima ljudi koji bi kupili i stan, ali zapreka je

što u tom slučaju moraju otvoriti tvrtku, imati osobu

koja će to sve voditi, sređivati papire i slično.

• To je vrlo zamorno i mnoge zaustavlja. Mnogo bi više

kandidata bilo kad bi mogli kupiti stan kao fizičke oso

be – smatra Todorcev Hlača, koja je stigla u Hrvatsku na

nagovor bivšeg supruga. Njezina priča zapravo počinje

davne 1989., kad je iskoračivši iz zgrade Glavnog kolod

vora ugledala Zrinjevac i zaljubila se u Zagreb. Zgrada

s kupolom u kojoj je nalazi Gradsko knjižnica privukla

joj je pogled i nehotice je glasno rekla ono što joj je u

tom trenutku palo na pamet: ‘Želim tu raditi.’ Naravno,

govori, tada je to izazvalo zajednički smiješak jer se činilo

potpuno sušidom: nije još ni živjela u Zagrebu, a već je

bila u mjesto zaposlenja. Bilo je smiješno ili ne, danas

živi u Zagrebu i već 15 godina radi u toj zgradi. Za

grebačka Gradsko knjižnica, naime, surađuje s moskov

skom Knjižnicom N. A. Nekrasova u sklopu dogovora o

kulturnoj suradnji pa Todorcev Hlača izravno sudjeluje

u organizaciji projekata vezanima uz sestrinsku knjiž

nicu u Rusiji. Prije tri godine uspjela je spojiti i svoje

tri velike ljubavi: novinarstvo, Hrvatsku te ljubav prema

svojoj kulturi i jeziku. Pokrenula je glasilo ruske nacio

nalne manjine u Hrvatskoj koje, među ostalim, pokuša

va pridonijeti upoznavanju kultura dvaju naroda i ruše

nju predrasuda koje tu i tamo isplivaju na površinu.

Na ruski način

Budući da stalno ima prilike govoriti ruski, kaže da se

u tom smislu nikad nije osjećala zapostavljeno, ali če

sto požalili što ne može pogledati predstavu moskov

skog kazališta. No imala je sreću jer je s kćerima surađiva

la s ruskim redateljima koji su u Hrvatskoj postavljali

predstave u ZeKaeMu, Gavelli i Varaždinskom HNK,

tako da je mogla zaviriti iza kulisa ruske kazališne

umjetnosti.

• Mogu ja otići iz Rusije, ali Rusija iz mene nikada

parafrazirala je poznatu uzrečicu Todorcev Hlača, koja

barem jedanput na godinu odlazi u posjet domovini.

Najdraži suvenir koji je ponijela sa sobom jest samo

var, odnosno njegova suvremena verzija koja se grie

na električnu energiju. Zimi se voli zagrnuti i debelim

ruskim šalom koji je dobila od baka, a kad izlazi, kat

kad stavi na ramena ili na glavu tanak vuneni rubac

izrađen u poznatome Pavlovoj Posadu. Čak se i njezin

drugii suprug, ovaj put Hrvat, zarazio Rusijom.

• Naučio je i kavijar jesti na ruski način, žicom iz velike

posude – šali se Ruskinja koja za svoju obitelj i prijatelje če

sto priprema jela kao što su boršč, teftelji, golubci ili šči, a

ruske delicije ne zaobilazi ni na Danu ruske kuhinje ili slič

nim događanjima koja su odnedavno postala tradicijom

udruga ruske kulture koje djeluju u cijeloj Hrvatskoj.

Često u ruskoj trgovini u Zagrebu kupuje kisele rajiće,

posebne začine, krastavce prema ruskom receptu te rus

sko bombone za svoje prijatelje, a od hrvatskih pak pro

izvoda najviše voli paški sir, istarski pršut, plavac. Kao i

neki od njezinih sunarodnjaka upotrebljava mnogo Po

dravkih proizvoda poput vegeete. Da vole fine proizvo

de i usluge, vole. Da imaju istačen ukus, imaju. Da su

zahtjevni, jesu, i ne ustručavaju se to priznati. Dolaze u

zemlju od koje očekuju vrhunsku uslugu za koju im nije

problem ni duboko posegnuti u džep, zato su njihova

očekivanja razumna. Zar je nerazumno očekivati kvali

tetan ručak, srčanost ili pravi crni čaj?