FONDOVI

Počeli smo još 2000. u unajmljenim prostorijama u Benkovcu. Prerađujemo inčune. Zbog stalnog rasta proizvodnje i otvaranja vanjskih tržišta trebalo je sagraditi vlastite prostorije. S pomoću SAPARD-a izgradili smo novu tvornicu za preradu ribe u gospodarskoj zoni u Novim Stankovcima vrijednu deset milijuna kuna, jednu od većih u Hrvatskoj. U listopadu 2007. potpisali smo ugovor s Ministarstvom poljoprivrede – kaže direktor benkovačke Ostree Neven Badurina.

Tvrtka se prijavila za još jedan projekt iz programa IPARD radi proširenja i automatiziranja proizvodnje.

Danas se može pohvaliti certifikatima HACCP, ISO 9001, BRC, IFS i košer. Ostrea je jedini riboprađivač u Hrvatskoj certificiran prema standardima BRC (British Retail Consortium) i IFS (International Food Standard), najzahtjevnijim certifikatima na polju prehrane. Želeći otvoriti vrata prema ruskom tržištu, uvodi certifikaciju prema zahtjevima standarda GOST-R.

Elektrokem je dio konzorcija u kojem je i Siemens AG Österreich. Nedavno je dobio posao kao najpovoljniji ponuđač za isporuku elektroničkoga signalno-sigurnosnog sustava za Glavni kolodvor u Zagrebu, koji se financira sredstvima EU. Projekt vrijedan 10 milijuna eura prijavio je HŽ-a dobivši za njega Unijin novac. – Kompanija koja se želi javiti na takav natječaj mora imati više stručnjaka sa svih područja da zadovolji komercijalne i tehničke uvjete projekta. Morate dokazati da raspolažete dovoljnim tehničkim, kadrovskim i financijskim kapacitetima i da ste uredno plaćali poreze i doprinose posljednje četiri godine – kaže direktor Elektrokema Vlado Domenkuš.

Osim toga važne su referencije kompanije i osoblja u obavljanju sličnih poslova. Da bi se pobijedilo na natječaju, mora se ponuditi najniža cijena, pri čemu do izražaja dolaze inženjeri koji zato moraju optimirati sve procese. – Kompanija koja nije solidna i stabilna desetak godina odmah se eliminira – kaže Domenkuš.

Jedno od rješenja jest sudjelovanje domaćih tvrtki u konzorcijima na projektima u regiji ili čak u zemljama EU te ostatku svijeta. Izvršni direktor Sense Consultinga Marko Slunjski kaže da se na EU natječaje mogu javiti ili kao izvođač radova, ili kao dobavljač roba ili kao pružatelj usluga. Međutim, iznimno mali broj hrvatskih tvrtki javlja se na tu vrstu natječaja, jer je potrebno, veli Slunjski, imati relevantno prethodno iskustvo na sličnim projektima u članicama EU ili kandidatima za članstvo te odgovarajuću financijsku snagu kao sigurnost da tvrtka može financijski podržati projekt do isplate sredstava. S obzirom na takva ‘pravila igre’, kaže, hrvatske se tvrtke moraju povezivati s tvrtkama iz EU i regije u sklopu konzorcija.

Nažalost, mali se broj hrvatskih tvrtki uključio u tu vrstu EU natječaja, primarno zbog uvjeta natječaja i neiskustva na tom području, a rijetki su prošli prvi krug ili dobili natječaj. No, čak kad konzorcij s hrvatskom tvrtkom i dobije natječaj, iznimno mali postotak projekata dodjeljuje se hrvatskoj tvrtki (pet do deset posto) – kaže Slunjski i dodaje da bi ipak domaće tvrtke trebale više razmišljati o potencijalima tih fondova.

Dobrih primjera ima, poput KING ICT-a koji je samostalno nastupio na EU natječaju na Kosovu te u jako konkurenciji zapadnoeuropskih konzorcija pobijedio na natječaju za projekt informatizacije državnog obrazovnog sustava na Kosovu u vrijednosti od gotovo dva milijuna eura. Također, na projektu iste vrijednosti (podrška plaćanjima u Agenciji za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju u Hrvatskoj) bio je voditelj konzorcija sa slovenskim i češkim partnerima, a oba se projekta trenutačno uspješno implementiraju. I Sense Consulting zajedno s talijanskim, engleskim i američkim partnerima trenutačno radi na projektu implementacije regulatorne reforme u Siriji, a projekt je vrijedan pet milijuna eura.

• I drugi naši klijenti i partneri, poput Geofota, IN2, CROZ-a i ostalih prepoznali su potencijal EU fondova i natječaja te se samostalno ili u suradnji s drugim hrvatskim ili inozemnim tvrtkama javljaju ili pak planiraju aplicirati na EU natječaje – kaže Slunjski.

Takvim načinom domaće tvrtke mogu izvući dio kolača, jer primjerice samo kroz IPA program u Hrvatskoj u razdoblju od 2007. do 2011. EU proračun iznosi 910 milijuna eura. Jedan od tih je tvrtka Elektrokem koja je dio konzorcija koji čini i Siemens AG Österreich i nedavno su dobili posao kao najpovoljniji ponuđač za isporuku elektroničkog signalno-sigurnosnog sustava za Glavni kolodvor u Zagrebu financiran sredstvima EU. Direktor Vlado Domenkuš kaže da imaju dosta iskustva u poslovanju s tvrtkama iz EU, a uglavnom je riječ o uvozu uređaja koje još ne možemo sami proizvesti. Elektrokem u tom projektu sudjeluje s 49 posto udjela i kad je riječ o tako velikom projektu.

Osnivanje konzorcija je, kaže, prije pravilo nego iznimka. – Konzorcij sastavljen isključivo od hrvatskih tvrtki teško bi konkurirao proizvođačima opreme poput Siemensa, Alstoma ili Bombardiera, jer na kraju opet mora od njih kupiti opremu. Također, proizvođači opreme prisiljeni su angažirati domaćeg izvođača zbog smanjenja troškova – objašnjava.

Jedan od objektivnih razloga zašto domaće tvrtke nisu uspjele povući novac iz fondova EU jest to, upozorava Slunjski, što ti fondovi nisu namijenjeni privatnom sektoru, nego državi i tek se ulaskom u EU novac počinje u mnogo većoj mjeri usmjeravati prema privatnom sektoru i tada privatne firme postaju nositelji projekta. Hrvatska je u razdoblju od 2001. do 2009. kroz programe CARDS, PHARE, ISPA, SAPARD te IPA primila pretpripravljenu pomoć u iznosu od približno milijarde eura za gradnju institucija, prekograničnu suradnju, promet, okoliš, regionalnu konkurentnost i poljoprivredu, a realizirano je svega oko 280 projekata s bespovratnom potporom u iznosu od 60 milijuna eura – tvrdi Slunjski. Od toga je svega 53 projekta odobreno hrvatskim tvrtkama s bespovratnom potporom od 33 milijuna eura. No, naši poduzetnici takođe grijše, na što upozorava direktorica Centra za Europske pretpripravljene procese HUP-a Andrea Đokić.

• Stroga pravila vrijede i tijekom provedbe. Nakon potpisivanja ugovora i starta provedbe projekata, potrebno je striktno pratiti programirani proračun i projektne aktivnosti koje se monitoriraju redovitim izvješćima prema ugovornom tijelu ili EK-u. Ako postoje odstupanja korisnik snosi financijske penale, a u slučaju potpunog nepoštovanja projektnog okvira dodijeljena sredstva treba vratiti. Čak i nakon završenog projekta kontrola dokumentacije i na terenu vrijedi i do sedam godina – kaže Đokić.

• A koliko su strogi u EU pokazuje primjer Paške sirane koja nije prošla na prvom natječaju za SAPARD 2006. Posljednji termin za predaju bio je 31. listopada do 12 sati, a na našoj dokumentaciji pisalo je da smo zakasnili 20 minuta i zbog toga nismo uopće došli u obzir za razmatranje – priča tehnički direktor Ante Oštarić.

No, u drugom natječaju dobili su 9,85 milijuna kuna za gradnju nove sirane. Svjetli primjer je i tvrtka Gala iz Bjelovara koja je za IPA program morala pripremiti gotovo 30 dokumenata i još mnogo popratnih. Sredstva će dobiti za ulaganje u opreme objekata za održanje kokoši nesilica, uključujući i opremu za sprječavanje ptičjih bolesti, a posebno opremu za rukovanje i korištenje stajskog gnojiva, poput tankova za gnoj. Uz to, sredstva će dobiti i za specijaliziranu opremu za transport gnoja unutar sektora jaja.

• Imamo 200 tisuća nesilica i počeli smo s pripremama 2005. Morali smo izraditi ciljanu studiju o utjecaju na okoliš čija je izrada trajala godinu dana. Tek smo tada mogli ići s idejnim rješenjem i podnijeti zahtjev za lokalni dozvolu, izradu projektne dokumentacije za gradnju (dva milijuna eura) i opremanje (dva milijuna eura). Odobren nam je povrat 50 posto sredstava za opremanje, a novac očekujemo u studenome iduće godine – kaže direktor Jakov Ćorić.

Dobar primjer je i tvrtka HSTec iz Zadra koja se bavi inovativnim razvojem pogonskih sustava za razvoj novih proizvoda. Aplicirala je u projekt PHARE 2006. dobivši 100.000 eura (40 posto vrijednosti projekta). – Idealno se uklopila u naše poslovne ciljeve i pomogla nam u realizaciji projekta – kaže direktor Željko Goja.

O nepotpunosti poduzetničkih projekata mnogo zna direktor za poslovanje s malim poduzetništvom i obrtima makroregije Jug Société Générale Splitske banke Tomislav Aljinović, koji tvrdi da većina domaćih poduzetnika ne zna napisati projekte koji zadovoljavaju EU. Ratka Jurković iz Svan Consultinga kaže da je od velike važnosti učenje na primjerima dobre prakse od stručnjaka iz EU, osobito za programe koji su se tek otvorili ili će se otvoriti. To je važno iz razloga, kaže voditeljica projekta Europska poduzetnička mreža HGK Vesna Torbarina, što je općenito lakše ostvariti financiranje iz domaćih potpora. Hrvatskoj će ulaskom u EU u prve dvije godine biti dostupno 3,5 milijarde eura kroz strukturne i kohezijske fondove, pa bi i država i poduzetnici trebali poraditi na efikasnijem povlačenju sredstava iz pretpripravnih fondova.