PORTUGAL

Iako je većina zemalja Unije objavila izlazak iz recesije, posljedice krize ni izdaleka nisu sanirane. Nakon Grčke i Irske otvorio se ponor portugalskih financija. Zaduženost mu je premašila 80 posto BDP-a, proračunska se rupa širi i nitko ne zna može li osigurati samo 4,6 posto deficit 2011. kao što je planirao.

Kad je Europa proljetos spašavala Grčku, svi su se pitali je li Portugal sljedeći za financijsko krpanje. Trenutačno se spašava Irska, a Portugal je ponovno svima u mislima. Priča da portugalske financije treba spašavati već toliko odjekuje da sâm premijer José Sócrates kao pokvarena ploča mora ponavljati da njegova država ne namjerava tražiti pomoć. Posljednji je put portugalska Vlada to ponovila proteklog tjedna kao odgovor na napise brojnih medija kako Europska središnja banka i većina zemalja eurozone pritišću Portugal da slijedi primjer Irske i Grčke te potraži pomoć EU i Međunarodnoga monetarnog fonda. Je li situacija u Portugalu doista toliko ozbiljna i pati li Vlada s premijerom od ozbiljnog samozavaravanja? Raspoloženje u Lisabonu ovih je dana kao i tamošnja vremenska prognoza: promjenjivo oblačno s mjestimičnom kišom, međutim maksimalne temperature i dalje su za zimu ugodnih 15-ak stupnjeva. Kada se malo izađe iz ulica vibrantnoga glavnog grada prema Evori, blistaju uredno zasađeni maslinici, a prema Portu vinogradi. Ulaganja u obnovljivu zelenu energiju vidljiva su na svakom koraku, infrastruktura je razvijena, fasade impresivne. No ni svježa bijela boja ni nalijepljene tradicionalne keramičke pločice na zidovima ne mogu skriti sve dublje pukotine u obliku sve zaduženije državne blagajne, velikog deficita, pada kreditnog rejtinga glavnih portugalskih banaka, nikakve konkurentnosti i zabrinjavajuće vrijednosti državnih obveznica.

Vrijednost povrata za 10-godišnje portugalske državne obveznice prelazi rekordnih sedam posto, 4,5 postotnih bodova iznad sigurnih njemačkih, što je naznaka da bi financijsko spašavanje moglo stajati između 40 i 50 milijardi eura. Unatoč alarmantnim investitorskim pritiscima i vapajima domaćih banaka, Vlada je samouvjerena da i dalje može uspješno prodavati dug, ali i otplaćivati povoljne kamate od 3,6 posto. Tako je sredinom studenog Portugal skupio 1,25 milijardi eura prodajom državnih obveznica zatvorivši tako krug prikupljanja novca za ovu godinu. Plasiranje obveznica popratilo je dugo prepucavanje vladajućih socijalista i oporbe oko proračuna. Za 2011. Vlada cilja na deficit od 4,6 posto, što je manje od polovine irskog deficita i manje od 9,3 posto koliko je deficit iznosio 2009. godine. Da bi se to ostvarilo, oštre su mjere štednje u proračunu koji je nakon dugog odugovlačenja odobren prije mjesec dana. Uključuju porast poreza na dodatnu vrijednost (VAT) i pet posto prosječno smanjenje plaća u javnom sektoru. U Berkleyju ocjenjuju da će ukupno uštedjeti za građane bolna 4,3 posto BDP-a. Uštede su radikalne, no pitanje je do laze li na vrijeme. Druge zemlje u sličnoj poziciji odavno provode mjere štednje. Kašnjenje u rezovima na svojim su leđima prve osjetile velike portugalske banke jer je strah zbog stanja javnih financija erodirao njihovu sposobnost da si osiguraju dugoročne kredite. Zato je oslanjanje na kratkoročno posuđivanje od Europske središnje banke zabrinjavajuće visoko. Banke financiraju 7,2 posto svojih sredstava gotovinom ECB-a (u Irskoj 10,2 posto). Posljedično, agencija za ocjenjivanje kreditnog rejtinga Fitch ovog je studenog smanjila ocjenu za četiri najveće portugalske banke upravo zbog brige o njihovu financiranju, te ih tako efektivno zamrznula na tržištu kapitala.

Irski slučaj nimalo ne pomaže Portugalu. U općoj panici, koja prati 85 milijardi eura teško popravljanje irskih financija, portugalski ministar financija Fernando Teixeira dos Santos morao je ublažiti dotadašnju samouvjerenu Vladinu retoriku priznavši kako se zbog opasnosti od ‘zaraže’ iz Irske povećava mogućnost da njegova država uistinu zatreba pomoć (nabrinu dodavši kako za sada takvi planovi ne postoje). Drugi svjetski analitičari poput Nouriela Roubinija, kako prenosi Reuters, odlučno tvrde kako kleta sudba Grčke i Irske neizbježno očekuje Portugal. Roubini je prema Španjolskoj malo blagonakloniji jer, kako kaže, riječ je o državi koja je prevelika da propadne i prevelika da se izvlači, pa se veće preventivne mjere podrazumijevaju.

I dok se tako svi više-manje pripremaju za spašavanje zapadnog kraja europskog kontinenta, domaća se s nekoliko činjenica. Prvo, planirani portugalski deficit od 4,6 posto smiješan je u odnosu na brojke iz Irske (gdje ove godine proračunski deficit prelazi stravičnih 30 posto). Tržište nekretnina nije se srušilo za razliku od irskog, a snažan izvoz uvjetovao je rast BDP-a za predviđenih 1,1 posto. S druge strane nervozna zbog javnog duga koji će se sigurno povećavati (prema ocjenama IMF-a ove godine može narasti do 100 posto do 2014.) trese krhke temelje.

Sreća za Portugal jest što su njegovi problemi dio puno veće borbe koju predvode Njemačka i Francuska, borbe za euro. Dvije najveće europske ekonomije prošlog su tjedna objavile da će odlučnim spašavanjem Irske zapravo spasiti euro. Osim odobrene financijske injekcije usvojen je prijedlog o dugoročnom Europskom mehanizmu za stabilnost European Stability Mechanism (ESM) na osnovi francusko-njemačkog plana, kojim će se trajno stvoriti mehanizam za financijske hitne intervencije te kojim se nastoji djelomično podijeliti teret s privatnim sektorom.

U međuvremenu u Portugalu vjeruju u sebe. Objašnjenje se može naći u religiji; čak je 85 posto stanovništva katoličko. Ako su išta mogli naučiti od braće u Irskoj, to je da bi se trebali početi moliti nekom drugom bogu.