Prevladavanje stereotipa

S obzirom na našu brigu oko zapošljavanja osoba s teškoćama rekao bih da smo u neku ruku entuzijasti i uvijek se vodim za onom krilaticom ‘dobro se dobrim vraća’, tako gledam na svoj rad. U sedam godina rada ABdizajn nikad nije bio u blokadi niti su kasnile plaće radnicima. Naravno treba sve poreze i doprinose uredno plaćati da se dobije natrag ‘dio kolača’ od države koji dajem svojim zaposlenicima za plaće. Naprimjer, povrat dijela njihovih plaća omogućuje Fond za rehabilitaciju – objašnjava Andrićević i ističe da je njegova tvrtka dokaz kako se s ljudima s teškoćama može uspjeti i ne samo to nego se može biti konkurentan i izvoziti.

Čak 30 posto našeg asortimana ide na izvoz – po nosno ističe Krešimir Andrićević čiji je dobri rad potvrđen i nagradom za ‘Poslodavca godine za osobe s invaliditetom’.

Ipak, prema posljednjim nalazima publikacije ‘Zapošljivost nezaposlenih osoba s invaliditetom’ rađene na reprezentativnom uzorku od 600 nezaposlenih osoba s invaliditetom, došlo se do rezultata da polovina njih nema radnog iskustva, 50 posto tih osoba smatra da su financijske olakšice glavni motiv poslodavaca u zapošljavanju osoba s invaliditetom, a samo 30 posto njih smatra da su to profesionalna znanja i vještine osoba s invaliditetom. Tako negativan stav destruktivan je za invalide s nižom razinom samopoštovanja te i sami po nekad ne vjeruju u svoje sposobnosti i radne mogućnosti što je jednim dijelom posljedica samog invaliditeta, dijelom višegodišnje neuspjele potrage za poslom koja sigurno demotivira te dijelom i negativnog stava društva prema osobama s invaliditetom.

Prema većini istraživanja poslodavci često imaju predrađe vezane uza zapošljavanje osoba s invaliditetom, no bitno je da se rad osoba s invaliditetom iz primjera dobre prakse pokazao najboljim načinom prevladavanja stereotipa i predrađa te stvaranjem pozitivnog pristupa tom pitanju. Pozitivni stavovi poslodavaca prema zapošljavanju osoba s invaliditetom nisu nužno posljedica trenutačnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, već su povezani s prijašnjim iskustvom poslodavaca s osobama s invaliditetom koje utječe na razvijanje pozitivnijih stavova. Otprilike 40 posto poslodavaca navodi dosadašnja iskustva sa zaposlenim osobama s invaliditetom razlogom njihova zapošljavanja.

Poslodavci koji već zapošljavaju osobe s invaliditetom, pa čak i oni koji su za to dobili priznanja, smatraju da nemaju dovoljno vremena i vlastitih resursa za zapošljavanje i integriranje još većeg broja osoba s invaliditetom u radnu sredinu dok u isto vrijeme pozitivno ocjenjuju rad svojih zaposlenika s invaliditetom. Očito je da zapošljavanje osoba s invaliditetom ovisi o poslodavcu ali i njemu samome i njegovoj spremnosti da iskoriste priliku za zaposlenje. No bitna je i uloga države koja tim osobama treba omogućiti školovanje i radno osposobljavanje, novčano poticati njihovo zapošljavanje i u prihvatljivoj mjeri obvezati poslodavce na njihovo zapošljavanje.

Redoviti poticaji uključuju naknadu u visini uplaćenog doprinosa za osnovno zdravstveno osiguranje i doprinosa za zapošljavanje, naknadu razlike smanjenog učinka te sufinanciranje troškova asistenta.

Posebni poticaji obuhvaćaju jednokratna materijalna davanja za obrazovanje osoba s invaliditetom, sredstva za prilagodbu radnog mjesta, sredstva za prilagodbu uvjeta rada, kreditna sredstva za kupnju opreme potrebne za zapošljavanje osobe s invaliditetom te sufinanciranje radnog terapeuta.