Prevladavanje stereotipa

Poslodavci koji već zapošljavaju osobe s invaliditetom smatraju da nemaju dovoljno vremena i resursa za integriranje još većeg broja takvih osoba u radnu sredinu. Istodobno pozitivno ocjenjuju njihov rad. Međutim, na burzi ih je i dalje više od pet tisuća.

Formiranjem Fonda za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom počinje sustavna i trajna skrb države za bolju profesionalnu rehabilitaciju i sustavnije zapošljavanje osoba s invaliditetom. Zadaće su fonda, među ostalim, isplata novčanih poticaja, sufinanciranje razvoja postojećih programa i sufinanciranje programa za održavanje njihove zaposlenosti. Isplata dijela ovih poticaja kontinuirana je tijekom radnog vijeka osobe s invaliditetom, uz obvezu stalnog praćenja i bilježenja promjena. Lani je sveukupno iz fonda isplaćeno 36,164.095 kn poticaja prema 404 poslodavca za zapošljavanje i održavanje zaposlenosti 2.846 osoba s invaliditetom.

Ako si uzeo moje parkirno mjesto, možeš li uzeti i moju invalidnost, upečatljiv je natpis koji se može vidjeti na parkiralištima u Hrvatskoj. Ne samo da se osobe s invaliditetom moraju boriti za svoja parkirna mjesta nego se bore za svoja osnovna prava – a to je pravo na rad i zapošljavanje koje je jedno od temeljnih ljudskih prava. U Hrvatskoj osobe s invaliditetom čine oko devet posto ukupnog stanovništva, što sigurno nije zanemariva brojka, a oni spadaju u skupinu onih koji teže pronalaze posao. Prema evidenciji Hrvatskog zavoda za zapošljavanje za prvih deset mjeseci 2010. godine na Zavodu je zabilježeno 6.207 osoba s invaliditetom, a 943 osobe su u tom razdoblju uspjeli naći posao. Poraznije zvuče podaci o trajanju njihove nezaposlenosti. Naime, 143 osobe od ovih 943 na zaposlenje su čekale više od tri godine.

Ipak ima i pozitivnih primjera osviještenih poslodavaca koji zapošljavaju više osoba s invaliditetom, a jedan od njih je Krešimir Andričević, čiji obrt za proizvodnju reklamnih artikala ABdizajn može poslužiti kao primjer drugima. Andričević trenutačno ima sedam stalno zaposlenih osoba i dvije koje su tu pod ugovorom o terapijskom radu preko Udruge za inkluziju.

• Te osobe imaju određene psihičke teškoće i mora se paziti na to da im se ne daju neki fizički poslovi na kojima se mogu opeći ili porezati, a to je prije svega krojački posao. One ne mogu raditi cijeli dan i ne mogu mnogo napraviti, njima taj rad dođe više kao način prilagodbe radnoj sredini, da se osjete društveno korisnima – priča Andričević koji je tvrtku osnovao 2003. godine s tadašnjom poslovnom partnericom tako što je od bivšeg poslodavca umjesto otpremnine uzeo nekoliko strojeva i nešto repromaterijala i krenuo u posao. ABdizajn je specifična priča koju je definirala životna priča jednog od njegovih osnivača. Krešina tadašnja poslovna partnerica Mira Bilić bila je samohrana majka i imala je dijete s invaliditetom, stoga ne čudi što su za prv u zaposlenici uzeli Marijanu Muslić, osobu s teškoćama. Nakon što su Marijanu zaposlili, kaže Andričević, počeli su upoznavati još ljudi iz te ‘branše’ na Zavodu za zapošljavanje ili u Fondu za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Poslije su i sami zaposlenici dovodili svoje prijatelje ili kolege iz udruga koji bi onda ostali raditi u tvrtki. Tako je, primjerice, Anamarija Furda došla raditi u ABdizajn nakon što je njezina teta vidjela na TV-u prilog o ABdizajnu.

• Teta mi je predložila da se javim u ABdizajn. Kontaktirala sam s Krešom putem interneta te tako dobila posao. Već dvije godine radim ovdje i zadovoljna sam, kako poslom tako i radnom okolinom – govori Anamarija Furda, jedna od zaposlenica u ABdizajnu.

S obzirom na našu brigu oko zapošljavanja osoba s teškoćama rekao bih da smo u neku ruku entuzijasti i uvijek se vodim za onom krilaticom ‘dobro se dobrim vraća’, tako gledam na svoj rad. U sedam godina rada ABdizajn nikad nije bio u blokadi niti su kasnile plaće radnicima. Naravno treba sve poreze i doprinose uredno plaćati da se dobije natrag ‘dio kolača’ od države koji dajem svojim zaposlenicima za plaće. Naprimjer, povrat dijela njihovih plaća omogućuje Fond za rehabilitaciju – objašnjava Andričević i ističe da je njegova tvrtka dokaz kako se s ljudima s teškoćama može uspjeti i ne samo to nego se može biti konkurentan i izvoziti.

• Čak 30 posto našeg asortimana ide na izvoz – po nosno ističe Krešimir Andrićević čiji je dobri rad potvrđen i nagradom za ‘Poslodavca godine za osobe s invaliditetom’.

Ipak, prema posljednjim nalazima publikacije ‘Zapošljivost nezaposlenih osoba s invaliditetom’ rađene na reprezentativnom uzorku od 600 nezaposlenih osoba s invaliditetom, došlo se do rezultata da polovina njih nema radnog iskustva, 50 posto tih osoba smatra da su financijske olakšice glavni motiv poslodavaca u zapošljavanju osoba s invaliditetom, a samo 30 posto njih smatra da su to profesionalna znanja i vještine osoba s invaliditetom. Tako negativan stav destruktivan je za invalide s nižom razinom samopoštovanja te i sami ponekad ne vjeruju u svoje sposobnosti i radne mogućnosti što je jednim dijelom posljedica samog invaliditeta, dijelom višegodišnje neuspjele potrage za poslom koja sigurno demotivira te dijelom i negativnog stava društva prema osobama s invaliditetom.

Prema većini istraživanja poslodavci često imaju predrasude vezane uz zapošljavanje osoba s invaliditetom, no bitno je da se rad osoba s invaliditetom iz primjera dobre prakse pokazao najboljim načinom prevladavanja stereotipa i predrasuda te stvaranjem pozitivnog pristupa tom pitanju. Pozitivni stavovi poslodavaca prema zapošljavanju osoba s invaliditetom nisu nužno posljedica trenutačnog zapošljavanja osoba s invaliditetom, već su povezani s prijašnjim iskustvom poslodavaca s osobama s invaliditetom koje utječe na razvijanje pozitivnijih stavova. Otprilike 40 posto poslodavaca navodi dosadašnja iskustva sa zaposlenim osobama s invaliditetom razlogom njihova zapošljavanja. Poslodavci koji već zapošljavaju osobe s invaliditetom, pa čak i oni koji su za to dobili priznanja, smatraju da nemaju dovoljno vremena i vlastitih resursa za zapošljavanje i integriranje još većeg broja osoba s invaliditetom u radnu sredinu dok u isto vrijeme pozitivno ocjenjuju rad svojih zaposlenika s invaliditetom. Očito je da zapošljavanje osoba s invaliditetom ovisi o poslodavcu ali i njemu samome i njegovoj spremnosti da iskoriste priliku za zaposlenje. No bitna je i uloga države koja tim osobama treba omogućiti školovanje i radno osposobljavanje, novčano poticati njihovo zapošljavanje i u prihvatljivoj mjeri obvezati poslodavce na njihovo zapošljavanje.

Redoviti poticaji uključuju naknadu u visini uplaćenog doprinosa za osnovno zdravstveno osiguranje i doprinosa za zapošljavanje, naknadu razlike smanjenog učinka, te sufinanciranje troškova asistenta. Posebni poticaji obuhvaćaju jednokratna materijalna davanja za obrazovanje osoba s invaliditetom, sredstva za prilagodbu radnog mjesta, sredstva za prilagodbu uvjeta rada, kreditna sredstva za kupnju opreme potrebne za zapošljavanje osobe s invaliditetom, te sufinanciranje radnog terapeuta.