Raskrinkavanje netočnosti

Danas se mnoge tvrtke vole pohvaliti društveno odgovornim poslovanjem, no pitanje je je li to uistinu tako ili je samo riječ o PR-u. Propisani standardi ali i očekivanja društva stalno se mijenjaju i povisuju, tako se i društveno odgovorno poslovanje ili, kraće, DOP stalno mijenja. Ravnateljica Hrvatskog poslovnog savjeta za održivi razvoj Mirjana Matešić istaknula je da je tvrtkama itekako u interesu društveno odgovorno poslovanje. Otvaranjem prema organizacijama i pojedincima te odgovaranjem na njihove zahtjeve poduzeće, naime, jača svoju reputaciju i postiže viši stupanj prihvaćanja i tolerancije zajednice, što je dugoročno važno za poslovanje. Poduzeće će najlakše izmjeriti i prepoznati korist na osnovi stupnja zadovoljstva zaposlenika, što se uvijek vraća njihovom većom lojalnošću i predanošću poslu. Nažalost, poslodavci u Hrvatskoj često ne razumiju da će se pravilnim vrednovanjem rada, što podrazumijeva nagrađivanje i napredovanje prema zaslugama, nadomjestiti visina plaće. Ljudi će raditi i za manje ako vjeruju u ono što rade i znaju da će za dobar rad biti nagrađeni.

Mogu li društveno odgovornim ponašanjem tvrtke privući najveće talente? To se i događa, napominje, Matešić, ali u zapadnim zemljama, gdje mladi talentirani ljudi često biraju slabije plaćene opcije jer žele raditi za odgovorne, a ne za one koji najbolje plaćaju. No to nije slučaj u Hrvatskoj, u kojoj se većina ljudi mora brinuti za osnovnu egzistenciju. Stoga je visina plaće kod nas itekako važan činitelj pri odabiru posla. Kad je riječ o društveno odgovornom poslovanju u Europi, najdalje je otišla Velika Britanija. U njoj više od 70 posto poduzeća posluje prema načelima DOP-a. U Hrvatskoj, u kojoj brojna poduzeća ne isplaćuju plaće radnicima, teško je govoriti o društveno odgovornom poslovanju, ističe Matešić. U zemlji u kojoj i poslovna zajednica malo zna o društveno odgovornom ponašanju i niska su očekivanja javnosti jasno je da će poduzeća iskoristiti priliku i deklarirati se za nešto iza čega možda ne stoje. Hrvatski poslovni savjet za održivi razvoj ima kao stručna organizacija, među ostalim, zadatak raskrinkati netočno deklariranje te pohvaliti poduzeća iza kojih stoje argumenti. Iz tog su razloga, napominje Matešić, u suradnji s Hrvatskom gospodarskom komorom, ustanovili Indeks DOP-a, metodologiju za procjenu razine društveno odgovornog poslovanja u poduzeću.

Je li uopće moguće biti društveno odgovoran u vrijeme krize kada se većina tvrtki, barem u Hrvatskoj, bori za golo preživljavanje? Na to pitanje nema jednoznačnog odgovora, kaže Matešić. Jedini kažu da je neodgovorno poslovanje i uzrokovalo krizu. No stvar se komplicira kad se počne razgovarati o tome tko je postupio neodgovorno, upozorava Matešić. Naime, tada bi se trebalo preispitati cijeli sustav. Umjesto toga sa sigurnošću se može reći da su poduzeća s ugrađenim sustavom odgovornosti lakše podnijela krizu, odnosno da su otpornija na njezin utjecaj.

Pet milijuna kuna po svakom radniku uložila je država u Sušioncu u Vrpolju, no unatoč tomu nije uspjela sačuvati radna mjesta za 20-ak zaposlenih. Naime, nedavno je odlučeno da će se Sušionica voća likvidirati. Na izvještajnom ročištu ispostavilo se da su dugovi te tvrtke državi veći od 100 milijuna kuna. Budući da je u toj tvornici, koju su prije devet godina osnovali Vlada, Brodsko-posavska županija, Holding ‘Duro Đaković’ i Općina Vrpolje, radilo 20-ak zaposlenih, ispada da je za svako radno mjesto država uzalud potrošila pet milijuna kuna. Da stvar bude gora, radnici su samo u prvoj godini radili četiri mjeseca u godini, a poslije i manje od toga. U posljednje vrijeme dolazili su svaki peti ili šesti dan u tvornicu te osam sati prosjedili u tvrtki čuvajući njezinu imovinu. Državu bi znatno manje stajalo da im je na tekuće račune uplaćivala plaće jer je u devet godina poslovanja Sušionice na njih potrošeno 15-ak milijuna kuna, svakako mnogo manje od iznosa koji danas potražuje. Prodajom Sušionice država će teško naplatiti potraživanja jer je knjigovodstvena vrijednost tvrtke 45 milijuna kuna, a tržišna je zasigurno manja od tog iznosa. Još će lošije proći ostali vjerovnici. Oni mogu zaboraviti svoja potraživanja jer država ima razlučno pravo, odnosno u stečajnom se postupku prva namiruje.