aF atlas airtours 4C

Na tržište se plasiraju namjenski uzgojena drvca, jer zabluda je da divljom sjećom šuma, barem u većim razmjerima, uopće možete doći do jednokomjerno formiranog drvca. Veći je problem to što se kod nas uvozi roba niske kvalitete, dakle jeftinije i nekvalitetne vrste, koje u nabavi dođu od osam do 15 eura, jer za drvca kakva se prodaju u Europi, čije se cijene kreću od 60 do 100 eura, naši kupci nemaju novca. Tužna je činjenica da je stanje na tom tržištu pravi odraz stanja u državi, dakle neorganizirano je i bez strategije. Hrvatska bi mogla izvoziti barem dvaput više nego što godišnje uveze, a posebice kad bi se fokusirala na kvalitetne vrste jela – kaže Žgela dodajući da Hrvatske šume već cijelo desetljeće razvijaju program utegnjenih drvaca, te da treba uzeti u obzir kako niska cijena uločenih borova poziva na oprez. Naime, njegovu cijeni čini sam supstrat, dakle klijanac stoji 15 kuna, presađivanja u raznim fazama rasta do 12 kuna, a tu su još tegla, ljudski rad, čuvanje i briga do prodaje, potom teža manipulacija i distribucija do prodajnog mjesta. Na slični su problem upozorili i drugi sugovornici, posebice oni koji muku muče s vrtlarskim uzgojem uločenih drvaca i svjesni su razine troškova. No, treba naglasiti da i mnogi naši mali proizvođači uzgajaju nekvalitetnije vrste smreka i jela. Ipak, najviše cjenovno povoljnijih i bez obzira je li riječ o rezanim ili utegnjenim borovima, u Hrvatsku stižu iz uvoza i distribuiraju se u velikim trgovacim centrima poput Baumaxa ili Bauhausa. Domaci proizvođači izbjegavaju usporedbu s trgovacim centrima uz napomenu da se kvaliteta uvoznih drvaca nikako ne može mjeriti s njihovima. Lani je, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, uvezena 141 tisuća drvaca u vrijednosti od 970 tisuća eura, a godinu prije 84 tisuće u vrijednosti od 826 tisuća eura. Osim toga dio se prodaje direktno u rasadnicima, vrtnim centrima te na uličnim prodajnim mjestima.

Četverac velikih Među najvećim domaćim distributerima ističu se MBM, Abies, Hortina i Ponik-promet. Abies d.o.o., tvrtka specijalizirana za šumarstvo i vezane djelatnosti, u posljednje je četiri godine uspjela podignuti rasadnik za uzgoj šumskoga sadnog materijala i repromaterijala za uzgoj božićnih drvaca, a od sljedeće godine uvodi certifikat GlobalGAP jer zaokruživanjem proizvodnje namjerava već sljedeće godine krenuti u osvajanje EU tržišta. U 2009. godini tvrtka je imala 800 tisuća kuna prihoda, a ove očekuje milijun. Direktor Zoran Posarić kaže: – Imamo znanja i know-how austrijskih i španjolskih partnera, a trenutačno na proizvodnim plohamima imamo 150.000 komada drvaca. Definitivno je jasno da potražnja na zapadnim tržištima nije pala, ali je pala proizvodnja, pa tu svakako vidim svoju šansu. Naime, za razliku od Hrvatske koja još ima mnogo hektara neobrađene zemlje, posebice na područjima koja ionako nisu za uzgoj klasičnih poljoprivrednih kultura, cijena zemlje za uzgoj drvaca u EU vrlo je visoka.

Mladen Baković, direktor tvrtke MBM koja se već 20 godina bavi svim vrstama prodaje i uzgoja hortikulturnih proizvoda i ima sedam vrtnih centara diljem zemlje, kaže da ni pet posto prihoda ne ostvaruje na borovima, iako ima dio svoje proizvodnje, a dio uvozi. – Nema sumnje u velik izvozni potencijal tog tržišta, jer je, primjerice, kvalitetno drvo vrste Abies nordman koje danas, vrtlarski uzgojeno i ulončeno, stoji barem 60 do 70 eura, još prije pet godina na EU tržištu stajalo tripot manje. To govori o tome da ga na tržištu nema dovoljno. Ipak, danas se kod nas uzgaja pretežno Picea abies ili Picea puges, koje ne zadovoljavaju kriterije tržišta Europe, pa s te strane nismo konkurentni. Ne treba to ni čuditi jer država u bilo koji oblik hortikulture 20 godina nije uložila ni sredstva, ni poticaja, ni vrijeme za razvoj neke strategije. A osim toga na tako rascjepkanim malim uzgajalištima vlada i mnogo neznanja – pomalo gorko objašnjava Baković, dodajući da je prije nekoliko godina namjeravao pokrenuti proizvodnju upravo Abies nordman, no uvučen u birokratski vrtlog shvatio je kako nema šanse da u zakup ili u vlasništvo dobije dovoljno kvalitetne zemlje za uzgoj 100.000 sadnica.

Dobar posao s potencijalom Hortina se bavi projektiranjem krajobraznog uređenja, održavanjem, orezivanjem stabala te uzgojem i prodajom božićnih drvaca te kombinira prodaju božićnih drvaca iz vlastite proizvodnje i iz uvoza u omjeru 80 posto proizvodnje i 20 posto uvoza. Uzgojem i prodajom borova tvrtka ostvaruje tri do pet posto prihoda. – Držimo visoko mjesto na ljestvici kad je riječ o kvaliteti i stoga su nam konkurenti domaći proizvođači. Trgovačke centre ne smatramo konkurencijom jer kvaliteta njihove robe nije ni približna našoj. Dio našeg asortimenta prodajemo ostalim vrtnim centrima u Hrvatskoj, a dio prodajemo sami u krugu svoga vrtnog centra u Sopetu ili na predviđenim prodajnim mjestima u Zagrebu – kaže Ivana Đuka, direktorica Hortine. Zaključimo, iako je naizgled riječ o maloj tržišnoj niši s relativno niskim prihodima, svi naši sugovornici tvrde da je to dobar posao s velikim potencijalom, no uza strategijsku pomoć države kako bi barem netko mogao živjeti primarno od uzgoja božićnih drvaca, jer ulaganja u posao nisu mala, povrat nije brz i čeka se od četiri do sedam godina uz, naravno, mnogo rada.