Hrvatski regionalni heroji

Na osnovi tog kriterija u Hrvatskoj se može detektirati još tvrtki koje bi se mogle nazvati regionalnim herojima – od Atlantica, koji nam prvi pada na pamet, preko Adris grupe i Nexe grupe, pa sve do Kufner grupe i Orbica ili Vindije. Svi se oni bave različitim granama koje se nadopunjuju i pomažu im da na tržištu budu pravi divovi u svojim segmentima. Što će se događati s tim hrvatskim regionalnim herojima nakon ulaska u EU teško je reći, ali prema mišljenju konzultanta Draga Munjize njih čeka vrlo svijetla budućnost. – Mislim da će Agrokor i Atlantic u pozitivnom smislu eksplodirati kad uđemo u EU. Te su tvrtke naučene djelovati na malom i ograničavajućem tržištu, a u lošim uvjetima rada postižu izvrsne rezultate. Kad uđemo u EU one će se naći u uvjetima da imaju know-how, kapital će im biti jeftiniji, ljudski resursi dostupniji – kaže Munjiza i dodaje kako bi bilo logično da su te tvrtke dosad napravile i mnogo više, ali su djelovale u vrlo nepovoljnim okolnostima. Prema njegovu mišljenju moglo se očekivati da su, primjerice, domaće tvrtke mnogo snažnije ušle na, naprimjer, tržište Slovenije. Međutim, vrlo skup kapital i veliki troškovi financiranja strane tvrtke su postavili u povlašten odnos, pa su se one lakše upuštale u akvizicije od domaćih.

Sljedeća kategorija uspješnih tvrtki su međunarodni pobjednici. Riječ je o velikim tvrtkama s kritičnom masom od približno milijarde eura, a koje je možda najlakše prepoznati po tome što sudjeluju u jednom ili više segmenata tržišta nekoliko država na svijetu. – Među hrvatskim poduzećima Podravka ima potencijal za tu formulu za uspjeh bude li i nadalje financijski stabilna za dugoročni razvoj. Sa svojom Vegetom uistinu je našla međunarodnu tržišnu nišu, u kojoj je dominantni proizvod koji se lako prodaje diljem svijeta – kaže Vizjak.

U toj kategoriji Hrvatska je inače prilično slaba što je, s obzirom na malo tržište i sve negativne aspekte koji ne idu na ruku poduzetništvu, i očekivano. Ipak, najslobije stojimo, a tako će gotovo sigurno ostati do daljenjeg, u kategoriji sektorskih globalista. – Sektorski globalist (‘industry shark’) može biti vrlo veliko poduzeće, uglavnom to znači 50 milijardi eura godišnjeg prihoda ili više. U cijeloj Jugozapadnoj Europi – pa tako i u Hrvatskoj – nema nijednog poduzeća koje je danas dovoljno veliko da bi lako za pet ili deset godina moglo dosegnuti tu veličinu. Zato ta formula za uspjeh nije primjenjiva na naša poduzeća – objašnjava Vizjak. Najviše, dakle, čemu se možemo nadati jest da se domaće tvrtke uspješno inkorporiraju u tvrtke globaliste, kao što je slučaj s T-HT-om koji se uklopio u D-Telekom, ili Plive koja se pridružila Tevu.

Između tih četiriju formulu za uspjeh ne može svaka tvrtka naprosto izabrati jednu, jer bi tada svaki poduzetnik izabrao da bude međunarodni pobjednik, ili još bolje, sektorski globalist. Formulu treba odabrati sukladno trenutačnim mogućnostima tvrtke. Zaključak je jednostavan: pravila igre s krizom su se promijenila i jedini će uspjjeti oni koji se znaju prilagoditi. – Danas za uspješno upravljanje u procesu koncentracije nije dovoljan organski rast. Svjetska je gospodarska kriza taj pritisak počela i u većini sektora počeo je novi val akvizicija. Budući pobjednici nisu samo najveća već su to sva poduzeća koja za svoje poslovno područje razvijaju jedan od četiri profila. Gubitnici će biti sva druga poduzeća koja unutar svog sektora ne razviju jasan profil jednog od spomenutih pobjedničkih modela – zaključuje Vizjak u svojoj knjizi o modelima uspješnosti.