Home / Informacije / Kada zaposlenike treba pritisnuti

Kada zaposlenike treba pritisnuti

Povećani pritisak na zaposlenike ne znači da se šef treba pretvoriti u čudovište. To ponajprije znači da treba voditi više računa o svakodnevnom životu zaposlenika. Spoznaja ili činjenica da šef promatra zaposlenike povećava njihovo zalaganje na poslu.

Istraživanja pokazuju da većinu zaposlenika, uključujući i sve vodeće razine, treba čvrsto usmjeravati inače ne mogu objektivno nadzirati svoj rad. Većina šefova ima, ili bi trebala imati, inteligenciju i iskustvo koje imaju njihovi najbolji djelatnici. Nedavna istraživanja upućuju na to da je odnos između šefa i njegovih zaposlenika najvažniji čimbenik u postizanju dobrih, ili čak odličnih, rezultata u radu nekog odjela, sektora ili veće organizacijske cjeline. A to se odnosi i na fizičke i na intelektualne poslove jer nema razlike između situacija kada jedan radnik kopa ili jedan službenik radi, a troje samo gleda.

Istraživanja su također pokazala da zaposlenici s visokom inteligencijom, znanjem i iskustvom ne izvršavaju uvijek radne obveze u skladu sa svojim kvalitetama. Očito da je stres na poslu, i to zbog lošeg odnosa sa šefom, najvažniji čimbenik koji određuje koliko će se zaposlenik služiti inteligencijom, znanjem i iskustvom.

Psiholozi su donijeli dva zaključka: šefovi, menadžeri i zaposlenici koji imaju relativno stresne odnose s nadređenima skloni su se oslanjati na iskustvo, tj. rutinu, a manje na inteligenciju i kreativnost u izvršavanju zadataka. Šefovi, menadžeri i zaposlenici koji imaju relativno dobre odnose s nadređenima koriste se više inteligencijom i kreativnošću nego iskustvom, tj. rutinom. Kao opće pravilo čini se da je zaposlenicima koji rade na kreativnim poslovima bolje dodjeljivati šefove liberalnijeg tipa, a zaposlenicima na rutinskim poslovima one goničkog tipa. Često, međutim, nije moguće tako jednostavno provesti opisana kadrovska rješenja.

Ipak, u odgovarajućoj promjeni stila vođenja samih nadređenih i njihovih podređenih mogu se postići određeni rezultati. Počet će se stjecati osjećaj za razinu pritiska koji treba primijeniti na podređene da se ohrabre na postizanje boljih radnih rezultata. Posebno je važno steći ravnotežu i znati kada učiniti veći pritisak na zaposlenika ili zaposlenike, a kada malo ublažiti nadzor nad njihovim radom.

Izvršit povećani pritisak na zaposlenike ne znači da se šef treba pretvoriti u pravo čudovište. To ponajprije znači da mora voditi više računa o svakodnevnom životu zaposlenika. Spoznaja ili činjenica da šef promatra zaposlenike povećava njihovo zalaganje na poslu pri izvršavanju radnih zadataka, za razliku od uobičajenih efekata rada. Postoji više načina da se pokaže da se vodi računa o tome kako zaposlenici rade.

Primjerice, postati bliži sa zaposlenicima. Pitati ih o problemima tijekom izvršavanja radnih zadataka i pokazati interes za rezultate njihova rada. Treba živjeti aktivno s njima i ohrabrivati ih. Zadatke treba prenositi zaposlenicima detaljno i strukturirano. Što detaljnije šef prenosi očekivanja vezana uz rezultate posla, zaposlenici će biti usredotočeniji na izvršavanje radnih zadataka. Kada zadaje zadatke, treba ih prokomentirati sa zaposlenicima, uz razmjenu pitanja i odgovora.

On mora definirati standarde za izvršavanje zadataka. Kao što se postavljaju ciljevi, trebaju se definirati i standardi izvršavanja posla. Također, treba pokušati određivati što kraća vremena izvršenja zadatka. Cilj pri određivanju nerealno kratkih rokova izvršavanja zadataka nije tiraniziranje zaposlenika, nego samo to da zaposlenici što bolje iskoriste radno vrijeme.

Šef mora i redovito procjenjivati izvršavanje poslova. Ljudi rade bolje i dosljednije ako redovito dobivaju povratne informacije. Ne treba štedjeti na pohvalama, ali i na opravdanim kritikama na povremenim radnim sastancima. Rezultati rada moraju se komentirati i svakodnevno i na tjednoj osnovi.

Postoji, naravno, i ona druga situacija koju dobar šef također mora precizno procijeniti – kada smanjiti pritisak na zaposlenike da bi bili učinkovitiji. U takvim situacijama od zaposlenika treba očekivati da se na poslu više koriste inteligencijom. No to ne znači da se šef treba potpuno odreći nadzorne funkcije. Zaposlenici trebaju njegovu pozornost, potporu i njegovo povjerenje u njihovu sposobnost i prosudbe. U svakom slučaju, u ovakvim slučajevima uloga šefa mora biti više instrukтивna nego direktivna.

Naposljetku, uvijek treba imati na umu da menadžer, odnosno šef, može biti uzrokom stresa za zaposlenike, ali i pomoć pri otklanjanju stresa u zaposlenika, ovisno o njegovu ponašanju prema njima i prema poslu.